Bluz nakon godišnjeg ili poslijepraznična groznica

Nova godina došla je na vrata, božićni praznici su pri kraju ili su već gotovi, vraćamo se u svakodnevnicu, na posao i ostalim uobičajenim obvezama. No, zbog čega nam sve to teško pada nakon odmora? Što je to "Post-vacation blues" ili, u odsustvu boljeg prijevoda, poslijepraznična groznica te kako je spriječiti? Na ova je pitanja za Nepopularnu pokušala odgovoriti kolegica Ana Mabić čiji su glavni interesi kognitivna i socijalna psihologija, a u praksi se bavi dječjom psihologijom kroz rad u odgojno-obrazovnom sustavu. Ana je pripremila zanimljiv tekst o ovom fenomenu kojeg donosimo u cijelosti.  

Vjerojatno vam je već otprije poznata važnost odmora i njegove pozitivne posljedice na radnu učinkovitost i prevenciju negativnih osobnih (stres, depresija) i organizacijskih (izgaranje ili odsutnost) čimbenika. Praznici nam pružaju mogućnost suzbijanja stresnih aktivnosti, smanjujući naše tjelesne i intelektualne aktivnosti, kao i uobičajene društvene zahtjeve našeg svakodnevnog života, olakšavajući pritom naš tjelesni i, osobito, psihološki oporavak. Stoga, odmor nije samo neophodan, njegov nedostatak može uzrokovati negativne ishode.

Unatoč blagotvornom učinku odmora, njegov učinak ne traje dugo. Povratak na posao i ostale obaveze nakon odmora proizvode neke simptome koji utječu ne samo na naše zdravlje, već i na našu svakodnevnu dobrobit. Ti simptomi nisu sindrom ili bolest, kako je bilo dijagnosticirano 50 -ih godina, ali mogu utjecati na učinak rada do prva dva tjedna nakon povratka. Pojam je poznat pod imenom “post-vacation syndrome/blues” ili u slobodnom prijevodu poslijepraznična groznica. The National Alliance on Mental Illness (NAMI) opisuje prethodno navedeni sindrom kao osjećaj anksioznosti i stresa koji se javlja oko praznika i može biti posljedica nerealnih očekivanja ili uspomena povezanih s prazničnom sezonom. Najčešći simptomi koji se u tom stanju javljaju su: uporni/ponavljajući osjećaj tuge (može varirati u intenzitetu i trajanju), osjećaj iscrpljenosti i umora, problemi sa spavanjem, gubitak interesa za aktivnosti u kojima inače uživate, nedostatak užitka u normalnim aktivnostima, problemi pri donošenju odluka, poteškoće u koncentraciji, povlačenje od prijatelja i obitelji, osjećaj usamljenosti, osjećaj razdražljivosti ili ljutnje.  Naravno, bitno je naglasiti da to ne vrijedi i za osobe koje su doživjele neugodna iskustva na odmorima. Takve skupine ljudi su nakon odmora osjećale olakšanje, a ne nelagodu.

Prema Ken Duckworthu, sve više ljudi izjavljuje da su im praznici najgore doba godine. Praznična groznica može proizaći iz različitih izvora kao što su trenutni događaji, osobna tuga, usamljenost, bolesti svih vrsta, ekonomske brige, odvajanje od članova porodice i pitanja vezana za vezu poput rastave ili razvoda. Ove osjećaje lako mogu pogoršati stresori, od kojih se mnogi doživljavaju samo u ovoj sezoni. Iako su dosta slični pojmovi, bitno je shvatiti razliku između ovog pojma i depresije.  Ovaj “sindrom” nije mentalna patologija, već samo “poremećaj prilagodbe”. Oni koji su pogođeni njime imaju specifične simptome, kada je u pitanju određeni stresor. U ovom slučaju to je povratak u radnu rutinu. To je zato što se nivo napetosti dosta smanjio tokom praznika i sada ga je potrebno ponovo oporaviti. Potrebno je određeno vrijeme kako bi se osoba suočila sa zahtjevima svoje stare svakodnevne rutine.

Kako ublažiti/spriječiti osjećaj bezvoljnosti nakon odmora?

Postoji nekoliko rješenja za ublažavanje nelagode nakon odmora. Ne otići na odmor nije jedno od rješenja, jer sam osjećaj nelagode nije izazvan odmorom, nego nezadovoljstvom radnog mjesta, teškom prilagodbom na „stare“ obveze i/ili prevelikim očekivanjem od odmora.

Neka od potencijalnih rješenja postepenog prilagođavanja svakodnevnoj rutini i ublažavanju poslijeprazničke groznice su:

• povratak s putovanja 2 ili 3 dana ranije prije početka posla;
• prilagođavanje sati spavanja uobičajenom radnom vremenu;
• pridržavanje razumnog radnog rasporeda;
• zadržavanje nekih društvenih aktivnosti i aktivnosti u slobodno vrijeme;
• vježbanje tjelesne aktivnosti izvan posla, kao i tehnike opuštanja i/ili meditacija.

Osim toga, treba uzeti u obzir da je u nekim slučajevima taj sindrom nakon odmora pogoršan drugim organizacijskim problemima poput uznemiravanja, nasilja ili sukobima s kolegama ili nadležnim i u tom slučaju odmor je zapravo bijeg od konfliktnih situacija.

Za kraj, ukratko i animirano na ovu temu:

Izvori: