Edukacija iz psihoterapije uz MDMA: Savršen spoj stručnosti i humanosti

Mario Zulić -

Početkom lipnja imao sam duboko introspektivnu petosatnu vožnju pri povratku iz Sarajeva. Točnije, iz hotela Nomad s Bjelašnice gdje je održana šestodnevna edukacija MAPS-a na temu psihoterapije uz MDMA. Glavom mi je prolazio niz misli koje su pokušavale na neki način konsolidirati sve što sam naučio, proživio i osjetio u tih tjedan dana. Istovremeno sam razmišljao: "Kako ću, pobogu, sve ovo prenijeti kroz nešto čitljivo za Nepopularnu?"

Dio mene htio je ovaj osvrt napisati objektivno, koncizno i ispunjeno činjenicama o treningu i nekoliko referenci znanstvenih radova, no brzo sam obrisao prve rečenice jer se to protivi svemu što sam tamo doživio. Na pitanje "Kako ti je bilo?", koje mi je postavljeno mnogo puta od povratka, uglavnom imam uniforman odgovor: "Intenzivno, emocionalno i formativno." Drugi odgovor bio bi jednak podnaslovu ovog osvrta: "Savršen spoj stručnosti i humanosti."

Tko, što, gdje?

Sve je počelo s Healing Balkans, kolektivom kliničara i aktivista koji podržavaju istraživanje psihodelika te zagovaraju sigurnu i reguliranu terapiju potpomognutu psihodelicima na zapadnom Balkanu. Organizirali su konferenciju na temu traumi i psihodelika dan ranije na kojoj sam imao priliku govoriti s izvrsnom postavom predavača. Iako to nije fokus ovog osvrta, ne mogu ne pohvaliti organizatore koji su se potrudili dovesti razne predavače kako bi otvorili teme kolektivnog suočavanja s traumom Balkana, na ovaj ili onaj način.

Kao svojevrsni nastavak događaja, organizirana je edukacija u suradnji s MAPS-om, jednom od najpoznatijih organizacija na svijetu koja se bavi proučavanjem psihodelika i zalaže za regulaciju psihodelika pri korištenju u terapeutske svrhe. O njihovim istraživanjima osoba s PTSP-om već smo pisali u statističkim terminima, a u nastavku ćete možda dobiti bolju sliku o tome kako je to izgledalo na samim seansama.

Prilično prazan hotel, koji je ispunjen primarno tijekom skijaške sezone, nastanilo je oko 70 sudionika edukacije iz 22 zemlje. Većinom su to bili psiholozi, psihijatri, kliničari i terapeuti koje zanima (potencijalno) provođenje psihoterapije potpomognute MDMA-om. Našlo se tu i nešto kolega iz regije, među kojima je i psihijatar Aron s kojim sam dijelio sobu i koji je bio odličan sugovornik u raznim temama iako nam je očekivano najčešća tema bila mentalno zdravlje regije. Općenito govoreći, sudionici su bili iz SAD-a, Egipta, Palestine, Švicarske, Francuske, Nizozemske... Svi su bili ispunjeni ogromnom dozom znatiželje i punim spremnikom pitanja za naše predavače, Brucea i Marselu.

Pa što smo točno radili tamo?

Iako je naziv same edukacije glasio "MDMA Assisted Therapy", fokus je bio nešto uži. Trenutno se terapeutski potencijal MDMA najviše veže uz dijagnozu PTSP-a. Iako ovo nije jedini smjer istraživanja, onaj je gdje je napravljeno najviše istraživanja i gdje su dobiveni iznimno obećavajući rezultati. Podsjetimo, u posljednjoj studiji MAPS-a, 86% sudionika doživjelo je značajno poboljšanje nakon tretmana, a 74% sudionika u grupi koja je primala MDMA više nisu ispunjavali kriterije za PTSP nakon tretmana. Zanimljivo je spomenuti da je u ovom modalitetu postotak sudionika koji nisu zadovoljili kriterije dijagnoze 47.6% što nije zanemarivo te govori i o efektu same strukture tretmana. S obzirom na to, fokus je bio upravo na PTSP-u krenuvši od samog koncepta posttraumatskog poremećaja i njegovih mnogo lica, preko strukture tretmana do brojnih specifičnosti ovakvog rada.

Jedan dio edukacije činila su predavanja u kojima smo veliki dio vremena posvetili pitanjima te su tako više nalikovala razgovoru s predavačima, koji su imali puno razumijevanje za našu znatiželju. Ostatak edukacije posvetili smo gledanju videa koji su snimljeni tijekom pripremnih seansi, seansi s MDMA-om ili integracijskih susreta. Ovi prikazi su nam dali jasan uvid u to kako to zapravo izgleda te što sve ljudi proživljavaju tijekom tih intenzivnih iskustava. Ovdje govorimo o reakcijama poput plakanja, ponovnog proživljavanja traume, disocijacije, vikanja i udaranja, pa sve do opuštanja, prihvaćanja, smijanja i zbijanja šala. Preostali dio posvetili smo vježbama s različitim scenarijima u malim grupama te osvrtima na svaki provedeni dan.

Naši (ko)terapeuti

Bruce Poulter i Marcela Ot'alora imena su koje nitko od polaznika nikada neće zaboraviti. To je terapeutski tandem s višegodišnjim iskustvom rada s klijentima i dio MAPS-ovih istraživanja terapije uz MDMA u različitim fazama. Ukratko, jedni su od najpoznatijih terapeuta iz tog područja danas. Jedan pokazatelj toga jest i pretraga MAPS-ovih fotografija za naslovnu sliku članka, koja je rezultirala fotografijama upravo naših terapeuta.

Kroz cijelu edukaciju osjećao sam iznimnu skromnost i zahvalnost na prilici da učim od njih, terapeuta koji su na prvoj crti renesanse psihodelika te kroz čije su seanse prošli brojni ljudi sa svojim traumatskim iskustvima. Osim iznimne stručnosti i kontinuiranog referiranja na nalaze istraživanja, Bruce i Marcela također su pokazali izrazito human i empatičan pristup radu iz kojeg svi trebamo učiti. Kada nam pričaju o svojim klijentima, osjeti se tolika toplina u riječima, kao i težina emocija koja je prevladavala tada u prostoriji, što se očitovalo u brojnim trenucima ganutosti. Kako oni, tako smo i mi, sudionici, često bili u potrebi za maramicama zbog stvari kojima smo vikarijski svjedočili.

Dok ovo pišem i djelomično ponovno proživljavam te momente s edukacije, osjećam kako se emocije vraćaju uz pomalo težine u prsima. Istovremeno se činilo kao da oni to rade s takvom lakoćom, da je to pomalo nevjerojatno za gledati. Ovim putem moram posredno uputiti velike pohvale i izraziti osjećaj zahvalnosti koji osjećam prema njima, iako sam im to već i rekao. To nije bio problem, jer su bili više nego pristupačni u razgovoru o bilo čemu nakon predavanja i tijekom druženja.

Specifičnosti rada uz MDMA

Biti terapeut koji provodi tretmane s MDMA-om definitivno traži specifična znanja, vještine i puno iskustva. Iako je ovako kompleksnu temu nemoguće obuhvatiti jednim člankom, navest ću samo neke specifičnosti koje ovaj rad čine drugačijim i najčešće izazovnijim od uobičajene psihoterapije.

  • Struktura i trajanje tretmana – Tretman uključuje tri pripremna susreta, tri osmosatna susreta tijekom kojih sudionici konzumiraju MDMA te tri integrativna susreta nakon svake MDMA seanse. Razmak između MDMA seansi varira od 3 do 5 tjedana. Valja napomenuti da je ovo struktura MAPS-ovog protokola, koji je vodeći standard, ali sigurno nije doživio svoj finalni oblik.
  • Nedirektivnost – Terapeuti su u ovom načinu rada iznimno nedirektivni. To znači da stavljaju po strani svoju "agendu" i puštaju da klijent diktira smjer seanse dok je pod utjecajem MDMA. Uputa koju sudionici dobivaju jest ona za okretanje prema unutra. Ovo usmjeravanje prema introspekciji za rezultat ima "isplivavanje" važnih tema i emocija za pojedinca.
  • Rad u paru – Na svim seansama sudjeluju dva terapeuta, što nosi niz specifičnosti rada u paru. U ranijim studijama protokol je inzistirao da dijada terapeuta bude muško-ženska, dok ta uputa trenutno izostaje.
  • Dodir – Dodir između terapeuta i pacijenta je općenito tema rasprava, no u ovom radu se pokazao jako važnim. Uvijek uz raniji dogovor te pristanak u samom trenutku, dodir ima različite funkcije tijekom seanse s MDMA.
  • Transfer i kontratransfer – Transfer gledamo kao proces u kojem klijent nesvjesno prenosi osjećaje i ponašanja vezana uz važne osobe iz prošlosti na terapeuta. Tako terapeuti često postaju roditeljske figure, ali i počinitelji, što iziskuje posebne vještine za nošenje s takvom teškom "ulogom". Iako se transfer događa i u uobičajenom terapeutskom procesu, on u MDMA seansama dolazi puno brže i ponekad "direktnije". Kontratransfer je reakcija terapeuta na klijenta koja može biti svjesna ili nesvjesna pa npr., terapeut može reći nešto klijentu što zvuči kao rečenica zabrinutog oca.
  • Multimodalnost – Iako neke terapijske škole uče klijente da govore iz različitih "dijelova" sebe (npr. ja koji je anksiozan ili ja kada sam imao 5 godina), ovdje se klijente ne potiče na to prije seansi. Ipak, to je ono što se često događa te terapeuti onda moraju prilagoditi svoj pristup. Osim toga, česta su i iskustva disocijacije, što nije čudno ako govorimo o PTSP populaciji.
  • Glazba - Tijekom iskustvenih seansi s MDMA, prisutna je glazba. Najčešće se radi o instrumentalnoj glazbi različitih žanrova koje terapeuti prilagođavaju dijelu seanse u kojem se nalaze putem predefiniranih playlista. Ako vas zanima kakva je to glazba, playlistu možete pronaći i na Spotifyu. Jednako tako, možete naći i playlistu koju koristi Johns Hopinks u svojim istraživanjima psihodelika. Glazba je važan aspekt ove terapije, te su reakcije sudionika na glazbu također zanimljive za pratiti. Tijekom edukacije imali smo iskustvo slušanja ovakve glazbe koja je sama po sebi imala zanimljive efekte na sudionike dok smo ležali na podu u ugodnom okruženju.

Ovo su samo neke specifičnosti rada uz MDMA potpomognute psihoterapije kako bi se prikazala složenost terapeutskog procesa i pristupa. Zbog sveg ovog, možda je lakše shvatiti moje divljenje ovim terapeutima tijekom edukacije i tijekom gledanja baš njihovih terapeutskih seansi.

Do sljedećeg puta

Ovim putem moram dodatno pohvaliti Healing Balkans ekipu, naročito Eminu i Marselu, koje su bile 120% u organizaciji ovog događaja, a tako i Iman koja je bila odlična koordinatorica i asistentica. Veseli me činjenica da je dio sudionika jako pozitivno reagirao na našu konferenciju u Zagrebu koju ponovno spremamo (više informacija uskoro) te ću dio njih vidjeti na domaćem terenu. Ukoliko vas ovo zanima i budete imali prilike posjetiti MAPS edukaciju, vjerujem da je ovaj osvrt dovoljna preporuka koju ne moram eksplicitno ponavljati.

Vjerujem da su ova konferencija i edukacija izuzetno važan korak za našu regiju te je divno vidjeti kako raste interes za inovativne pristupe smanjenju patnje i poboljšanju kvalitete života i na našem području.