Konzumacija marihuane i sklonost formiranju lažnih sjećanja

Naša sjećanja nažalost nisu poput videozapisa. Kako bi formirali sjećanja, mi se služimo samo fragmentima prethodnih iskustava koje smo uspjeli pohraniti u dugoročnom pamćenju, a formacija ovisi i o kontekstu, socijalnim očekivanjima, subjektivnim željama i drugom.  Zbog te konstruktivne prirode naših sjećanja, ona su podložna pogreškama. Jedna nezanemariva pogreška koja se može pojaviti je lažno sjećanje, odnosno sjećanje na događaj koji se nije zaista dogodio.

Prethodna istraživanja ukazala su na povezanost konzumacije marihuane i njezinog glavnog psihoaktivnog sastojka THC-a s teškoćama u pamćenju (Broyd, van Hell, Beale, Yuecel i Solowij, 2016). Pokazalo se da intoksikacija marihuanom dovodi do deficita u donošenju odluka i u radnom pamćenju, a u pozadini toga je povećana aktivacija kanabinoidnih receptora tipa 1 u hipokampusu (mozgovna struktura koja ima glavnu ulogu u pamćenju) (Adam, Doss, Pabon, Vogel i de Wit , 2019; Mizrahi, Watts i Tseng, 2017; prema Kloft i sur., 2020). Ovakvi nalazi potaknuli su interes nizozemske znanstvenice Lilian Kloft i njezinog tima za istraživanje potencijalnog utjecaja intoksikacije marihuanom na formiranje lažnih sjećanja.

Studija je uključivala 64 rekreativna korisnika marihuane koji su tijekom različitih dana testiranja inhalirali ili jednokratnu dozu marihuane ili placeba iz napunjenog balona. Kroz tri eksperimenta koja su provedena, pamćenje sudionika se ispitivalo neposredno nakon intoksikacije, a zatim ponovno tjedan dana kasnije.

U prvom eksperimentu cilj je bio ispitati povezanost konzumacije marihuane s formiranjem spontanih lažnih sjećanja koja su rezultat internalnih kognitivnih procesa za razliku od lažnih sjećanja baziranih na sugestiji. Od sudionika se tražilo da prouče listu riječi, a zatim da prepoznaju te riječi na listi koja je uključivala i nove riječi. Ispitanici koji su netom prije konzumirali marihuanu češće su izjavljivali da su nove riječi prethodno vidjeli na prvoj listi, u odnosu na sudionike koji su konzumirali placebo.

U druga dva eksperimenta istraživači su koristili VR tehnologiju za ispitivanje lažnih sjećanja baziranih na sugestiji kako bi postigli što veću sličnost realnim situacijama. Ispitanici su sudjelovati u dva različita scenarija u virtualnoj stvarnosti – jedan u kojem su svjedočili tučnjavi na željezničkoj postaji i drugi u kojem su oni bili počinitelji krađe torbice u baru. Nakon toga ispitanici su slušali virtualnog svjedoka koji im je davao pogrešne informacije o virtualnom događaju kojem su prethodno sami svjedočili. Za kraj slijedio je intervju koji je sadržavao pitanja o stvarno prisutnim detaljima iz scenarija, sugestivna pitanja o izmišljenim detaljima te neutralna pitanja o izmišljenim detaljima.

Rezultati u oba eksperimenta potvrdili su hipotezu da intoksikacija marihuanom trenutno povećava podložnost sudionika formiranju lažnih sjećanja baziranih na sugestiji. U scenariju tučnjave intoksicirani pojedinci u većem su stupnju imali lažna sjećanja kao odgovore na sugestivna i na neutralna pitanja. S druge strane, u scenariju krađe imali su više lažnih sjećanja samo kao odgovor na neutralna, nesugestivna pitanja. Ovakav efekt nije se pokazao u odgođenom ispitivanju nakon jednog tjedna, no pokazalo se sveukupno pogoršanje u dosjećanju kao uzrok protoka vremena.

Sve u svemu, rezultati ove studije ukazuju na to da intoksikacija marihuanom povećava podložnost ljudi na formiranje lažnih sjećanja, ali samo pod akutnim djelovanjem THC-a. Rezidualni efekti intoksikacije marihuanom na formiranje lažnih sjećanja nisu pronađeni. Važne implikacije ove studije uglavnom su usmjerene na pravosuđe, specifičnije na vrijeme i način ispitivanja intoksiciranih osumnjičenika ili svjedoka. Istraživači smatraju da bi se pojedince koji su pod akutnim djelovanjem marihuane trebalo tretirati kao ranjivu skupinu, kao što se tretiraju djeca ili stariji osumnjičenici/svjedoci, te da bi se ispitivanje trebalo vršiti odmah po završetku djelovanja droge kako bi se izbjegla mogućnost pojave lažnih sjećanja, ali i zaboravljanja uslijed protoka vremena.

Izvori: