Parafilije, fetiši i seksualne preferencije
U svakodnevnom se razgovoru riječ fetiš vrlo često olako izgovara bez da su pojedinci sigurni u pravo značenje tog pojma. Za mnoge fetiš predstavlja bilo kakav oblik seksualne želje, odnosno preferencije. S druge strane, u znanstvenom svijetu postoji vrlo jasna distinktivna granica između parafilija, fetiša i seksualnih preferencija.
Parafilije
Parafilija ili patološka seksualna sklonost, poznata je i kao seksualna perverzija ili seksualna devijacija, a predstavlja iskustvo intenzivnog seksualnog uzbuđenja na netipične objekte, situacije, fantazije, ponašanja ili pojedince (APA, 2000). Parafilija je zapravo mentalni poremećaj koji se očituje u ponavljajućim i intenzivnim fantazijama koje uzrokuju seksualno uzbuđenje, nagone ili ponašanja koja dovode do poteškoća u seksualnom životu i u drugim područjima života pojedinca. Postoje brojne vrste parafilija, no s obzirom na podjele, one mogu uključivati nežive objekte, djecu, odrasle osobe koje nisu suglasne s takvim pristupom, ozljeđivanje, patnju i ponižavanje samog sebe ili partnera. S obzirom na to da je područje koje obuhvaćaju parafilije poprilično rašireno i nedovoljno istraženo, još uvijek postoji diskusija o tome koliko vrsta postoji. Trenutno se govori o 549 tipova, no one se razlikuju po čestini pojavljivanja i upoznatosti laika s istima. Neke parafilije, kao što je zapravo većina fetiša kada se odvijaju između odraslih koji su svojevoljno uključeni, su bezopasne i nisu značajne za zakon odnosno nisu kažnjive. Druge, kao što su pedofilija, ekshibicionizam, voajerizam, zoofilija, froterizam, nekrofilija itd. su štetne i traumatične te ih društvo neupitno osuđuje i zahtijeva kažnjavanje istih. Iako postoje brojna istraživanja uzroka parafilije, ona nisu suglasna. Smatra se da je nastanak ovog poremećaja kombinacija i gena i okoline. Ne postoji jedinstveni način tretiranja ovih poremećaja, već se često koriste različiti pristupi. Najčešće je prisutno farmakološko liječenje u kombinaciji s psihoterapijom. Problem liječenja upravo proizlazi iz činjenice da se još uvijek ne zna točan uzrok parafilija.
Kada govorimo o podjeli prema DSM-V, razlikuje se osam vrsta parafilija:
1. Seksualni mazohizam
Filozofi su u jednoj prilici nazvali ljude životinjama koje traže užitak, a izbjegavaju bol. Ta je izjava izazvala brojne rasprave, a jedna od pojava koja ju je poljuljala bio je mazohizam. Bol, koju inače izbjegavamo, je ustvari sama svrha mazohizma. Ne samo da mazohizam nije bijeg od boli i nelagode, već je mazohizam potpuna suprotnost, čista želja i strast prema boli. Mazohisti žude za fizičkom i psihičkom boli, svojevoljno se izlažu oskudici, namjerno prihvaćaju žrtve, sramotu i ponižavanje. Seksualne aktivnosti uključuju tjelesno zarobljavanje, perceptivno uskraćivanje, udarce po stražnjici, rezanje kože, zadavanje elektrošokova, ponižavanje i slično, a u nekim slučajevima i ograničavanje dotoka kisika u mozak (hipoksifilija).
2. Seksualni sadizam
Kod sadizma, zadovoljstvo se postiže nanošenjem boli drugoj osobi. Nanošenje boli najčešće uključuje bičevanje, ponižavanje, ozljeđivanje uz korištenje raznih pomagala itd. Da bi se osoba proglasila sadistom, mora imati ponavljajuće, intenzivne seksualne fantazije, potrebe ili ponašanja koja uključuju nanošenje psihološke ili fizičke boli drugoj osobi. Jedan od manje intenzivnih oblika sadizma uključuje robovanje i disciplinu, što se izvodi kao vezivanje osoba, udaranje i sl. zbog povećanja seksualnog uzbuđenja. Neobična je činjenica da u nekim slučajevima sadističke aktivnosti vode k seksualnom odnosu ili završavaju seksualnim odnosom, dok se u drugim slučajevima puno seksualno zadovoljenje dobiva iz samog sadističkog ponašanja. Prema statističkim podacima (SAD) oko 5-15% parova prakticira sadizam u svojim seksualnim aktivnostima, no vrlo je važno razlikovati prolazni ili povremeni interes za sadomazohističke igre od ekstremnog sadizma koji se ubraja u parafilije. Parafilični sadizam i mazohizam, u kojem se sadomazohističke aktivnosti preferiraju ili su jedini način za seksualno zadovoljenje, mnogo su rjeđi. DSM-V zahtijeva da dijagnoza sadizma bude rezervirana za slučajeve u kojima žrtva ne pristaje na odnos. Sadist ne osjeća i ne razumije tuđe boli, zbog čega je u stanju gledati ili sam uzrokovati grozne boli, rane, silovanje, mučenje, pa čak i ubojstvo. Bolovi što ih zadaje drugima ispunjavaju ga osjećajem veće vrijednosti, osjećajem "božanstvenosti" dok kontrolira drugu osobu i odlučuje o njenom životu i smrti. Kod sadista koji za orgazam trebaju tuđu bol, radi se samo o pomaku osnovnog sadističkog usmjerenja. U istraživanju zatvorenika Holt, Meloy i Strack (1998), dobili su rezultate prema kojima su psihopati značajno više sadistični od ne-psihopata.
3. Ekshibicionizam
Ekshibicionizam uključuje izlaganje vlastitog spolovila nepoznatim ljudima u svrhu postizanja seksualnog uzbuđenja. U nekim slučajevima je i prisutno da ta osoba ima seksualne maštarije da će se druga osoba kojoj izlaže spolovilo uzbuditi. Skoro nikad se ne traži pravi spolni dodir. Kod nekih ljudi se ekshibicionizam očituje u vidu jake želje da drugi promatraju njihove spolne odnose. Takve osobe nemaju želju da promatrače šokiraju, već da budu promatrani od promatrača koji to žele. Osobe s ovim oblikom ekshibicionizma mogu snimati pornografske filmove ili kao odrasli u njima sudjelovati.
4. Fetišizam
Fetišizam se odnosi na seksualne fantazije, porive i ponašanja koja su fokusirana na nežive objekte ili dijelove tijela koji po svojoj prirodi nisu seksualni u svrhu postizanja seksualnog uzbuđenja. Najčešći fetiši su žensko donje rublje, cipele, čizme, ali postoje i fetiši na neke vrste materijala (koža, lateks, metal), dijelove tijela (stopala, ruke, kosa), tjelesne tekućine ili medicinsku opremu (APA, 2000). Fetiš može zamijeniti tipičnu spolnu aktivnost s partnerom ili se može uklopiti u spolno ponašanje s voljnim partnerom. Manje fetišističko ponašanje kao nadopuna dogovornom spolnom ponašanju ne smatra se poremećajem jer nisu uključeni distres, nesposobnost niti znakovita disfunkcija. Izraženiji, obvezni načini fetišističkog spolnog uzbuđivanja mogu izazvati poteškoće u vezi. U težim slučajevima osoba ne može postići uzbuđenje ukoliko se ne trlja, dira ili gleda objekt fetiša, dok ga u lakšim slučajevima postiže, ali je obično umanjeno. Smatra se da se ovaj poremećaj javlja rano (nekad čak i u djetinstvu) te da je često kronični poremećaj.
5. Transvestitski fetišizam
Ova vrsta fetišizma odnosi se na zadovoljstvo pri odijevanju u odjeću suprotnog spola pri čemu se osoba samozadovoljava i doživljava seksualni užitak. Bitno je istaknuti razliku transvestitskog fetišizima i rodne disforije. Kod fetišista potreba odijevanja u drugi spol koristi isključivo u svrhu postizanja seksualnog zadovoljstva, te pri tome nemaju (!) bilo kakvu vrstu nekongruentnosti doživljene i društveno pripisane rodne uloge. Također, prema DSM-u (2013), kod ove vrste fetišizma tipično ne postoji povijest oblačenja u odjeću suprotnog spola u djetinstvu, što se kod dijela osoba s rodnom disforijom događa.
6. Pedofilija
Pedofilija je jedna od najkontroverznijih vrsta parfilije upravo jer uključuje seksualnu želju odrasle osobe usmjerenu prema djeci. U DSM-V pedofil je klasificiran kao osoba koja je stara najmanje 16 godina te je uz to starija od žrtve najmanje 5 godina. Pedofilske aktivnosti uključuju promatranje djece, neprimjereno dodirivanje djeteta, oralni seks itd. Iako se ne zna točan uzrok pedofilije, postoje brojne teorije od kojih neke navode da se radi o genetskoj predispoziciji, zlostavljanju i zanemarivanju u ranijoj dobi ili pak abnormalnim razinama spolnih hormona u organizmu. Ova vrsta parafilije izrazito je osuđivana i zakonom kažnjiva.
7. Froterizam
Odnosi se na postizanje seksualnog uzbuđenja prilikom dodirivanja ili trljanja drugih osoba bez njihovog pristanka ili svjesnosti da se to događa. Najčešće se događa u gužvi odnosno na javnim mjestima na kojima se nalazi puno ljudi npr. javni prijevoz, kafići i klubovi.
8. Voajerizam
Voajerizam je naziv za potajno promatranje drugih ljudi u seksualnom odnosu ili u činu razodijevanja. Seksualno zadovoljstvo osobe s ovom vrstom parafilije postižu upravo prilikom promatranja drugih i pri tome se vrlo često samozadovoljavaju.
Razlike
Ranije je navedeno kako se parafilija smatra vrstom mentalnog poremećaja. Nakon što smo imali uvid u podjelu parafilija, vidljivo je kako je fetiš zapravo naziv za određenu vrstu parafilije. Fetiši su stoga seksualne fantazije, porivi i ponašanja koja su fokusirana na nežive objekte ili dijelove tijela koji po svojoj prirodi nisu seksualni i nemaju svrhu postizanja seksualnog uzbuđenja. Fetiši podrazumijevaju nemogućnost doživljavanja seksualnog uzbuđenja i zadovoljstva ukoliko objekt pojedinčeva fetiša nije prisutan, odnosno ukoliko ga ne diraju ili ne gledaju. Iz tog proizlazi glavna razlika seksualne preferencije s jedne strane te fetiša i parafilija s druge strane. Pojedinci mogu biti skloni određenim predmetima i ponašanjima u smislu da doživljavaju veće uzbuđenje ili zadovoljstvo pri korištenju tih predmeta ili radnji tokom seksualnih odnosa (ukoliko zamišljaju da ih netko gleda, prakticiraju sadističke ili mazohističke načine uzbuđivanja, gledaju nekog drugog u seksualnom činu i sl.), no ukoliko mogu doživjeti seksualno zadovoljstvo i bez navedenog znači da se radi isključivo o seksualnim preferencijama. Tek ukoliko pojedinac ne može doživjeti zadovoljstvo ili uzbuđenje bez navedenih „pomagala“, možemo reći da se radi o određenom fetišu, odnosno parafiliji.
Izvori:
APA, (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders, Fifth edition.Chalkley, A. J. i Powell, G. E. (1983). The clinical description of forty-eight cases of sexual fetishism. The British Journal of Psychiatry, 142(3), 292-295.
Holt, S. E., Meloy, J. R. i Strack, S. (1998). Sadism and psychopathy in violent and sexually
Money, J. i Lehne, G. K. (1983). Biomedical and criminal-justice concepts of paraphilia: Developing convergence. Medicine and Law. 2(1): 257-261.
Reik, T. (2013). Masochism in modern man. Klempner Press
Seligman,L. i Hardenburg,S.A.(2000). Assessment and treatment of paraphilas. Journal of Counseling & Development,78(1),107-113