Ljudi manje biraju hranu kada ona ima oznaku "vegan" opcije
Jeste li se ikada našli u situaciji da pregledavate meni u restoranu, vidite pokraj nekog jela naznaku "vegan" ili "vegetarian" i automatski preskočite to jelo, bez da ste detaljnije pogledali o čemu se radi? Kako biste se ponašali da nije bilo te oznake? Možda biste detaljnije pogledali o kakvom se jelu radi, a tko zna, možda biste na kraju i naručili baš to.
Čini se kako ljudi, koji nisu vegani, često preskaču veganske opcije. Taj je dojam potaknuo istraživački tim Berke i Larson (2023) da domišljatim istraživačkim nacrtom ispitaju variraju li preferencije prema opcijama kada uz njih stoji naznaka veganskog ili vegetarijanskog jela. Prije nego nastavimo dalje, zbog (ne)popularnosti ovih prehrambenih odabira, kratko pojašnjenje razlike veganske i vegetarijanske ishrane. Vegetarijanskom prehranom smatra se prehrana koja ne uključuje meso bilo koje vrste (da, i riba), no uključuje proizvode životinjskog porijekla poput jaja i mliječnih proizvoda. Upravo su ovi proizvodi razlika u odnosu na vegansku prehranu, koja isključuje konzumaciju svih proizvoda životinjskog porijekla, ne samo mesa.
Vegansko? Neka, hvala.
Ukoliko ste bili na određenom događaju tijekom ljeta 2022. godine na MIT-u, vjerojatno ste primili e-mail u kojem ste pozvani da ispunite registracijski obrazac. U tom obrascu, između ostalog, nalazilo se i pitanje o vašim prehrambenim preferencijama za taj događaj. Ono što niste mogli znati jest da ste zapravo bili dio eksperimenta u kojem je polovica sudionika dobila na izbor dva jela s navedenim sastojcima, dok je druga polovica sudionika dobila istu tu ponudu, međutim, jedna od opcija sadržavala je oznaku "vegan" u nazivu.
Kako bi umanjili vjerojatnost da je do rezultata došlo jer je jedna od ponuđenih opcija uistinu bolja od drugih, istraživači su ponovili prikupljanje podataka tijekom pet različitih događaja, svaki put s posebnim jelovnikom, podijeljenih u dvije studije. Prva studija obuhvaćala je četiri manja događaja, dok se druga odnosila na jedan veći događaj. Drugim riječima, nijedno od deset jela nije sadržavalo meso, no polovici sudionika, koji nisu bili svjesni cilja istraživanja, bilo je naznačeno da je jedna od opcija veganska (za razliku od vegetarijanske opcije).
Rezultati su bili iznenađujući. U situaciji kada jelo nije bilo označeno kao vegansko, sudionici su dvostruko češće birali tu opciju! U obje studije više od 60% sudionika odabralo je „vegansku“ opciju onda kada to nije bilo eksplicitno navedeno. Kada je, pak, oznaka „vegan“ bila jasno istaknuta, udio sudionika koji je birao tu opciju pao je na 36% u prvoj i 33,9% u drugoj studiji. Iako uzorci nisu bili veliki (52 sudionika u prvoj i 103 u drugoj studiji), riječ je o značajnim razlikama u izborima između grupa. Dodatnu težinu nalazima daje činjenica da je eksperiment proveden u stvarnim uvjetima, na stvarnim događajima.
Studija je proširena dodatnim istraživanjem koje se provodilo online, a od sudionika se tražilo da zamisle situaciju u kojoj imaju jelovnik ispred sebe i trebaju odabrati jelo koje bi najradije konzumirali. I tada je, općenito govoreći, negativan učinak oznake hrane kao veganske ili vegetarijanske bio značajan, iako manje dramatičan u odnosu na prvo istraživanje. U ovo je istraživanje bilo uključeno 759 sudionika koji su iskazivali svoje preferencije prema veganskim, vegetarijanskim i mesnim opcijama. Kroz različite scenarije, veganske odnosno vegeterijanske opcije su bile naznačene kao takve, te su u prosjeku manje birane nego kada nisu imale oznaku.
U ovom istraživanju je također dobiveno muškarci češće birali meso, neovisno o tome je li druga opcija bila označena kao veganska ili vegetarijanska, što je nalaz koji se ponavlja od ranije.
Zašto ovo može biti važno?
Ovi rezultati imaju važne implikacije za pojedince, ali i zajednicu. U posljednje vrijeme niz institucija i stručnjaka ističe važnost smanjenja konzumacije mesa. Točnije, proizvodnja hrane životinjskog podrijetla koristi više od 75% globalnog poljoprivrednog zemljišta i doprinosi s više od 56% emisija stakleničkih plinova (CO₂, CH₄, N₂O) koje nastaju u lancu proizvodnje hrane, dok pritom osigurava samo 37% proteina i 18% kalorija u globalnoj opskrbi hranom (Poore i Nemecek, 2018).
Zbog neodržive prirode trenutnih prehrambenih sustava, EAT-Lancet komisija predložila je promjenu prehrambenih navika smanjenjem konzumacije hrane životinjskog podrijetla i povećanjem udjela biljne hrane (Willett i sur., 2019). Iako se u tim istraživanjima uspoređuju prehrane definirane kao vegetarijanske i veganske, potrošači ne moraju u potpunosti usvojiti strogu vegetarijansku ili vegansku prehranu kako bi smanjili emisije i niz drugih negativnih posljedica povezanih s prekomjernom konzumacijom mesnih proizvoda (Ranganathan i sur., 2016).
Stoga, ovakvi nalazi mogu biti važan alat za zajednicu koji može potaknuti ljude da konzumiraju raznolikiju hranu, često usmjerenu prema održivijim opcijama. Kao što smo vidjeli, isticanje opcije na meniju kao veganske može biti kontraproduktivno. S druge strane, ukoliko takva naznaka ne postoji, teško je zamisliti da će osobe koje jedu isključivo vegansku hranu slučajno izabrati slavonski čobanac samo zato što veganske opcije nisu posebno označene.
Također, ovakvi nalazi mogu nam poslužiti i kao osobni podsjetnik da preispitamo vlastite stereotipe o veganskoj prehrani, osobito kada uočimo ovakvu (ili bilo kakvu drugu) naznaku u ponudi hrane. Iako je identifikacija s biljnim prehrambenim navikama donedavno izazivala čuđenje i neodobravanje na ovim prostorima, društveni stavovi postaju sve otvoreniji pa sigurno vrijedi preispitati i vlastito stajalište te u kojoj mjeri ono odražava stvarnost. Pri tome, valja imati na umu važnost raznolike prehrane, kao i vlastitih mentalnih prečaca zbog kojih možda zaobilazimo veganske opcije kao da su nešto neukusno i opasno. Dobar tek!
Izvori:
Berke, A., & Larson, K. (2023). The negative impact of vegetarian and vegan labels: Results from randomized controlled experiments with US consumers. Appetite, 188, 106767.Ranganathan, J., Vennard, D., Waite, R., Searchinger, T., Dumas, P., & Lipinski, B. (2016). Shifting diets: Toward a sustainable food future.Poore, J., & Nemecek, T. (2018). Reducing food’s environmental impacts through producers and consumers. Science, 360(6392), 987-992.
Willett, W., Rockström, J., Loken, B., Springmann, M., Lang, T., Vermeulen, S., ... & Murray, C. J. (2019). Food in the Anthropocene: the EAT–Lancet Commission on healthy diets from sustainable food systems. The lancet, 393(10170), 447-492.