Bulimija vs. ovisnost

Ideja za ovaj članak došla je iz proučavanja bivših i trenutnih ovisnika te njihova opisa utjecaja koji na njih ima tvar o kojoj su ovisni, kao i opisa utjecaja hrane osoba oboljelih od bulimije. Iako na prvu nepovezano, uzimajući u obzir mnoštvo različitih iskustava, rezultat je bio neizbježno povezivanje ovih dvaju poremećaja. Unatoč tome što postoji visok stupanj komorbiditeta (istovremena prisutnost) bulimije i ovisnosti, postoje i neke dublje poveznice između njih.

Bulimija je poremećaj hranjenja kojeg karakterizira izmjena razdoblja ekstremnog prejedanja s razdobljima u kojima se takvo ponašanje kompenzira na način da se pokušava izbjeći dobitak kila. Bulimija u suštini sadržava smanjenu kontrolu (ili nepostojanje iste) prilikom hranjenja, strah od debljanja te iskrivljenu percepciju tijela. Prema DSM-u, epizoda prejedanja obuhvaća konzumiranje veće količine hrane nego što bi većina zdravih ljudi mogla pojesti tijekom razdoblja od 2 sata. Također, prejedanje se uglavnom odvija na način da se konzumira slatka ili visokokalorična hrana iako u to može biti uključena bilo kakva hrana (Broft i sur., 2011, prema Hadad i Knackstedt, 2014). Zanimljivo je spomenuti da bulimija ne uključuje uvijek razdoblja „čišćenja“ povraćanjem, laksativima i sl. Naime, dio osoba oboljelih od bulimije kao kompenzacijsko ponašanje koristi pretjeranu tjelovježbu i post. Ovo je bitno spomenuti kako bismo Vam skrenuli pažnju na osobe u Vašoj okolini koje možda prepoznajete u ovom opisu.

Što se tiče ovisnosti, one se mogu dijagnosticirati putem brojnih kriterija, a neki od njih su: konzumiranje tvari u većim količinama ili duže nego što je osoba „planirala“, izražena želja za konzumiranjem, želja za prestankom konzumiranja, ali nemogućnost istog, neuspjeh u različitim područjima života zbog konzumiranja, nastavak konzumiranja čak i kad zbog takvog ponašanja dolazi do problema u interpersonalnim odnosima, potreba za sve većim količinama tvari kako bi se postigao učinak koji osoba želi itd.

Kao što se može naslutiti, ova dva poremećaja u stvari imaju mnogo suptilnih sličnosti u osnovi. Za početak, potrebno je naglasiti način na koji na mozak djeluje pretjerana konzumacija hrane vezana uz bulimiju te način na koji djeluju tvari koje izazivaju ovisnosti. Ključan pojam i poveznica je dopamin. Dopamin je neurotransmiter koji posreduje u sustavu nagrađivanja u mozgu te je ključan u nastanku ovisnosti, ali i za razvoj bulimije. Broft i sur. (2012) proveli su istraživanje koristeći PET (pozitronska emisijska tomografija) te su dobili rezultate koji ukazuju na to da su kod pacijenata oboljelih od bulimije prisutni poremećeni dopaminski putevi u mozgu jako slični onima kod ovisnika (pogotovo o kokainu i alkoholu). Oba poremećaja rezultirala su smanjenjem broja D2 dopaminskih receptora u striatumu što je povezano sa smanjenom aktivnošću orbitofrontalnog korteksa (motivacija, impulzivna ponašanja) i cingulate gyrusa (regija uključena u kontrolu inhibicije i impulzivnosti) (Volkow i sur, 2007).

Ako se vratimo na ulomak u kojem su opisane ovisnosti, moguće je povući paralelu između takvog ponašanja i ponašanja koje pokazuju osobe oboljele od bulimije. Dakle, kao što je već navedeno, prva sličnost je poremećaj dopaminskih puteva u mozgu, zatim iznimna želja za hranom/tvari, tolerancija na hranu/tvari koja je s vremenom sve veća, negiranje poremećaja, nemogućnost samokontrole te ništa manje važna – stigma.

Što se tiče opisa pacijenata koji pate od bulimije, to izgleda otprilike ovako: „Bilo mi je stvarno teško nositi se s problemima i razgovarati s ljudima. Jedino od čega sam se osjećala bolje bilo je kad bih se prejela. Nakon jedenja, osjetila bih užasnu krivnju i tugu te bih povratila.

Opis iskustva ovisnika o heroinu bio bi: „Tijekom teških vremena, heroin te ušuška u mekanu kućicu od pamuka i ništa više ne boli. Iako je doživljaj droge romantičan i nostalgičan, ovisnost nije. Ona je ružna i sebična.

Naravno, poveznica koja nije spomenuta u članku, a ostavit ćemo je za neki sljedeći put definitivno je psihološke prirode, odnosno „praznina“ koju konstantno spominju i ovisnici, ali i osobe koje pate od bulimije. Upravo se ta „praznina“ nalazi u uzrocima nastanka ovakvih poremećaja, kao i u uzrocima recidiva.

Ako poznajete nekog tko se bori s ovisnošću ili poremećajima hranjenja, dolje je popis nekih mjesta kojima se možete obratiti.

https://javno-zdravlje.hr/sluzbe-za-zastitu-mentalnog-zdravlja-i-prevenciju-ovisnosti/

http://www.centarbea.hr/

Izvori:

Broft, A., Shingleton, R., Kaufman, J., Liu, F., Kumar, D., Slifstein, M., ... i Martinez, D. (2012). Striatal dopamine in bulimia nervosa: a PET imaging study. International Journal of Eating Disorders, 45(5), 648-656.

Hadad, N. A. i Knackstedt, L. A. (2014). Addicted to palatable foods: comparing the neurobiology of Bulimia Nervosa to that of drug addiction. Psychopharmacology, 231(9), 1897-1912.

Volkow, N. D., Fowler, J. S., Wang, G. J., Swanson, J. M. i Telang, F. (2007). Dopamine in drug abuse and addiction: results of imaging studies and treatment implications. Archives of neurology, 64(11), 1575-1579.