Cancel culture: što je kulturno u kulturi otkazivanja?

Društvene mreže omogućile su svakome da može plasirati svoje mišljenje cijelom svijetu u jednom trenutku. Mali čovjek odjednom je poprimio nevjerojatnu moć zagovaranja i djelovanja iz ugodnosti svoga doma. U vremenu kada sustav ne rješava dovoljno brzo pitanja društvene nejednakosti, kormilo preuzima javno mišljenje na internetu. Cancel culture engleski je izraz za kulturu otkazivanja, odnosno kolektivno postupanje protiv osobe ili skupine, najčešće povlačenjem podrške, bojkotom ili posramljivanjem. Iako se pojavljivalo i ranije, novo doba omogućilo je širenje popularnosti otkazivanja do razine „kulture“, pa se stoga veže za 21. stoljeće. Obično izgleda tako da mnoštvo problematičnog pojedinca ili skupinu otprati s društvenih mreža, prestaju se kupovati njihovi proizvodi, otkazuju se suradnje i slično. Štoviše, postaje kontroverzno reći da „pratiš“ otkazanog pojedinca, a javne ličnosti koje se dovode u vezu s otkazanom osobom također riskiraju isti tretman.

J.K. Rowling, autorica serije obožavanih knjiga Harryja Pottera, jedne od najpopularnijih franšiza na svijetu, također nije bila imuna na moć kulture otkazivanja. Zbog svojih objava na društvenoj mreži Twitter u kojima propituje neke teme spola i roda, javnost je, smatrajući kakvu štetu njeno mišljenje donosi transrodnoj zajednici, upozorila na transfobni ton objava. Brojni građani diljem svijeta pozvali su na bojkot autorice i njene franšize što je sigurno utjecalo na njenu reputaciju, ali i neke police knjižara koje su odbile prodavati njene knjige. Transfobija je ozbiljan društveni problem i često prolazi neprepoznata, a društvo i institucije često ne reagiraju. Nije sasvim neobično da, kada postoji inertnost trenutnih politika, „u svoje ruke“ pravdu uzimaju građani koji imaju moć na društvenim mrežama. Opresija ili društvene nejednakosti ujedno su najčešći motiv iza otkazivanja. Pokret #MeToo u SAD-u je 2017. okupio glasove žena koje u protivnom ne bi dobile platformu, glas ni povjerenje vezano za iskustva zlostavljanja, ponižavanja i ostalih oblika spolnih i rodnih nejednakosti. Kroz pokret su tražile pravdu za počinitelje i podizale svijest o pravima i problemima žena u Americi, no pridobile su podršku iz cijelog svijeta.

Odgovornost ili otkazivanje

Ideja kulture otkazivanja je pozivanje na odgovornost onih koji su u poziciji moći za postupke koje imaju prema manje moćnoj skupini. Na društvenim mrežama pravila gotovo da i nema. Možete se „ugasiti“ čak i ako o vama pišu „tajni profili“. Početkom 2021. društvene su mreže pisale o navodnom iskustvu školskog nasilja južnokorejskog glumca Kim Seon-hoa. Prema glasinama koje je započeo anonimni korisnički račun, provodio je bullying nad kolegom iz škole te ga ogovarao. Iako je agencija koja predstavlja glumca negirala optužbe, pritisak društvenih mreža bio je toliko snažan da su glumcu otkazane brojne suradnje, na mrežama je bio posramljivan, a do glumca se nije moglo nekoliko dana doći zbog stanja šoka. Navodno je zbog ovih glasina skoro prekinuo karijeru.

Čak je i obožavana Taylor Swift bila žrtvom pokušaja otkazivanja, primjerice, 2018., kada je javno podržala političke kandidate na strani demokrata, ili kad su obožavatelji zauzimali strane tijekom njenog javno popraćenog konflikta s Katy Perry ili Kim Kardashian. Da, za otkazivanje je dovoljno i da se javno posvađate s nekim. Taylor Swift je o kulturi otkazivanja izjavila: „Mislim da puno ljudi ne zna kako je to kad te milijuni ljudi mrze i to vrlo glasno. Kada se kaže da je netko otkazan, ne radi se o otkazivanju TV showa, nego o ljudskom biću“.

Je li to uopće takav problem? Amerikanci su podijeljenog mišljenja. Harvardov centar za političke znanosti proveo je istraživanje 2021. godine, a rezultati su pokazali sljedeće: 64% Amerikanaca vjeruje da je kultura otkazivanja otišla predaleko, dok je istovremeno 82% je smatralo važnim da se mišljenje može slobodno izreći. Stavovi o kulturi otkazivanja se razlikuju i između političkih struja – 80% republikanaca ju smatra pretjeranom, a s druge strane, 48% demokrata. Nešto više od trećine Amerikanaca (36%) smatralo je cancel kulturu velikim problemom, 32% umjerenim, a 13% smatra da nije problem.

U radu koji analizira iskustva žrtava kulture otkazivanja, Jusay i suradnici (2022) govore o manje poznatim posljedicama. Intervjuirali su tri sudionika žrtve kulture otkazivanja iz Filipina u nedavnim godinama. Iz njihovih narativa autori su izdvojili tri ponavljajuće teme:

1) Reakcija javnosti: žrtve se suočavaju s brojnim negativnim porukama koje nisu samo reakcije na kontroverzne postupke ili stavove, već na ličnost, religiju, rasu i etnicitet žrtve, a čini se da je svrha povrijediti ili demoralizirati.

2) Strah od javnog posramljivanja: svako pojavljivanje u javnosti rizik je od negativne evaluacije.

3) Cyberbullying: slanje prijetnji smrću i drugih poruka mržnje često je za osobe koje su „otkazane“.

Sudionike ovog istraživanja povezuje i značajna razina stresa, anksioznosti, traume i depresije koja je uslijedila nakon zloglasnog „otkazivanja“. Bojali su se napustiti svoje susjedstvo, a društvene mreže za njih su postale nesigurno mjesto.

Je li kazna prevelika?

Stručna javnost i građanstvo u zadnje vrijeme razmišlja je li „otkazivanje“ prevelika (ili uopće pravedna) kazna za počinitelja. Obično otkazivanje prati neki moralno problematičan postupak. Međutim, i dalje postoje moralno siva područja oko kojih javnost nema jasan stav, pa se prepušta interpretaciji i utjecajnosti specifičnih osoba koji postupak je „pogrešan“, a koji „ispravan“. Ovaj oblik u nekim situacijama pokazao se uspješnim u borbi protiv rasizma, seksizma i drugih vrsta nasilja i diskriminacije, no donosi kompromise s granicama slobodnog izražavanja.

Također, može se jednostavno zloupotrijebiti. Dovoljno je da imate utjecaj (pratitelje), inkriminirajuću priču, ili dovoljno dobro poznajete virtualni prostor kako biste nekoga uspješno ugasili. Zauzvrat, živimo u društvu prestrašenom od otkazivanja, što nije ni ludo – ponekad je dovoljan jedan video ili screenshot da izgubite legitimitet. Dovoljan je jedan jedini status! Kylie Jenner objavila je status na Twitteru sadržaja „Koristi li itko više Snapchat? (...)“ i investitori su počeli povlačiti svoja sredstva u strahu od gubitka tržišne vrijednosti. Čini se da autorici statusa to nije bila namjera, no dionice kompanije Snap Inc. svejedno su strmoglavo pale.

Nedvojbeno je da naša prisutnost na internetu može ogromni utjecaj. Pojava kulture otkazivanja povezuje se s nastojanjima da se odgovori na pitanja društvene nepravde, što institucije propuštaju napraviti. Mnoge manjine nemaju hrabrost, a ni prostor izboriti se za elementarna ljudska prava, gdje bi pokušaj da naprave promjenu u svojoj sredini mogao biti (kobno) kažnjen. Tako je otkazivanje postalo pravi oblik političke participacije.

Iako je uključeno puno ljudi, ne razumiju svi temu o kojoj se radi i iz kojih točno razloga se provodi bojkot. Ahuja i Kerketta (2021) ovo povezuju s „mentalitetom gomile“, fenomenom iznova dokazanim u fizički bliskim skupinama, gdje pojedinci posredstvom različitih procesa počinju raditi one aktivnosti koje radi većina. Posebno ohrabrenje dolazi i sa svojstvom anonimnosti, a u digitalnom mediju, gdje nema skoro nikakvog moderiranja, stalno se stvaraju nove prilike za različite zlouporabe.

Diskurs oko otkazivanja se nastavlja. Prave posljedice i mogućnosti ovog svevremenskog fenomena tek se uočavaju. Rasprava bi nas trebala potaknuti na razmišljanje o, primjerice, vlastitom prisustvu u digitalnom prostoru. Također, o tome što činimo za pitanje društvene nepravde, kao alternative za postupke otkazivanja.

Izvori