Ponukana rodnom diskriminacijom kao temom koju sam doživjela na vlastitoj koži, ali i svim informacijama o značajnim posljedicama rodne diskriminacije u obrazovanju, odlučila sam provesti ovo istraživanje. Uvelike mi je svojim znanjem i iskustvom pomogla mentorica dr. sc. Željka Kamenov bez koje ovo ne bi bilo moguće. Htjela sam ispitati kako djevojke moje dobi koje će jednog dana školovati našu djecu razmišljaju, što osjećaju i kako bi se ponašale u jednoj rodno nestereotipnoj situaciji u učionici.

Zbog prijašnjih istraživanja u Hrvatskoj koja pokazuju da su namjere ponašanja više rodno stereotipne od stavova, htjela sam zahvatiti implicitne rodne stavove (oni kojih nismo svjesni) te ih usporediti s eksplicitnima (oni kojih smo svjesni), ali i vidjeti razlikuje li se pojava rodnih stereotipa na razini automatske i kontrolirane obrade.
Automatska obrada stereotipa je ona koja se događa bez kontrole osobe i jednostavno aktivira stereotipne sheme u svijesti. Za kontroliranu obradu je pak potrebno imati dovoljno kognitivnog kapaciteta što nam omogućava da možemo svjesno odbaciti ili prihvatiti automatske sheme.
U kontekstu razredne nastave, u kojoj je učiteljeva/učiteljičina pažnja usmjerena na dvadesetak učenika i na gradivo koje im mora prezentirati, možemo očekivati da će učitelji/ce često automatski djelovati, što može biti i pod utjecajem stereotipa.

Posljedice eventualnog stereotipnog ponašanja učitelja su velike: one mogu dovesti do samoispunjavajućeg proročanstva ili prijetnje stereotipom koji dovode do toga da se učenici, samo zbog svog roda, osjećaju manje sposobnima za uspjeh u domeni koja nije rodno stereotipna (npr. djevojčice u matematici ili dječaci u stranim jezicima).

Problemi

  1. Razlikuju li se atribucije, emocije, procjena prihvatljivosti ponašanja i spremnost na ponašanje budućih učitelja/ica na jednako učeničko ponašanje kada je izvođač djevojčica, odnosno dječak?
  2. Postoji li povezanost emocija, prihvatljivosti ponašanja i spremnosti na ponašanje budućih učitelja/ica s njihovim stavovima o rodnim predrasudama o matematici, o rodnim ulogama u obrazovanju i o rodnim ulogama djece?

Postupak

U istraživanju je sudjelovalo 296 studentica učiteljskih fakulteta u Hrvatskoj. Uzorak je heterogen s obzirom na fakultete koje studentice pohađaju (ukupno 8 fakulteta u Hrvatskoj), s obzirom na godinu studija i s obzirom na veličinu mjesta u kojem su djevojke odrasle.
Istraživanje je provedeno u ožujku 2019. godine putem online upitnika. Sudionice su u istraživanje uključene metodom snježne grude.

Nacrt

Nacrt je bio kombinacija simulacijskog eksperimenta i korelacijskog istraživanja.

Za potrebe simulacijskog eksperimenta konstruirana je vinjeta prikazana niže u tekstu. Hipotetska situacija u vinjeti razlikovala se jedino po spolu učenika. Sudionici su po slučaju u upitniku dobili vinjetu u kojoj je glavni lik Ivan ili Marija i na taj način su podijeljeni u dva poduzorka (NIvan=157) i (NMarija=139).

Situacija je konstruirana u skladu s maskulinom rodnom ulogom, s ciljem provjere razlika u atribucijama, situacijom izazvanim emocijama, procjeni prihvatljivosti ponašanja i spremnosti na ponašanje sudionica prema djevojčici i dječaku.

Vinjeta

Učitelj/ica ste 4.A razreda kojem je krajem tjedna zakazan test iz matematike. Gradivo ovog testa većini učenika je poprilično zahtjevno, međutim nekoliko učenika i učenica se posebno ističe te su se čak plasirali na županijsko natjecanje iz matematike. Odlučili ste osmisliti zabavan zadatak kao pripremu za test te ste pripremili nastavne listiće sa zadacima i osmislili manje grupe u koje ćete podijeliti učenike. Cilj Vam je bio u svakoj grupi imati nekoliko lošijih i barem jednog uspješnog učenika kako bi mogli jedni drugima pomoći pri razumijevanju gradiva. Osim toga, odlučili ste najuspješniju grupu nagraditi jednim dodatnim bodom u testu. Kada na nastavi objasnite zadatak i podijelite učenike u grupe, Marija/Ivan, bez dizanja ruke, upita može li ona/on umjesto pomaganja svojim kolegama u pripremi za test, rješavati svoje zadatke za natjecanje.

Za potrebe korelacijskog dijela upitnika korištene su tri skale za ispitivanje eksplicitnih stavova:

  • Stavovi o rodnim ulogama u obrazovanju (Kamenov, Jugović i Jelić, 2009; prema Kamenov, 2011).
  • Stavovi o rodnim ulogama djece (Burge, 1981)
  • Rodne predrasude o matematici (Jugović, 2010)

Atribucije

Na pitanje zašto se učenik/ca u opisanoj situaciji ovako ponaša, studentice su procjenile:

Pripisane atribucije u situaciji s dječakom (Ivan) i djevojčicom (Marija)

Rezultati pokazuju da studentice pripisuju jednake atribucije ponašanju i djevojčici i dječaku, osim što za djevojčicu pretpostavljaju da se smatra boljom od drugih učenika. Atribucije nisu pripisane u skladu s rodnim stereotipima kako se očekivalo. Optimistično objašnjenje zašto je do toga došlo, bilo bi da sudionice uistinu nisu rodno stereotipne. Međutim, daljnji rezultati ovog istraživanja to ne potvrđuju u potpunosti.

Emocije

Neugodne emocije su se kod studentica značajno više pojavile nakon čitanja situacije s djevojčicom, nego s dječakom, dok razlike u pojavnosti ugodnih emocija nema.
Iako na svjesnoj razini sudionice mogu pripisati jednake uzroke ponašanjima dječaka i djevojčice, na automatskoj razini pokazuju da im je ovo Marijino ponašanje izazvalo više neugodnih emocija nego Ivanovo.

Posebno je važno istaknuti ove rezultate jer su u nastavi učitelji kognitivno opterećeni i nemaju kapaciteta sve informacije obraditi na kontroliranoj razini. Zato često djeluju na automatskoj razini neverbalnom ili verbalnom komunikacijom pokazujući svoje afektivno stanje. Ukoliko im se pojavljuju emocije u skladu s rodnim stereotipima, u opasnosti su da se u učionici nesvjesno ponašaju rodno diskriminirajuće!

Odnos pojavnosti ugodnih i neugodnih emocija nakon situacije s djevojčicom (Marija) i dječakom (Ivan)

Spremnost na ponašanje

Buduće učiteljice opisano ponašanje dječaka procjenjuju prihvatljivijim nego jednako ponašanje djevojčice, međutim jednako je vjerojatno da ovakvo ponašanje ne bi dopustile ni dječaku ni djevojčici.

Eksplicitni stavovi

Skale stavova pokazuju izrazito egalitarne eksplicitne stavove studentica, odnosno svjesno iskazuju da se zalažu za ravnopravnost dječaka i djevojčica u obrazovanju te da nemaju rodne predrasude o matematici.
Emocije izazvane hipotetskom situacijom nisu bile povezane s eksplicitnim stavovima, osim što se pokazalo da egalitarnije djevojke izjavljuju o manjoj pojavi neugodnih emocija nakon čitanja situacije s djevojčicom.

S druge strane, egalitarnije djevojke manje prihvaćaju ovakvo ponašanje dječaka te prema njemu strože reagiraju, što ukazuje na moguću diskriminaciju dječaka u nastavi i to od strane egalitarnijih djevojaka!

Eksplicitni stavovi nisu se pokazali povezanima s procjenom prihvatljivosti ponašanja djevojčice te spremnosti na ponašanje budućih učiteljica u ovakvoj hipotetskoj situaciji.

Zaključno

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da nije dovoljno na deklarativnoj razini biti egalitaran jer to ne garantira nediskriminirajuće ponašanje prema djevojčicama ili dječacima.
Potrebno je educirati studentice o automatskoj i kontroliranoj obradi informacija te im objasniti kako njihovo implicitno rodno stereotipno ponašanje može djelovati na djecu kroz interakciju na nastavi.
Iznimno je važno osvijestiti postojanje ovih procesa kako bi se moglo smanjiti nastajanje samoispunjavajućeg proročanstva temeljenog na rodnim stereotipima, smanjenja interesa i slike o manjim sposobnostima kod djece u nestereotipnim školskim područjima.
Ovakvom bi se edukacijom budućim učiteljicama i učiteljima omogućilo da rade u skladu sa svojim eksplicitnim stavovima, a istovremeno djeci da uče u rodno nestereotipnom okruženju.

Cijeli znanstveni rad, nagrađen Rektorovom nagradom 2019. godine, moguće je pročitati ovdje.