Zašto volimo rituale?

Rituali prožimaju ljudske živote i nadživljuju generacije, isprepliću se s brojnim sferama života (religija, obrazovanje, sport...) i ključni su dio velikog dijela značajnih tradicija i kulturalnih praksi diljem svijeta. S obzirom na prirodu ritualnih događanja, razumljivo je da se procesi koji uključuju veliki broj ljudi promatraju više sa sociološke perspektive, no psihološki je svakako zanimljivo promatrati one mehanizme kod ljudi koji pobuđuju takva univerzalna ponašanja te njihove individualne manifestacije.

Što je zapravo „ritual“?

Za početak, rituale karakterizira specifični set fizičkih značajki koje se odnose na tipične aspekte individualnih aktivnosti koje ih sačinjavaju, a koje su obično strukturirane na rigidni, formalni i ponavljajući način. Za razliku od drugih ponašanja, tipično su odijeljeni u skupine (eng. chunks) podijeljenih radnji koje se potom nastavljaju kao obrasci i ponavljaju se na nepromijenjeni način ili s vrlo malom tolerancijom na promjene. Za razliku od navika ili rutina, koje se mogu promijeniti svaki put kada se izvode, rituali su karakteristično nepromjenjivi, odnosno invarijabilni svojoj izvedbi.

Invarijabilnost u izvođenju rituala povezana je i s određenim psihološkim elementima koji služe pojačavanju njihova značenja. Primjerice, košer prehrana zahtijeva pripremu mesa na određeni način pri čemu se prilikom svake obrade mesa slijede isti koraci u istom redoslijedu – ovdje je specifičnost rituala povezana sa smislom purifikacije, odnosno pročišćavanja, mesa. Ukoliko se prilikom obrade mesa promijeni i najmanji detalj (primjerice, potez nožem u pogrešnom smjeru), čitavi ritual propada i takvo meso postaje zabranjena nečista hrana. Prema tome, pravila izvođenja rituala ne smiju se „omekšati“ jer radnje same po sebi imaju značajan smisao za osobu koja ih izvršava, često do najsitnijih detalja.

Da se vratimo na prvu definiciju – rituali moraju imati set prepoznatljivih fizičkih značajki (rigidne ponavljajuće radnje), ali i psiholoških (osoba koja vrši ritual mora ga interpretirati kako bi on poprimio značenje ili smisao). Iz ovoga je jasno vidljivo kako izvođenje navike, iako isprva slično ritualu, to nije zbog dublje povezanosti sa značenjima koja rituali imaju, a koja su nerijetko izražena simboličkim ekspresijama. S time na umu - kada bismo, primjerice, iz konteksta vojnog pozdrava prilikom pogreba vojnika izuzeli aspekt odavanja časti poginulom članu, dobili bismo samo čin istovremenog pucanja u zrak izvedenog od strane većeg broja ljudi, što bi u tom trenu postalo besmisleno i prestalo biti ritualom.

U konačnici, osim što imamo fizičke i psihološke aspekte rituala, ono što ih definira jest i povezujući dio orijentacije prema cilju. Drugim riječima, zasebni dijelovi rituala nemaju instrumentalnu svrhu i nisu direktno povezani s ciljem ukupnog rituala. Samo jedan od koraka nekog rituala ne predstavlja čitavi ritual za sebe, a razlike u tim koracima mogu rezultirati promjenom svrhe rituala i gube svoj početni smisao. Zbog ovog se aspekta rituali često čine nepotrebnima te pretjerano stereotipiziranima i repetitivnima.

Dakle, ritual bimo mogli definirati kao predodređeni redoslijed radnji koje karakteriziraju rigidnost, formalnost i repetitivnost, koji su „ugrađeni“ u širi sustav simbolizma i značenja, a sadrže dijelove koji nemaju izravnu instrumentalnu svrhu. Naglasak nije uvijek na sva tri dijela rituala – na primjer, obiteljski rituali tijekom blagdana nisu nužno strogi u izvedbi, ali su prožeti smislom i simbolikom, dok rituali u psihopatologiji (primjerice u opsesivno-kompulzivnom poremećaju, čiji je primjer naveden niže u tekstu) nisu nužno simbolični i smisleni, ali su sasvim definirani pravilima i rigidni.

Psihološke funkcije rituala

Američki antropolog Roy A. Rappaport u svojim je radovima (1967, 1971) okarakterizirao ritual kao tip regulatornog procesa i prepoznao da se rituali povremeno izvršavaju sa svrhom nadziranja i održavanja brojnih psiholoških i sociokulturalnih stanja – slično povratnoj petlji kod termostata – u slučajevima individualnih i grupnih ponašanja. Prema ovom stajalištu, promjenjiva psihosocijalna stanja prvo su detektirana, a potom uspoređena s idealnim (budućim) stanjem koji služi kao polazišni primjer u usporedbi. Ukoliko u ovom procesu postoji diskrepancija (neka vrsta odmaka ili velika razlika), to pokreće ritual, a povratno se zatvara petlja i ta se diskrepancija razrješuje. Drugim riječima, rituali služe kao sustav kojim se psihičko stanje osobe i međuljudski odnosi drže u povoljnom stanju ili se njihovom izvedbom to postiže, u slučaju kada postoje detektirani nedostaci u nekom dijelu.

Prema tome, rituali imaju tzv. regulatornu funkciju kada je riječ o psihološkom aspektu, odnosno djeluju na tri kategorije funkcioniranja: emocije, stanje cilja izvedbe te socijalnu povezanost s drugima. Postoji značajno preklapanje među njima i tijekom izvođenja rituala istovremeno se mogu ispunjavati brojne funkcije.

Emocije – Rituali reguliraju neugodne emocije te se češće izvršavaju kada osobe doživljavaju emocionalni deficit, odnosno emocionalno stanje koje se razlikuje od osobno željenog stanja. Poznato nam je kako se kod osoba s kliničkim poremećajima povezanima s anksioznošću, stresom i traumom nerijetko razvijaju rituali, pod pretpostavkom da služe kao obrambeni mehanizmi kojima osobe vraćaju dojam osobne kontrole. Kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja postoje izražena izvršavanja ritualističnih kompulzija, po svojoj prirodi slična ritualima koji se odvijaju u religijske svrhe, koji se također aktiviraju tijekom razdoblja u kojima osoba doživljava periode anksioznosti i neugodnih emocija.

Regulacija ciljeva – Rituali pripremaju osobe na motivacijski važne događaje – prisjetimo se samo situacija kada se sportaši pripremaju za utakmicu, pripreme studenata za ispit ili jednostavnih ceremonijalnih ispijanja kave/čaja ujutro kao pripreme za nadolazeći radni dan. Rituali nas energiziraju i stimuliraju osobnu aktivnost, motiviraju nas prema trenutnim i budućim ciljevima skrećući nam pažnju na regulatorni kontekst te naglašavajući osjećaje osobnog uključenja i važnosti. Kao i kod emocija, rituali nam pomažu smanjiti odmak između trenutnog i željenog stanja, u ovom slučaju ispunjenja ciljeva, motivirajući naša ponašanja koja povećavaju usmjerenost na cilj(eve). Budući da rituali ponekad nastaju automatski i nesvjesno, postoji pretpostavka da su takva ponašanja usklađena s tipom regulacije vlastitog ponašanja koji nije naučen, već ove radnje podrazumijevamo, što ih kao takve svrstava u naša adaptivna ponašanja.

Socijalna regulacija – Rituali se dijele unutar religijskih skupina, sportskih timova, radnih organizacija i obitelji te ih učestalo percipiramo kao socijalne događaje. Ideja da rituali reguliraju mogućnost osobe da se poveže s drugima ima dugu tradiciju i u antropologiji – često se smatraju snažnim medijacijskim socijalnim mehanizmom koji, kada se izvodi ispravno, postiže ravnotežu među suprotstavljajućim socijalnim i interpersonalnim snagama, odnosno služi kao praksa koja integrira subjektivna stanja osobe s postojećim društvenim poretkom, pomirujući tako privatni i javni život osobe. Rituali služe i kao regulacija nepoželjne socijalne strukture tako da, prilikom dijeljenja grupnog rituala, osobe potpuno sudjeluju u socijalnom svijetu i osjećaju se pripadnicima grupe, potvrđuju svoj položaj u grupi te dijele važne socijalne konvencije i kulturalno znanje. Na ovaj se način povećavaju odanost grupi i međusobno povjerenje članova te se stvara snažan osjećaj pripadnosti, a uče se i potvrđuju usvojene norme ponašanja u zajednici.

Da sumiramo navedeno - rituali nas povezuju sa zajednicom, umanjuju nam doživljaj neugodnih emocija i obilježavaju nam važne životne događaje, čime nas motiviraju i pripremaju na izazove pred nama. Iako ih ne gledamo uvijek u pozitivnom svjetlu zbog njihove rigidnosti koja, slično religijskim dogmama, ne ostavlja mjesta kritičnosti i fleksibilnosti, sama činjenica da se zadržavaju unatoč ostalim promjenama u svijetu pokazatelj nam je njihove važnosti. Postoji nešto ugodno i utješno u nepromjenjivosti ritualnih običaja, što, posebno u izazovnim vremenima, predstavlja ono čemu se uvijek vraćamo.

Izvori: