The social dilemma - upravljamo li mi svojim društvenim mrežama ili one nama?

The social dilemma redatelja Jeffa Orlowskog novi je Netflixov dokumentarac iz 2020. godine koji se bavi aktualnom problematikom utjecaja društvenih mreža na promjene u ljudskom ponašanju. Iako se o ovoj temi u zadnje vrijeme puno govori, film je inovativan jer o istoj temi govori iz zanimljive pespektive ljudi koji su cijeli svijet društvenih mreža i započeli te rade na njegovom usavršavanju i nadogradnji.

Ukratko, kroz film se provlače dvije paralelne priče. Jedna obuhvaća intervjue, izjave i osvrte utjecajnih ljudi koji rade za velike društvene mreže poput Facebooka, Instagrama, Googlea i slično, a druga prikazuje život peteročlane obitelji u kojoj društvene mreže i ovisnost o istima narušavaju obiteljske odnose. Kroz cijeli film provlači se narativ društvenih mreža kao moćnog oružja koje mijenja naša ponašanja i stavove, a da mi toga ili nismo svjesni, ili smo jednostavno bespomoćni.

Ovdje se postavlja pitanje kako su ljudi, pokušavši stvoriti alat koji će pomoći u povezivanju s drugima, lakšem snalaženju i bržem dolaženju do informacija, uspjeli sami sebi stvoriti manipulativno oružje i ovisnost koja nas preplavljuje. Možda je sve počelo s idejom da će društvene mreže biti alat kojim ćemo se koristiti kako bismo si olakšali puno aspekata u životu, ali s dolaskom konkurencije, borbe za prestiž i većom zaradom, tu se javlja more drugih problema. Jedan od njih je način na koji velike kompanije društvenih mreža dolaze do novca. Zapitajmo se prvo kako to da je korištenje društvenih mreža za nas besplatno? Oglašivači su zapravo ti koji plaćaju kompanijama društvenih mreža za proizvode koje mi koristimo. Dakle, oglašivači postaju kupci, a proizvod, u tom slučaju, postajemo mi - naša pažnja i vrijeme provedeno na društvenoj mreži.

Svaka od društvenih mreža zato se trudi napraviti najbolji algoritam koji će našu pažnju održati što dulje. Algoritmi za održavanje naše pažnje temelje se na predviđanju naših ponašanja iz obrade velikog broja podataka dobivenih iz naše aktivnosti na društvenim mrežama. Podaci sadržavaju informacije koliko dugo se zadržavamo na određenoj stranici, koliko dugo gledamo u pojedinu sliku, kakve tematske sadržaje najčešće pretražujemo i slično. Iako svakako trebamo biti oprezni gdje i kome dajemo svoje osobne podatke, smatram da nas ovaj dio sa prikupljanjem informacija o našem djelovanju na društvenim mrežama ne bi trebao toliko zastrašivati upravo zbog toga jer se u cjelokupnom sistemu društvenih mreža ne prodaju naši podaci kao takvi nego su oni sredstvo za izradu personaliziranih algoritama koji će nas zadržati kao njihove korisnike što je dulje moguće.

Uz to, u filmu se spominje nekoliko zanimljivih psiholoških fenomena koji se koriste u svrhu održavanja pažnje i poboljšanja sustava. Jedan od njih je povremeno pozitivno potkrepljenje. Kada smo na vrhu naslovnice Facebook-a, povlačenjem prsta prema dolje osvježavamo našu naslovnicu novim sadržajem koji možemo vidjeti. To nazivamo pozitivnim potkrepljenjem jer naša radnja osvježavanja stranice dovodi do novog sadržaja. Međutim, to nije uvijek slučaj. Ponekad naslovnica ostaje onakva kakva je i bila, a mi dobivamo želju povući naš prst još jednom prema dolje da vidimo što ćemo dobiti, uvjereni da će ovaj puta osvanuti novi, željeni sadržaj. Sličan princip rada kao i kod automata za kockanje - povučeš ručicu i nadaš se da će se ovog puta pojaviti željeni ishod. To nas dovodi do kompulzivne radnje povlačenja prsta po ekranu i konstantne želje za otkrivanjem što nam se još može ponuditi.

S obzirom na to da film definitivno potiče na razmišljanje o spomenutim problemima i podiže svijest o utjecaju društvenih mreža na naše ponašanje, svakako bih ga preporučila svima. Samo edukacijom i podizanjem svijesti možemo malo po malo činiti promjene i postajati svjesniji na što i koliko naše pažnje usmjeravamo, radimo li to dobrovoljno ili je to čisti produkt persuazivnog utjecaja različitih tehnologija. Tijekom gledanja filma, zapaža se i jedan bitan nedostatak, a to je umanjivanje važnosti slobodne volje pojedinca da odluči što želi, a što ne želi. Iako nas tehnologije i društvene mreže privlače na sve moguće načine, ne smijemo zaboraviti da mi ljudi i dalje imamo mogućnost odluke. Sustav nam nudi ono što smo sami za sebe odabrali na temelju uobičajenih i najčešćih radnji. Ukoliko izaberemo češće pregledavati pouzdan i kvalitetan sadržaj na društvenim mrežama, tehnologije nam zaista mogu biti alat za lakše funkcioniranje i bolji život, što je bila i njihova prvotna svrha. Koristimo tehnologiju pametno, ograničimo nepotrebno vrijeme provedeno na društvenim mrežama i pažljivo birajmo sadržaj koji pretražujemo.