OKP i COVID-19: Kad iracionalan strah od zaraze postane racionalan

Pandemija koronavirusa svima nam je u većoj ili manjoj mjeri na leđa postavila teret straha od zaraze, izoliranosti od drugih i ekonomsku nesigurnost. Upravo taj teret može biti plodno tlo za nastanak ili pogoršanje već postojećih mentalnih poremećaja i bolesti. Sada je već prošlo dovoljno vremena da znamo da negativan utjecaj pandemije (i mjera vezanih uz nju) na mentalno zdravlje nije samo spekulacija, već dobro utvrđena činjenica.

Istraživanje provedeno u Kini (2020) pokazalo je da je prevalencija anksioznosti i depresije porasla s 4% 2019. godine na oko 20% 2020. godine. Među osobama s već postojećim poremećajima psihičkog zdravlja došlo je do pogoršanja simptoma. Jedna skupina ljudi posebno pada na pamet kada je riječ o strahu od zaraze i pretjeranosti u ponašanjima održavanja higijene, a to su ljudi s opsesivno-kompulzivnim poremećajem.

Kako je pandemija djelovala na njih? Je li pojava pandemije kod njih izazvala još veći strah od zaraze? Kakav je osjećaj kod njih izazvala činjenica da odjednom svi prakticiraju ponašanja koja su se do sada kod njih smatrala patološkima? Da bismo vam odgovorili na ova pitanja, važno je prvo razjasniti što je to opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP).

Što je opsesivno-kompulzivni poremećaj?

Nekada se smatrao rijetkom pojavom, a sada je OKP jedan od najučestalijih psihičkih poremećaja od kojeg pati oko 2 - 3 % populacije odraslih osoba. Kada kažemo 'pati', zaista to i mislimo jer je OKP jedan od najonesposobljujućih poremećaja mentalnog zdravlja. Kao što mu ime govori, karakteriziraju ga opsesije - ponavljajuće, neželjene, uznemirujuće i intruzivne misli, slike ili nagoni te kompulzije – ponavljajuća ponašanja za koje osoba s OKP-om osjeća da ih mora napraviti kako bi si olakšala nelagodu uzrokovanu opsesivnim mislima. Osobe s OKP-om mogu imati i samo opsesije bez kompulzija. U svakom slučaju, ovi simptomi značajno interferiraju sa svim aspektima života – poslom, školom i socijalnim odnosima.

Neke od najčešćih opsesija su:

• Strah od virusa, bakterija i kontaminacije
• Neželjene i zabranjene, odnosno tabu misli koje uključuju seks, religiju ili nasilje
• Agresivne misli prema sebi i drugima
• Brige vezane uz simetričnost i preciznost

Kompulzije tj. kompulzivni rituali mogu biti mentalne aktivnosti ili ponašanja, a najčešća su:

• Pretjerano čišćenje i/ili pranje ruku
• Ponavljano provjeravanje (npr. jesu li zaključali vrata)
• Slaganje i nizanje stvari na određeni precizan način
• Kompulzivno brojanje

Važno je napomenuti da nisu svi rituali i navike kompulzije. Svi ponekad imamo potrebu dva puta provjeriti jesmo li zaključali vrata, no osobe s OKP-om ne mogu kontrolirati vlastite misli i ponašanja, čak i kada prepoznaju da su iracionalna i pretjerana. Također, one provode minimalno jedan sat dnevno u tim mislima i ritualima te im oni uzrokuju značajne probleme u svakodnevnom životu.

Procjenjuje se da oko 50% osoba s dijagnozom OKP-a ima takozvani kontaminacijski OKP. Odnosno, u njihovim opsesivnim mislima prevladava strah od zaraze i uzročnika bolesti, a njihove kompulzije uglavnom čine pretjerano čišćenje i pranje ruku.

Pandemija i opsesivno-kompulzivni poremećaj

Socijalno distanciranje, dezinficiranje ruku i druga ponašanja koja kod osoba s OKP-om čine njihove kompulzije, koja oni sami smatraju besmislenima i suvišnima te koja kod njih izazivaju sram, sada su odjednom postala norma i preporučuju se od strane vladajućih tijela. Iako ova ponašanja pomažu u smanjenju širenja zaraze, kod osoba s OKP-om mogu dovesti do pogoršanja simptoma.

Prvo istraživanje koje je ispitivalo utjecaj pandemije na simptome OKP-a provedeno je u Italiji na 30 osoba koje su zadovoljile kriterije za dijagnozu OKP-a prema DSM-u IV. Nalazi su pokazali sveukupno povećanje opsesija i kompulzija nakon početka pandemije. Očekivano, kod osoba s konntaminacijskim OKP-om došlo je do većeg pogoršanja simptoma. Ove promjene dogodile su se unatoč kontroliranju varijabli povezanih sa životom u karanteni (npr. korištenje društvenih mreža za održavanje socijalnih odnosa i rad od kuće). Istraživači pretpostavljaju da je do pogoršanja došlo zbog stalne izloženosti katastrofalnim vijestima u kombinaciji s higijenskim savjetima.

Kako bi doznali što zapravo doživljavaju osobe s OKP-om za vrijeme pandemije i što dovodi do pogoršanja simptoma, tim belgijskih psihologa i psihijatara proveo je kvalitativno istraživanje u kojem su intervjuirane 22 osobe s OKP-om i 13 članova obitelji tih osoba. Analizom intervjua izdvojene su glavne teme koje su mučile osobe tijekom pandemije.

Zamućivanje granice normalnog i patološkog

Kao što smo već naveli, ponašanja koja su nekad bila patološka, naglo su postala norma i poticala su se od strane kriznog stožera. Posljedično, granica između normalnih i patoloških ponašanja za osobe s OKP-om postala je teško razlučiva. Uvođenje mjera održavanja higijene na neki je način značilo legitimizaciju kompulzivnih ponašanja. Osobe s OKP-om izgubile su referentnu točku „normalnog“ ponašanja i bilo im je teško razlučiti kada je njihovo ponašanje usklađeno s ponašanjima zdravih ljudi, a kada je rezultat OKP-a. Usporedba s drugima koja im je prije pomagala u shvaćanju da je njihovo ponašanje pretjerano sada je bila značajno otežana.

Previše ili premalo izloženosti sadržajima opsesija

U terapiji OKP-a često se koristi izlaganje sadržajima opsesivnih misli kako bi im se pomoglo u ponovnom doživljaju slobode izbora u kontekstu odgovaranja na intruzivne misli ili opsesije. Primjerice, osobama s kontaminacijskim OKP-om predlaže se da rukom dotaknu prljavu površinu, a zatim se s njima radi na neutemeljenosti opsesija koje im se tada javljaju te na opiranju porivu pranja ruku. Pandemija i mjere lockdowna dovele su do teškoća time što su ili značajno povećale ili značajno smanjile prilike izlaganja sadržajima opsesija. Neke osobe navode da su zbog izloženosti vijestima konstantno bili preplavljeni okidačima opsesivnih misli (npr. informacijama o broju zaraženih ili podsjetnicima na nošenje maski) što im je pogoršavalo simptome OKP-a. Nadalje, navode da im se povećao strah od odgovornosti za smrt bliske osobe te broj kompulzija potrebnih za smanjenje anksioznosti vezane uz te opsesije.
S druge strane, neki su se ispitanici žalili da su im mjere smanjile prilike za izlaganjem i eksperimentiranjem s ne-patološkim ponašanjima i interakcijama predloženima od strane terapeuta. Izlaganje svakodnevnim OKP okidačima s kojima se osobe susreću van kuće bilo je smanjeno za vrijeme karantene što je također imalo loš utjecaj. Izbjegavanje tih okidača u ispitanicima je izazivalo osjećaj olakšanja čime se negativno potkrepljivalo izbjegavanje i zatvaranje u svoja četiri zida. Drugim riječima, ostajanje u udobnosti svog "čistog" doma ispitanicima je možda godilo u tom trenutku jer se nizu izlagali uzročnicima zaraze ili drugim "objektima" opsesija koji vrebaju u vanjskom svijetu, ali dugoročno je to moglo dovesti do nazadovanja u uspjesima postignutim prethodnim terapijama.

Promjena obiteljske dinamike

Ispitanici navode da je lockdown koji ih je primorao da provode vrijeme s obitelji imao i pozitivne i negativne strane. U jednu ruku, pružio im je više prilika da uživaju u aktivnostima s članovima obitelji. U drugu ruku, previše vremena zajedno dovelo je do više tenzija i konflikata.
Osim toga, općenito nije rijetko da obitelj pomaže osobama s OKP-om ispravljanjem njihovih ponašanja ili ohrabrivanjem smanjenja tih ponašanja. Ipak, dolaskom pandemije članovi obitelji postali su tolerantniji i empatičniji prema opsesivno-kompulzivnim ponašanjima shvaćajući stres koji pandemija izaziva osobi s OKP-om, ali i njima samima. Mnogi od njih su i sami sudjelovali u kompulzivnim ponašanjima i prilagođavali dnevnu rutinu članu s OKP-om. Time su ohrabrivali kompulzivna ponašanja i izbjegavanje sadržaja opsesija.

(Ne)dostupnost terapije

Jedan od velikih problema bio je utjecaj mjera lockdowna na dostupnost usluga brige o mentalnom zdravlju. Ispitanici su se osjećali napušteno od strane pružatelja zdravstvenih usluga s obzirom na to da su psihijatrijski problemi bili stavljeni na stranu i nisu se smatrali dovoljno važnima. Terapije uživo zamijenile su online terapije koje su neki ispitanici smatrali manje osobnima i manje uspješnima u pružanju podrške te su im ponekad dovodile do povećanja osjećaja usamljenosti. S druge strane, nekima je iskustvo online terapija bilo vrlo pozitivno i osjećali su se ugodnije nego na terapiji uživo.

Nalazi spomenutih istraživanja ukazuju na veliku važnost stalne dostupnosti direktnih ili online usluga zaštite mentalnog zdravlja kako bi se osobama s OKP-om i drugim ranjivim skupinama pružila podrška kada se sami ne mogu nositi s teškoćama. Ako i sami patite od OKP-a, važno je osvijestiti da OKP preuveličava stvarnu opasnost i ne dopustiti da vas obuzme komfor potpunog izbjegavanja izlazaka i izlaganja potencijalnim okidačima OKP-a. Ako prepoznate da vam simptomi značajno otežavaju svakodnevne aktivnosti, ne ustručavajte se potražiti pomoć. Za besplatno telefonsko ili internet savjetovanje možete se javiti Psihološkom centru Tesa na broj 01/48 28 888 ili na e-mail psiho.pomoc@tesa.hr. Također možete potražiti psihoterapeute u svojoj županiji na stranicama PsiHelp i Psihološka pomoć.

Za kraj bismo htjeli spomenuti da se i kod nas provodi istraživanje na temu "Iskustvo osoba oboljelih od OKP-a za vrijeme pandemije" u svrhu izrade diplomskog rada. Ako poznajete osobe s dijagnozom OKP-a koje su prije pandemije primarno imale simptome u obliku straha od zaraze te ponavljajućeg čišćenja i pranja, ili se sami prepoznajete u opisu i voljni ste sudjelovati, molimo vas da se za više informacija javite na e-mail: eterovic.lu@gmail.com.

Izvori: