"Fake it till you make it" - dovodi li zaista do uspjeha?

Jeste li se ikada našli u situaciji da jako želite neki posao, ali mislite da vaše kompetencije i vještine nisu dovoljne kako biste ga dobili? Ili možda morate održati javni govor pred velikim brojem ljudi i “pere” vas ogromna trema? U tim trenucima ponekad pribjegavamo ponašanjima u kojima “fejkamo” svoje samopouzdanje s ciljem postizanja određenog cilja.

Fake it till you make it koncept, Mann (2022) je opisao kao ideju projiciranja samopouzdanja kako biste se uvjerili da možete postići neki cilj za koji možda ne osjećate da imate dovoljno vještina. Drugim riječima, strategija kojom možemo promijeniti način na koji gledamo na sebe tako da povećamo samopouzdanje i sigurnost u sebe i svoje postupke. Osim što poboljšava osobnu percepciju sebe, može utjecati i na percepciju koju drugi ljudi imaju o vama i vašim sposobnostima.

Psihološka podloga

Nekoliko je psiholoških teorija koje podupiru ovaj koncept i njegovu učinkovitost te ukazuju na to kako ponašanje pojedinca može utjecati na unutarnje stanje, percepciju sebe i emocije.

William James (1890) prvi je razvio ideju da ponašanje može oblikovati emocije i da ljudi trebaju "glumiti" određene osobine kako bi ih doista internalizirali. Pokazano je da naše ponašanje izravno utječe na našu percepciju. Prema fake it till you make it konceptu, to znači da ćemo imati veću percepciju svojih osobnih kompetencija i više vjerovati u postizanje nekog cilja ako se od početka ponašamo tako umjesto da sumnjamo u svoju sposobnost i ne vjerujemo da nas vlastite vještine mogu dovesti do željenog cilja.

Nastavno na Jamesovu teoriju možemo navesti i teoriju povratne veze lica (facial feedback hypothesis) (Strack i sur., 1988) koja pretpostavlja kako facijalne ekspresije mogu potaknuti emocionalni doživljaj. To upućuje da odnos između njih nije jednosmjeran, nego je u interakciji - kao što emocije mogu uzrokovati određena ponašanja, tako i ponašanja mogu izazvati određene emocije. Na primjer, pojedincu bi forsirani osmijeh mogao poboljšati raspoloženje jer mozak osmijeh tumači kao znak sreće, što posljedično pokreće lučenje hormona sreće (serotonina, dopamina i endorfina). Čak i ako nekada nismo svjesni svog izraza lica, ono može i tada utjecati na naš emocionalni doživljaj. U kontekstu fake it till you make it koncepta, "glumljenje" ponašanja i ekspresija koje povezujemo sa srećom, zadovoljstvom ili samopouzdanjem potencijalno nas mogu približiti tome da se tako zaista i osjećamo.

Još jedna teorija koja ističe važnost utjecaja osobnih očekivanja od sebe na izvedbu je Bandurina teorija samoučinkovitosti (1977) . Prema navedenoj teoriji, očekivanja koja imamo od sebe i svojih kompetencija imaju snažan utjecaj na našu učinkovitost i izvedbu. Bandura je očekivanja klasificirao u očekivanja učinkovitosti (uvjerenja da pojedinac može izvršiti ponašanje potrebno za postizanje nekog ishoda) i očekivanja ishoda (uvjerenja da će to ponašanje dovesti do željenog ishoda). Poveznica s fake it till you make it konceptom je u tome da pojedinac mora vjerovati da može izvršiti neko ponašanje kako bi to i napravio (očekivanje učinkovitosti). Vjerovanje u to da određeno ponašanje može dovesti do ostvarenja cilja (očekivanje ishoda), ali nedostatak vjerovanja u vlastitu sposobnost izvršavanja tog ponašanja (očekivanje učinkovitosti), neće imati učinak na ponašanje pojedinca.

Navedene tri teorije potvrđuju učinkovitost fake it till you make it strategije kod postizanja nekog cilja. Prema tim pretpostavkama, ako želimo nešto postići, moramo od početka vjerovati u sebe i svoje kompetencije, ponašati se u skladu s takvim očekivanjima te će to naposljetku dovesti do povećanja opće učinkovitosti i postizanja željenog cilja.

Na primjeru navedenom u uvodu ovog članka - ako imate veliku tremu prije javnog nastupa koji vam nije baš ugodno okruženje, radite na tome da uvjerite sami sebe da vi to možete. Možda zvuči kao klišej, ali prema pretpostavkama navedenih teorija potrebno je ponašati se kao da treme nema jer ćete tako lakše promijeniti percepciju sebe u toj situaciji i povećati šansu da vas trema ne koči u javnom nastupu.

Drugi primjer koji navodimo u uvodu je “fejkanje” samopouzdanja i vlastitih kompetencija u svrhu dobivanja nekog posla. Iako se na prvu možda čini kao lakši način za postizanje željenog cilja, u ovakvim slučajevima treba biti vrlo oprezan jer fake it till you make it koncept može imati negativne i vrlo ozbiljne posljedice.

Negativne posljedice koncepta

Priča o Elizabeth Holmes i njezinoj tvrtki Theranos jedan je od najočitijih primjera negativne primjene koncepta fake it till you make it. Theranos, tvrtka osnovana 2003. godine, obećavala je revolucionirati industriju testiranja krvi inovativnom tehnologijom koja je tvrdila da može detektirati stotine zdravstvenih stanja koristeći samo nekoliko kapi krvi. Tijekom godina otkrilo se da su rezultati testova bili falsificirani, a pacijentima su davani netočni podaci. Izgleda da je Holmes koristila fake it till you make it strategiju kako bi pridobila investitore i javnost, no taj je pristup na kraju ugrozio zdravlje pacijenata jer je tehnologija koju je promovirala bila neučinkovita i nepouzdana.

Ova priča nudi snažno upozorenje o opasnosti pretjeranog i neetičnog korištenja ovog koncepta. Nažalost, "prodavača magle", koji nemaju empirijsku osnovu za svoje tvrdnje i postupke, uvijek je bilo i uvijek će ih biti. Iako samopouzdanje može potaknuti inovacije, lažna obećanja i prikazi napretka bez znanstvene osnove mogu dovesti do negativnih posljedica. Ovaj slučaj je možda ekstreman primjer, ali neka služi kao podsjetnik na oprez i u manje ekstremnim životnim situacijama. Važno je sagledati širu sliku i ne upuštati se u neetična ponašanja i donošenje odluka koje mogu rezultirati ugrozbom u svrhu postizanja vlastitih ciljeva. Malo dodatnog samopouzdanja neće škoditi, ali ako ono pređe u samozavaravanje i prevaru, riskirate gubljenje doticaja s realnošću i zaplitanje u situacije iz kojih nije lako izaći.

Treba li onda koristiti ovu strategiju za postizanje ciljeva?

Zaključno, koncept fake it till you make it može nam pomoći u svladavanju svakodnevnih situacija i postizanju ciljeva kada nam nedostaje malo dodatnog samopouzdanja. Kada nismo u potpunosti uvjereni u svoje sposobnosti, ali situacija zahtijeva da budemo, pokušajmo bar na kratko izaći iz svojih cipela nesigurnosti, "odglumiti" da smo sigurni u učinkovitost svojih vještina i ponašati se u skladu s time. Možda će nam upravo taj "poguranac" pomoći promjeniti percepciju svojih sposobnosti i lakše postignuti željeni cilj, što nas onda može osnažiti u budućim sličnim situacijama. S druge strane, koristiti ovu strategiju za postizanje nerealnih ciljeva, obmanu drugih ljudi i laganje o svojim sposobnostima, koje može dovesti do ozbiljnijih negativnih posljedica, nije prihvatljivo.

Treba znati procijeniti situaciju i ne pretjerivati. Znate kako se kaže - u svemu treba biti umjeren. Stoga, ako vam treba malo dodatne motivacije i samopouzdanja - go for it, fake it till you make it, ali oprezno i s mjerom!

Izvori:

Bandura, A. (1977). Self-efficacy: Toward a Unifying Theory of Behavioral Change. Psychological Review, 84(2), 191-215.
James, W. (1890). The Principles of Psychology. Henry Holt and Co.
Mann D. L. (2022). Fake It Till You Make It: What Every Translational Investigator Can Learn From the Rise and Fall of Theranos. JACC. Basic to translational science, 7(1), 99–100. https://doi.org/10.1016/j.jacbts.2021.12.004
Strack, F., Martin, L. L. i Stepper, S. (1988). Inhibiting and Facilitating Conditions of the Human Smile: A Nonobtrusive Test of the Facial Feedback Hypothesis. Journal of Personality and Social Psychology. 54, 768–777.
Wood, R. i Bandura, A. (1989). Social Cognitive Theory of Organizational Management. Academy of Management Review, 14(3), 361-384.