Lekcije stogodišnjaka o mentalnom zdravlju

Svaka osoba s navršenih sto godina predstavlja svojevrsnu priču o uspješnom starenju te se, s obzirom na to da su stogodišnjaci primarno biološki fenomen, većina istraživanja s ovom ciljnom populacijom temelji na njihovim životnim navikama i utjecajem istih na tjelesno stanje. Ovaj pristup u svojem središtu ima probleme i bolesti, a ne same osobe u cjelini, zbog čega ne obuhvaća ostale važne aspekte pri promatranju ovog fenomena. Osobe (dobro) očuvanog fizičkog stanja ne dožive uvijek duboku starost, a ni vršnjaci s troznamenkastim brojem godina nisu homogeni po toj osnovi pa ne iznenađuje činjenica da se interes znanstvenika sve više usmjerava na psihosocijalni aspekt kao važan, ali nedovoljno istražen dio sveukupnog zdravlja.

Starija životna dob sa sobom nosi sve veći broj različitih zdravstvenih problema i podrazumijeva veći broj akumuliranih stresnih i/ili traumatskih iskustava kroz život, što obično prati i smanjenje socijalne okoline. Navedena iskustva nerijetko dovode do pogoršanja sveukupnog stanja pojedinca i do smanjene brige za vlastito zdravlje pa postojeći problemi s mentalnim zdravljem ostaju netretirani ili se dodatno pogoršavaju. Stogodišnjaci predstavljaju najranjiviju dobnu skupinu za sve spomenute poteškoće, međutim, istraživanja iznenađujuće pokazuju drugačiji trend.

Jesu li stogodišnjaci "tipični" stariji?

Iako je statistički vjerojatnije da se bilo koji oblik demencije razvije u starijoj dobi, istraživanja su opovrgnula ranije mišljenje znanstvenika da je demencija (posebice Alzheimerov sindrom) neizbježna. U kvalitativnom istraživanju provedenom 1982., u kojem je intervjuirano 1200 stogodišnjaka, samo je jedna osoba pokazivala znakove demencije, što potvrđuje da demencija nije pravilo u ovoj dobnoj skupini.

Nadalje, stogodišnjaci su procijenjeni vitalnima i upornima, suprotno postojećim stereotipima o starijim osobama. U istom istraživanju stoji i da, iako objektivne mjere pokazuju veći broj zdravstvenih poteškoća uključujući teška fizička stanja, češća oštećenja sluha i vida, nemogućnost vožnje i samostalne brige za sebe kao posljedicu, nalazi konzistentno pokazuju da većina stogodišnjaka svoje zdravlje procjenjuje odličnim ili vrlo dobrim.

Optimističan stav pronalazimo i u ostalim izvorima. U svojem radu Margrett i suradnici (2010) istraživali su kakvu ulogu kognitivno stanje i ličnost imaju u depresivnim simptomima kod osamdesetogodišnjaka i stogodišnjaka. Na planu ličnosti samo se neuroticizam pokazao kao značajan prediktor depresivnih simptoma stogodišnjaka, što nije iznimka u odnosu na druge dobne skupine. Obje skupine sudionika ovog istraživanja rješavale su zadatak pamćenja čiji rezultati su služili kao mjera kognitivnog stanja (konkretno broj grešaka), a koji su zatim promatrani u odnosu s depresivnim simptomima o kojima su sudionici izvještavali. Kod osamdesetogodišnjaka je svijest o tome da su im kognitivne sposobnosti u padu bila prediktor depresivnih simptoma, dok kod stogodišnjaka nije imala značajnog učinka. Iako su imali lošije uratke i više griješili, stjecanjem uvida u svoje kognitivno stanje stogodišnjaci su ga više cijenili, kao i mjeru u kojoj su ga uspjeli očuvati te su posljedično imali pozitivniju perspektivu.

Dapače, uzevši u obzir varijable spola, socioekonomskog statusa, količine tjelesnih i kognitivnih oštećenja te društvene podrške, istraživanja pokazuju da najstariji među starima pate od najmanjeg broja depresivnih simptoma od bilo koje druge dobne skupine.

Zanimljivo istraživanje proveli su i Scelzo i suradnici 2017. u ruralnom području Cilento, poznatom po najvećoj koncentraciji stogodišnjaka u Italiji. Primjerice, samo u mjestu Acciaroli trećina stanovnika (njih otprilike 300) starija je od 100 godina. Zanimljivo je i da, unatoč rizičnim faktorima, jer ih je većina ovisna o cigaretama te konzumiraju alkohol u većim količinama od prosjeka, razvijaju manji broj kardiovaskularnih bolesti te u mnogo manjoj mjeri koriste vidna i slušna pomagala. Polustrukturiranim intervjuima ispitali su i usporedili odgovore devedesetogodišnjaka i stogodišnjaka (tzv. skupina N&C) s odgovorima mlađih obiteljskih članova, obično njihove djece (tzv. skupina Y&O). Dobiveni su pomalo apsurdni nalazi kojima se još jednom potvrđuje optimizam stogodišnjaka u stavu prema vlastitom stanju, koji je značajno pozitivniji nego stav njihovih potomaka o svojem zdravlju, unatoč objektivno većem padu u fizičkom funkcioniranju N&C skupine.

Videozapis sa zanimljivim podacima o stogodišnjacima iz Cilenta u Italiji

Znače li dobiveni nalazi da postoji granica u starijoj dobi iznad koje osobe postaju optimističnije? Ili da dostizanje troznamenkaste brojke sa sobom definitivno povlači pozitivniji svjetonazor? Na ova je pitanja teško dati odgovor ili pronaći jednostavan uzrok, ali opažanjem karakteristika stogodišnjaka možemo izdvojiti što pridonosi očuvanju njihovog mentalnog zdravlja i psihološke dobrobiti.

Recept za kvalitetnu dugovječnost?

· Aktivan životni stil – Unatoč fizičkim ograničenjima, većina stogodišnjaka bavi se nekom aktivnošću (bilo da je riječ o njegovanju svojih rutina, hobiju ili bavljenju sportom) te naglašavaju važnost osjećaja kontrole u životu i sklonost dominiranju (što može objasniti i manju sklonost konformizmu u toj dobi). Navedeno možda proizlazi iz naglašene važnosti marljivog rada kroz život jer su mnogi sudionici posao/rad spominjali kao posebni izvor osjećaja smisla.

· Socioemocionalna selektivnost – Riječ je o teoriji koja se i praktično pokazala u intervjuima, a govori o tome da se starenjem sužavaju vidici na način da osobe postaju selektivnije i ulažu svoje psihološke resurse radije u pozitivne (emocionalno značajne) nego negativne (stresne) aktivnosti i ciljeve. Jednostavno, ne zaslužuje svaki događaj naš socioemocionalni angažman i ovakva ponašanja oblik su brige prema sebi koju možemo vježbati i od ranije dobi.

· Funkcionalna inteligencija – Ovaj termin odnosi se na mogućnost svladavanja svakodnevnih problema, što se očituje kroz fleksibilnost, kreativnost i inovativnost o kojima istraživanja izvještavaju još od 60-ih godina prošlog stoljeća. Unatoč evidentnom padu svih funkcija, ova značajka ostaje netaknuta kod većine stogodišnjaka i pokazatelj je da stres ne mora biti jedina reakcija na svakodnevne izazove.

· Važnost socijalne povezanosti –  Bilo da je riječ o obitelji, prijateljima ili jednostavno poznanicima, većina stogodišnjaka ovoj stavci pridaje veliki značaj. Povišeni broj depresivnih simptoma možemo naći kod onih sudionika koji su na neki način deprivirani od ostalih – koji borave u ustanovama za starije osobe ili bolnici, ovise o skrbi drugih ili su izgubili važne osobe u životu.

· Bavljenje smislom života - Zadnja stavka ukratko obuhvaća sve navedeno u vidu smisla koji sudionici crpe iz svojeg okruženja i potomstva, rada, običaja i dr. U intervjuima se često navode religijske i duhovne prakse kao izvor snage i smisla života, što je povezano i s velikim brojem gubitaka s kojima se suočavaju, kao i većim brojem oboljenja u starijoj dobi. Međutim, važna pouka iz toga jest već spomenuta zahvalnost za ono što imaju, koja ne mora nužno proizlaziti iz religioznih svjetonazora da bi doprinijela dobrobiti osobe.

U konačnici, dugovječnost je rezultat složene dinamike unutar kombinacije identiteta, tradicije i stalne promjene, koja naglašava važnost otpornosti, optimizma i osjećaja smisla života. Iako smislen, argument da stogodišnjaci već čine probranu skupinu ljudi (uglavnom žena), iznimnu po mnogim karakteristikama koje su i dovele do veće otpornosti pa i dugovječnosti, ne treba zasjeniti činjenicu da je svaka osoba jedinstvena kombinacija genetskog nasljeđa i okoline. Upravo iz tog razloga možemo i sami biti optimistični i inspirirani jer na okolinu u nekoj mjeri, naravno, uvijek možemo utjecati.

Izvori:

Blazer, D.G., Burchett, B., Service, C., & George, L.K. (1991). The association of age and depression among the elderly: an epidemiologic exploration. Journal of Gerontology, 46, 210-215.

Kropf, N. P., & Pugh, K. L. (1995). Beyond life expectancy: Social work with centenarians. Journal of Gerontological Social Work, 23(3-4), 121-138.

Margrett, J., Martin, P., Woodard, J. L., Miller, L. S., MacDonald, M., Baenziger, J., ... & Poon, L. (2010). Depression among centenarians and the oldest old: Contributions of cognition and personality. Gerontology, 56(1), 93-99.

Martin, P., Poon, L.W., Clayton, G.M., Lee, H.S., Fulks, J.S. & Johnson, M.A. (1992). Personality, life events, and coping in the oldest-old. International Journal of Aging and Human Development, 34, 19-30.

Reed, A. E. and Carstensen, L. L. (2012). The theory behind the age-related positivity effect. Frontiers in Psychology, 3, 1–9

Scelzo, A., Di Somma, S., Antonini, P., Montross, L. P., Schork, N., Brenner, D., & Jeste, D. V. (2018). Mixed-methods quantitative–qualitative study of 29 nonagenarians and centenarians in rural Southern Italy: Focus on positive psychological traits. International Psychogeriatrics, 30(1), 31-38.

Segerberg, O., Jr. (1982). Living to be 100: 1,200 who did and how they did it. New York: Charles Scribner's Sons.