Umjetna inteligencija kao psihoterapeut: realnost ili znanstvena fantastika?

Uzimajući u obzir brzi razvoj umjetne inteligencije u posljednjih nekoliko godina, nije čudno što ona polako pronalazi put i u psihoterapijski proces ni što nas potencijalno čeka sve šira upotreba terapijskih chatbotova i avatara u kliničkoj praksi. Značajnost korištenja umjetne inteligencije u terapijske svrhe odražava se i u rastućem interesu istraživača, kao i sve većem broju novih aplikacija i developera sličnih programa.

Iako AI aplikacije nude razne mogućnosti psihoterapiji, povlače za sobom i mnoga etička, socijalna i klinička pitanja na koja još uvijek nemamo odgovor. Trenutno najšira primjena AI-a u psihoterapiji su chatbotovi, sistemi koji mogu razgovarati s ljudima koristeći govorni, pisani i vizualni jezik. Aplikacije poput Tess, Wysa i Woebota bave se pitanjima depresije, anksioznosti i autizma te pružaju pomoć oponašajući ljudskog terapeuta, nudeći različite tehnike smanjenja anksioznosti i rješavanja problema. Primjerice, Woebot nudi pomoć kroz razgovor baziran na kognitivno bihevioralnoj terapiji, cilju usmjerenim pristupom koji pomaže klijentima detektirati i promijeniti negativne obrasce misli. Primjer takve aplikacije na našim prostorima je pomozi.hr koju možete i sami besplatno isprobati.

Umjetna inteligencija i mentalno zdravlje

Dijagnostika i terapijska podrška

Ovakvi alati također mogu pružiti pomoć u dijagnostici, psihoedukaciji te nude personalizirane odgovore koristeći više načina interakcije, kao što su glas i tekst. Obrada prirodnog jezika (eng. Natural Language Processing) je područje računalne znanosti koje se bavi razvojem tehnologije za razumijevanje, generiranje i obradu ljudskog jezika kako bi računala mogla komunicirati s ljudima na prirodan način. Obrada prirodnog jezika je našla svoje mjesto i u kontekstu terapije te može pomoći u analiziranju pacijentovih razgovora, e-mailova, postova na društvenim mrežama i tako detektirati obrasce koji koreliraju s problemima mentalnog zdravlja. Još jedan primjer korištenja umjetne inteligencije u transformiranju psiholoških intervencija pružaju Agbavor i Liang (2022) koji su korištenjem modela obrade prirodnog jezika pokazali kako GPT-3 može predvidjeti demenciju analizirajući obrasce govora. Ovo istraživanje ilustrira važnost korištenja modela obrade prirodnog jezika u psihoterapiji, pogotovo u dijagnostičkom procesu.

Osim pružanja direktne psihoterapijske pomoći pacijentima, AI može služiti kao "asistent" ljudskom terapeutu, s ciljem uštede vremena na zadacima poput vođenja bilješki tijekom seanse, skraćivanja bilješki, kreiranja personaliziranih aktivnosti i intervencija te zakazivanja sastanaka (Bibhudatta, 2023). Možda najveći potencijal korištenja AI-a u psihoterapiji leži u pružanju pomoći ranjivim skupinama poput starijih osoba, adolescenata i onih koji iz raznih razloga ne mogu primiti tretman i brigu, primjerice zbog financijskih problema ili straha od stigmatizacije (Sedlakova i Trachsel, 2023).

Je li sve baš tako sjajno?

Iako još uvijek nema dovoljno empirijskih dokaza da bismo mogli pričati o učinkovitosti AI chatbotova u poboljšanju mentalnog zdravlja, Abd-Alrazaq i suradnici (2020) su u svojoj meta-analizi sumirali rezultate studija koje su se bavile ovom temom. Premda su pronađeni dokazi koji sugeriraju da chatbotovi mogu biti učinkoviti u smanjenju simptoma depresije, stresa i akrofobije, autori upozoravaju kako ti rezultati još nisu dovoljno jaki za donošenje čvrstih zaključaka. Nedostatak klinički značajnih podataka, pristranost u nekim istraživanjima i mali uzorci ograničavaju pouzdanost nalaza. Ovo otvara prostor za nova istraživanja koja čekaju entuzijastične psihologe i druge stručnjake kako bi se stekla bolja slika o sigurnosti i učinkovitosti korištenja umjetne inteligencije u psihoterapiji.

Buduća istraživanja zasigurno će se baviti i pitanjem korisničkog iskustva. Da bi primjena umjetne inteligencije u procesu psihoterapije bila efektivna i razvijala se u pravom smjeru važno je pitati ljude - buduće primatelje tih usluga - što misle o tome. Aktan i suradnici (2022) su ispitali stavove prema AI baziranoj psihoterapiji na uzorku visokoobrazovanih pojedinaca te saznali da ju čak 55% sudionika preferira, no kada je riječ o sigurnosti osobnih podataka većina sudionika ipak više vjeruje ljudskom psihoterapeutu nego AI-u. Ipak, identificirane su tri prednosti psihoterapije temeljene na umjetnoj inteligenciji: mogućnost razgovora o neugodnim iskustvima bez tolike nelagode, dostupnost u bilo kojem trenutku i mogućnost komunikacije na daljinu.

Digitalna empatija? Etika i izazovi primjene umjetne inteligencije u terapiji

Iako alati poput Woebota nude značajne mogućnosti, ne možemo ignorirati niz izazova koje njihova primjena donosi, kako na etičkom, tako i na kliničkom planu. Prvo što većini odvraća pažnju je upravo nedostatak empatije i dehumanizacija zdravstva, s obzirom na to da AI nema kapacitet za formiranje prisne veze s klijentima, što je ključno za terapijski proces (Minerva i Giubilini, 2023). Još jedna briga vezana je uz potencijalni gubitak autonomije klijenata, odnosno mogućnost da pacijenti postanu previše ovisni o AI-u za emocionalnu potporu i donošenje odluka. Pitanje je i kakvi će biti dugoročni efekti oslanjanja na AI za podršku mentalnom zdravlju i kako će to oblikovanje ljudske interakcije u budućnosti. Kritike su također usmjerene i na moguće narušavanje privatnosti podataka i sigurnost, budući da AI modeli koriste ogromne količine privatnih podataka koji bi mogli biti izloženi ili zloupotrebljeni. Trenutno se razvijaju sigurnosni protokoli za zaštitu privatnosti podataka, ali stručnjaci naglašavaju potrebu za strogim zakonodavnim okvirom kako bi se spriječile zloupotrebe.

AI terapeuti u očima stručnjaka

Osim mišljenja budućih korisnika, ključno je razumjeti kako ovu tehnologiju vide i sami stručnjaci, odnosno kliničari. Istraživanje Sebri i suradnika (2020) je pokazalo kako su profesionalci u području mentalnog zdravlja skeptični prema korištenju umjetne inteligencije u praksi upravo zbog nedostatka emocija, empatije, ali i činjenice da sami stručnjaci nisu vješti u korištenju nove tehnologije. Zanimljiv podatak iz istraživanja je da psihoterapijski pravac kojem kliničar pripada može utjecati na njegov stav prema umjetnoj inteligenciji. Utvrđeno je da terapeuti KBT usmjerenja (kognitivno-bihevioralne terapije) imaju pozitivnije stavove prema umjetnoj inteligenciji u odnosu na kliničare iz drugih pravaca jer se često služe alatima koji bi se mogli automatizirati (poput provođenja psiholoških testova i strukturiranih vježbi).

Dok tehnologija nastavlja evoluirati, ostaje pitanje - hoćemo li jednog dana vidjeti AI terapeute kao ravnopravne ljudima ili će oni uvijek biti samo alat u njihovim rukama? Uzimajući sve u obzir, umjetna inteligencija ima potencijal za poboljšanje mentalnog zdravlja i transformaciju psihoterapije, no njezina uloga zasad ostaje - pomoćna. Nedostatak čvrstih dokaza o njihovoj efektivnosti navodi spomenute autore (Abd-Alrazaq i sur.; Koutsouleris i sur., 2022; Minerva i Giubilini, 2023), a i nas, na zaključak da umjetna inteligencija neće tako brzo zamijeniti ljudske terapeute. Budući razvoj AI alata u psihoterapijske svrhe ovisit će o usklađivanju tehnologije, kliničkih potreba i etike. Jedno je sigurno - pred nama se nalazi uzbudljivo razdoblje u kojem ćemo svjedočiti kako tehnologija oblikuje budućnost mentalnog zdravlja.

Izvori