O Bože, koliko to pornografije gledam?

Koliko pornografije je previše pornografije, bez obzira na trenutnu karantenu građana?

Prema novom istraživanju Američkog psihološkog udruženja (APA), čini se kako je ovo pitanje kompleksnije zbog velikog oslanjanja na samoprocjene pojedinaca. Novi nalazi upućuju na to kako moralna ili religiozna vjerovanja mogu dovesti pojedince do uvjerenja da su ovisni o pornografiji kada je njihova konzumacija pornografskih sadržaja niska ili prosječna.

Grubbs i suradnici (2020) su u različitim studijama kojima su zahvatili reprezentativni uzorak i preko 3500 sudionika pratili frekvenciju gledanja pornografije, moralno odobravanje takvog čina, moralnu nelagodu (eng. moral disstres), samoprocjene ovisnosti te religioznost i religiozna ponašanja.

U prvoj studiji, na reprezentativnom uzorku od 2200 sudionika (uz dodatnih 467 sudionika) su prikupljeni podaci o njihovim religijskim i moralnim uvjerenjima te gledanju pornografije. Rezultati pokazuju da su pojedinci koji vjeruju kako je gledanje pornografije moralno krivo češće izjavljivali kako sebe procjenjuju ovisnima o takvim sadržajima od onih koji nisu vidjeli pornografiju kao moralno problematičnu. Slični rezultati su se pokazali i kod religioznosti sudionika. Više religiozni pojedinci, odnosno, oni koji češće posjećuju religijska okupljanja također su se češće procijenili ovisnim o pornografskom sadržaju čak i kada je njihova konzumacija takvih sadržaja bila ista kao kod manje religioznih pojedinaca koji nisu vidjeli svoje gledanje pornografije kao problematično.

Slični rezultati ne iznenađuju s obzirom na to da religijsko učenje predstavlja učenje i skupa moralnih vrijednosti gdje se nerijetko na pornografiju gleda s neodobravanjem. To pokazuju i rezultati jednog domaćeg istraživanja (Zulić, 2019) gdje su religioznost i seksualne slobode pojednica bile u negativnoj vezi. To jest, sudionici koji su pokazali veće (liberalnije) seksualne slobode bili su  manje religiozni (r=-.58; p<.01). Zanimljivo je kako je jedna od 5 čestica skale bila vezana upravo za gledanje pornografskih sadržaja.

U dodatnoj studiji Grubbsa i suradnika, 850 sudionika je praćeno kroz godinu dana u tri navrata. Osim istovjetnih rezultata prve studije, nalazi su pokazali zajedničko variranje varijabli kroz vrijeme. Točnije, povećanje u osjećajima moralnog neodobravanja pornografije pratilo je povećanje u procjeni vlastite ovisnosti o pornografskim sadržajima. Nadovezujući se i na slične ranije nalaze, autori u radu navode postavku kako: "moralno neodobravanje, upareno s korištenjem [pornografije], vodi ka disonanci između ponašanja i uvjerenja što, posljedično, dovodi do iskrivljenih interpretacija da bi takvo ponašanje moglo biti više patološki nego što bi stvarno ponašanje indiciralo" (str.3).

U službenoj izjavi, vodeći autor Grubbs je izjavio: "Ne sugeriramo da ljudi trebaju promijeniti svoja moralna ili religijska uvjerenja, no nije povoljno za nekoga s niskim ili prosječnim korištenjem pornografije da bude uvjeren kako je ovisan jer se osjeća loše oko toga. S druge strane, ukoliko netko želi smanjiti gledanje pornografije jer mu izaziva nelagodu, onda bi terapeuti trebali raditi s njima na neosuđujući način koji ne izaziva osjećaj srama."

Važne implikacije

Ovi nalazi imaju veliku važnost za psihološku praksu. Nalazi impliciraju komplikacije oko točnog dijagnosticiranja kompulzivnog seksualnog poremećaja ponašanja (CSBD) koji je povezan s manjkom kontrole impulsa kod različitih seksualnih ponašanja poput masturbacije, korištenja hot line linija, eskort službi...

Osim toga, poremećaj je centar kontroverza zbog nepostojanja konsenzusa oko opravdanosti odvajanja od drugih seksualnih poremećaja pa tako još nije dio DSM-V priručnika iako ga je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uvrstila u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (ICD-11). Takav poremećaj uključuje trajni neuspjeh u kontroli impulsa te ponavljajućih seksualnih impulsa i nagona koji rezultiraju u seksualnim ponašanjima. Osim toga, takvo ponašanje mora uzrokovati smetnje u normalnom funcioniranju u važnim domenama djelovanja (npr. posao, obitelj, obveze). Iako će možda neki čitatelji skeptično primijetiti kako gledanje pornografije ne mora biti seksualno ponašanje, relevantna literatura ipak kaže kako pojedinci najčešće ne gledaju pornografiju "da vide hoće li se uzeti na kraju"...

Nalazi upućuju na važnost što objektivnijih mjera kako su samoprocjene pojedinaca pod značajnim utjecajem njihova moralnog i religioznog rezoniranja. No, isto tako skreće pozornost terapeutima i kliničarima na njihov rad jer i njihove vrijednosti mogu utjecati na rad s klijentima. Pa tako autori ističu ranije nalaze gdje je religioznost terapeuta povezana s tim da gledanje pornografije klijenta češće vide kao ovisnost ili potvrdu mentalnih poteškoća.

Za kraj je možda važno istaknuti: ukoliko osjećate nelagodu oko pornografije koju konzumirate, obratite se seksualnom terapeutu kako biste porazgovarali o tome bez sumnje da će vas netko "čudno gledati" ili osuđivati.

Izvori:

Grubbs, J. B., Kraus, S. W., Perry, S. L., Lewczuk, K., & Gola, M. (2020). Moral incongruence and compulsive sexual behavior: Results from cross-sectional interactions and parallel growth curve analyses. Journal of Abnormal Psychology.

APA, (2020). Religious, Moral Beliefs May Exacerbate Concerns About Porn Addiction. Press release.

Zulić, M. (2019). Odnos reflektivnog kognitivnog stila, religioznosti i nekih društvenih pitanja. Diplomski rad - Sveučilište u Zadru.