Povijesna pobjeda za prava osoba s invaliditetom - Zakon o osobnoj asistenciji "pao" pred Ustavnim sudom

Ustavni sud RH ukinuo je, odnosno utvrdio neustavnost, ključnih dijelova Zakona o osobnoj asistenciji, čime je jasno poručio da je zakon u svom dosadašnjem obliku ozbiljno povrijedio ustavna prava osoba s invaliditetom i njihovih obitelji.

Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena pokrenula je postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi ocjene ustavnosti Zakona o osobnoj asistenciji.

Udruga koja je godinama aktivno upozoravala na diskriminatorne i restriktivne odredbe zakona te njihov štetan utjecaj na pravo na dostojanstven život, uključivanje u zajednicu i neovisnost osoba s invaliditetom. Odradili su lavovski posao i donijeli do velikih promjena za osobe s invaliditetom. Pokazatelj je ovo da se rad kroz udruge, i druge oblike djelovanja civilnog društva itekako isplati.

Ovim putem čestitamo ekipi iz Sjene, a informacije o odluci i njihovo priopćenje za javnost prenosimo u nastavku teksta.  

Danas objavljena odluka Ustavnog suda potvrđuje ono na što godinama upozoravamo – da je sustav osobne asistencije bio postavljen na diskriminatornim, neustavnim i restriktivnim osnovama. Ova odluka predstavlja povijesnu pobjedu za osobe s invaliditetom, njihovu djecu i obitelji.

Koje su odredbe Zakona ukinute ili stavljene izvan snage?

Ustavni sud ukinuo je, odnosno utvrdio neustavnost, ključnih dijelova Zakona o osobnoj asistenciji. Prije svega, srušena je dobna granica od 18 godina za ostvarivanje prava na osobnu asistenciju, ukidanjem dijelova članka 12. i povezanih odredbi članka 5. Time je jasno utvrđeno da se maloljetne osobe s invaliditetom više ne smiju isključivati iz osobne asistencije isključivo na temelju dobi.

Neustavnima su proglašene i zapreke za korištenje osobne asistencije propisane člankom 13., prema kojima se pravo uskraćivalo osobama koje koriste pomoć u kući ili u obitelji imaju roditelja njegovatelja ili njegovatelja. Sud je ukinuo ključne alineje tog članka, čime je onemogućeno automatsko isključivanje korisnika zbog drugih oblika podrške.

Ukinut je i velik dio članka 34., koji je propisivao fiksne maksimume i krute kategorije broja sati osobne asistencije. Ustavni sud ocijenio je neustavnima podjele temeljene na stupnjevima invaliditeta, statusima i obiteljskim okolnostima, jer takav pristup ne omogućuje procjenu stvarnih potreba pojedinca.

Odredbe članka 18. stavaka 1. i 2., koje se odnose na uvjete za osobne asistente, prestaju važiti nakon isteka roka od jedne godine od objave odluke Ustavnog suda, čime je zakonodavcu ostavljeno prijelazno razdoblje za njihovo novo, ustavno prihvatljivo uređenje. Također je ukinut i članak 54., kojim se pravo na osobnu asistenciju priznavalo tek od dana početka korištenja usluge.

Temeljna pravna stajališta Ustavnog suda

Ustavni sud u svojoj je odluci jasno utvrdio da osobna asistencija nije socijalna povlastica, već ustavno pravo povezano s ljudskim dostojanstvom, pravom na neovisno življenje i uključenost u zajednicu. Invaliditet je pritom prepoznat kao ustavna diskriminacijska osnova, a zabrana diskriminacije odnosi se i na osobe povezane s osobom s invaliditetom, uključujući članove obitelji.

Sud je posebno naglasio da su fiksni limiti broja sati osobne asistencije neustavni te da se potrebe moraju procjenjivati individualno, a ne prema unaprijed zadanim tablicama. Država ne smije prebacivati svoju odgovornost na obitelj, zbog čega obiteljska skrb ne može biti razlog za uskraćivanje prava na osobnu asistenciju. Posebno je istaknuto da djeca s invaliditetom imaju pravo na osobitu skrb, te da je njihovo potpuno isključivanje iz osobne asistencije u suprotnosti s Ustavom.

Zašto je ova važna i njene posljedice

Posljedice ove odluke obvezuju zakonodavca na izmjene Zakona o osobnoj asistenciji. Nužno je uvesti sustav individualizirane procjene stvarnih potreba te osigurati osobnu asistenciju i djeci, i osobama s najtežim invaliditetom, bez gornjih administrativnih „plafona“ i bez automatskog isključivanja zbog korištenja drugih oblika podrške.

Ova odluka potvrđuje da su naša upozorenja bila utemeljena, nužna i opravdana. Nastavljamo pratiti provedbu odluke i inzistirati na izmjenama zakona koje će osobnu asistenciju napokon učiniti pravom, a ne privilegijom. Ova odluka Ustavnog suda nije samo pravna pobjeda – ona je pobjeda majki koje godinama upozoravaju na nepravdu, a koje je resorni ministar javno omalovažavao i nazivao „ulicom“.

Mi smo majke, a ne „ulica“.
Mi smo roditelji djece s invaliditetom, skrbnice, njegovateljice i građanke koje su branile ustavna prava svoje djece onda kada je država zakazala.

Današnja odluka Ustavnog suda predstavlja i osobnu sramotu i izravnu političku odgovornost ministra koji je ignorirao stručna upozorenja, glas roditelja i upozorenja manjeg dijela civilnog društva koji se nije prodao, te branio zakon koji je sada proglašen neustavnim. Ministar je prekršio temeljna ustavna načela, a posljedice njegove politike snosile su upravo obitelji i djeca s invaliditetom.

Udruga Sjena
Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom

Ovim putem još jednom čestitamo članovima udruge Sjena na motivaciji, ustrajnosti i predanosti cilju. Vjerujemo da od njih svi možemo učiti.  Sažetak odluke Ustavnog suda, možete naći ovdje.