Dan žena - dan slave ženskih uspjeha ili prilika za zauzimanje za prava koja i dalje nemamo?

Na današnji dan došlo je do polemika u javnosti - trebamo li slaviti žene ili govoriti o svim pravima koje žene i dalje nemaju? Zašto ne oboje? Proteklih sto godina ovo je dan kada su ženska prava u fokusu, a žene su danas, u 21. stoljeću, i dalje u nepovoljnom položaju u društvu. Borbom za ženska prava upravo iskazujemo poštovanje prema ženama. Stoga, pričajmo o ženama i našim pravima, slavimo hrabre žene koje su učinile da smo danas tu gdje jesmo i budimo ustrajne boriti se za prava naših budućih generacija!

Povijest Dana žena

Na održavanju Međunarodnog dana žena možemo zahvaliti mnogim hrabrim ženama s početka 20. stoljeća koje su počele marširati gradovima u borbi za ženska prava. Krajem veljače 1908. godine u New Yorku je 15000 žena prosvjedovalo gradom u borbi za kraće radno vrijeme, bolje plaće i prava glasa. Iste godine smatra se obilježenim prvi Dan žena, koji se nastavio održavati svake godine krajem veljače sve do 1913. zahvaljujući Clari Zetkin poznajemo Međunarodni dan žena koji se održava i danas. Ona je 1910. predložila da se na ovaj dan svake godine održava Dan žena prilikom kojeg se žene bore za svoja prava. Prvi se put počeo slaviti u sklopu UN-a tek 1975., a od 1996. UN organizira tematski Dan žena svake godine. Ovogodišnja tema Dana žena je Let's all choose to challenge s ciljem progovaranja o, i dalje aktualnoj, neravnopravnosti žena i otvorenim govorenjem o njenom zaustavljanju:

Kritičan svijet je alertan svijet.
Kao individue, odgovorni smo za svoje misli i ponašanja - cijeli dan, svaki dan. Svi možemo odlučiti propitkivati i kritizirati rodne pristranosti i nejednakost. Svi možemo odlučiti potražiti i slaviti postignuća žena.
Zajedno možemo stvoriti inkluzivni svijet.
Od propitkivanja stiže promjena, stoga odlučimo propitkivati.

Ženska prava danas

Žene su početkom 20. stoljeća počele otvoreno govoriti o svojem nepovoljnijem položaju u društvu i boriti se za svoja prava koja su im uskraćena isključivo zbog njihovog spola. Zahtijevale su pravo glasa, reproduktivna prava, prava na radnom mjestu, pravo na obrazovanje, pravo na zaštitu od nasilja i mnoga druga. Pravo glasa u našim područjima žene su dobile tek 1945. u Jugoslaviji, a mnoga prava još ni danas nemaju. Prema podacima UN-a, kojima je jedan od svjetskih ciljeva upravo i rodna ravnopravnost, vidimo kako su žene i dalje u nezavidnom položaju u društvu pred muškarcima. Primjerice, još danas u 18 država muškarci pravno mogu zabraniti svojim ženama da rade, u 39 država sinovi i kćeri nemaju jednako pravo na nasljeđe, u 49 država ne postoje zakoni o zaštiti žena od obiteljskog nasilja. Svaka peta žena u dobi od 15 do 49 godina doživjela je seksualno nasilje od svojih intimnih partnera u zadnjih 12 mjeseci.

Rodna neravnopravnost posebno se očituje u području rada, u kojem su žene i dalje u nezavidnom položaju u usporedbi s muškarcima. Manje su plaćene za jednake poslove od svojih muških kolega te se susreću s fenomenom staklenog stropa, odnosno otežanim dolaskom do hijerarhijski viših pozicija u društvu, poput menadžerskih pozicija (Cotter, Hermsen, Ovadia i Vanneman, 2001). Jedna od manifestacija staklenog stropa su i žene u politici, čineći tek 23,7% članova u nacionalnim parlamentima diljem svijeta.

Osim ovih vrlo eksplicitnih primjera koji idu u prilog važnosti nastavka borbe za ženska prava, danas možemo govoriti i o modernim rodnim predrasudama. Moderne predrasude su suptilne i prikrivene jer imaju oblik nepredrasudnog izražavanja pred drugima, uz zadržavanje negativnih stavova. Osobe s modernim predrasudama protive se ženskim zahijevima za političkom i ekonomskom moći, negiraju diskriminaciju žena u današnjici i ne slažu se s rodno ravnopravnim politikima (Morrison, Morrison, Pope i Zumbo, 1999).
Također, možemo govoriti i o implicitnim stavovima kojih nismo ponekad niti svjesni, ali utječu na naše ponašanje, emocije i misli. Jedan od primjera bila bi drugačija percepcija muškaraca i žena u stereotipno muškoj ili ženskoj situaciji, o čemu smo već i pisali.

Stoga, potreba za daljnjim promjenama i borbom za ženska prava svakako postoje, samo što se akcije moraju prilagoditi novim problemima i modernim vrstama diskriminacije i predrasuda.

Kako mijenjati društvo prema rodnoj ravnopravnosti?

U današnjem svijetu, kada se pretežno informiramo na društvenim mrežama koje koriste svoje algoritme, prikazujući nam sadržaj istomišljenika, živimo u izrazito polariziranom društvu. Živimo u informacijski izoliranim balonima koji nam pokazuju argumente za naše stavove i one protiv stavova suprotnih našima, čime nam smanjuju mogućnost razumijevanja osoba drugih stavova, čineći naše stavove ekstremnijima.

Kako bismo mijenjali društvo, možemo samo mijenjati sebe, stoga bi put prema rodnoj ravnopravnosti trebao krenuti od nas samih. Budući da smo kroz odgoj usvojili neke implicitne rodne stavove, prvi korak bio bi prepoznati koje to predrasude sami imamo i pokušati ih smanjiti. To je moguće ostvariti kroz edukaciju o rodnoj problematici, ali i kroz uključivanje u rodne akcije koje se organiziraju u društvu. Također, potrebno je osvijestiti kako se stavovi mijenjaju korak po korak, odnosno da se lakše mijenjaju manje intenzivni nego oni intenzivniji (Osgood & Tannenbaum, 1955).

Nažalost, problem rodne neravnopravnosti vrlo je kompleksan i povijesno dugotrajan. Malim koracima s vremenom možemo doći do željenog cilja, međutim, put će biti trnovit kao što je bio i u zadnjih stotinjak godina. S tim na umu, danas napravite malu promjenu u svojoj okolini - osim poklanjanja karanfila ženi pokraj sebe, pohvalite njezina postignuća!

Izvori: