Volite li čitati o psihologiji? Pretpostavljamo da da! Na obilju tog sadržaja građani mogu biti zahvalni težnji struke da proširi svoje spoznaje iz akademskih u popularne knjige u drugoj polovici 20. stoljeća. Ono što je ovu znanost čekalo najavio je poznati američki psiholog George Armitage Miller u svom govoru 1969. godine ispred Američke psihološke asocijacije, rekavši: "Pravi utjecaj psihologije će se osjetiti (...) kroz svoje efekte na široku javnost, kroz novu i različitu ideju toga što je za čovjeka moguće i poželjno."

Neobični „boom“, kako ga je opisala povjesničarka Ellen Herman, stvorio je bezbroj novih naslova popularne psihologije u 90-ima. Građanima su se približile dotad im manje poznate psihološke spoznaje poput knjige psihologa Daniela Golemana Emocionalna inteligencija – zašto je važnija od kvocijenta inteligencije, a u isto vrijeme i naslovi upitne provjerenosti u koricama „stručne pomoći“. Novi autori, konzultanti i govornici koji su propovjedali svoja mišljenja i ideje pod velom stručnosti, iako nisu imali stručnu edukaciju pomagačkih zanimanja, pojavljivali su se odasvuda, a ni danas nije drugačije. Self-help literatura, za neke zloglasni termin, zapravo opisuje sadržaje koji za cilj imaju čitateljima dati savjete ili podršku u rješavanju problema i/ili potaknuti rad na sebi. Neke procjene govore da se između 2013. i 2019. godine broj naslova samopomoći utrostručio, a sa 2020 godinom imaju procijenjenu vrijednost od 10.5 milijardi američkih dolara. Danas u kategoriji samopomoći, na policama u dućanu i u algoritmima vaših društvenih mreža, možete na istom mjestu pronaći i stručnjake i prodavače magle (i sve one između).

Internet je nevjerojatno korisno mjesto i najpoznatiji je „džepni savjetnik“. Mnogi od nas, kao na autopilotu, posežu za guglanjem životnih izazova nebismo li pronašli podršku ili rješenje. U moru literature samopomoći i karizmatičnih prezentera raznih ideja, nije lako izdvojiti one kojima možemo savjesno dati svoje povjerenje. Kako bismo vam malo olakšali sljedeći posjet knjižari, donosimo nekoliko savjeta.

Znanstvena zajednica kaže...

Obratite pažnju kako autori nazivaju i predstavljaju djelove svojih teorija. Jeste li već čuli takve termine i postoji li znanstveni konsenzus oko njihovog značenja? Ili se pak radi o idejama koje su produkt (ne)stručnih iskustava tog autora? Nove ideje, osobna postignuća, uvide i sve ostale važne spoznaje etično je koristiti ili preporučati nakon dobivenog odobrenja znanstvene zajednice kroz tzv. peer-reviewed literaturu (recenziranu od strane stručnjaka u toj domeni, često kroz znanstvene časopise). Mnogi naslovi predstavljaju se kao samopomoć bez ikakve povratne informacije ili podrške stručnjaka mentalnog zdravlja. John C. Norcross, profesor psihologije sa Scrantona i ko-autor knjige Self-help that helps (hrv. Samopomoć koja pomaže) navodi da je 95% knjiga samopomoći napisano bez ikakvog znanstvenog ispitivanja.

Jedan paradoks znanosti glasi da je dobra teorija ona koja se može opovrgnuti. Dobra teorija, drugim riječima, barata pojavama i odnosima između njih koje možemo opaziti i dokazati (samim time i dokazati suprotnim). Loša teorija počiva na konstruktima za koje se postupak dokazivanja ne može provesti pa čak ni osmisliti. Energija je u fizici vrlo konkretna stvar - kada jedan fizičar kaže „energija“, svi znaju na što misli. No, ako čitate o energiji kao o mističnom fenomenu od kojeg se morate zaštititi kroz određene savjete ili je morate odašiljati u smjeru svemira ili željene osobe, kao u nekim parapsihološkim self-help naslovima – je li zaista jasno što je ta energija? Postoji li dogovor struke oko toga? Postoji li empirijska pozadina (zaključci temeljeni na dokazima kroz istraživanja i podaci koji o tome svjedoče)? Nešto takvo nije moguće opaziti, a samim time ni mjeriti niti napraviti bilo kakav oblik istraživanja koji bi mogao uočiti (ne)povoljne učinke na nečije mentalno zdravlje. Drugim riječima, teorija barata konstruktom koji se ne može niti dokazati, niti opovrgnuti. To je ujedno i jedan od glavnih razloga zašto parapsihološki fenomeni nemaju podršku psihološke struke.

Prodaje li uspjeh ili maglu?

Predstavnici „novih ideja“ u samopomoći znaju biti vrlo intrigantni i karizmatični. Lako okupljaju ljude, mogu utjecati na njihov dojam i, ako to žele, „prodati maglu“. O opasnostima karizmatičnih govornika pokazao nam je i slučaj poduzetnika Jamesa Arthura Raya, koji je 2011. optužen za tri ubojstva iz nehaja na jednom od „povlačenja u prirodu“ za polaznike koji su mu to plaćali. Njegove metode uključivale su deprivaciju sna, hodanje po vatri, gladovanje, lomljenje drvene ploče i strijele. Sve od navedenih aktivnosti bile su opasne po život te je, osim troje umrlih, bilo i 18 ozlijeđenih polaznika. Polaznici takvog povlačenja nadali su se pozitivnom transformativnom iskustvu. Obećani oporavak prva je crvena zastavica koju biste trebali uočiti. Kvalitetni stručnjak mentalnog zdravlja predstavit će svoje ideje kritički, navodeći prednosti, nedostatke, što točniji prikaz njihovih istraživanja (i nedostatke istih), ali nije karakteristično čuti od odgovornog stručnjaka: „ovo je najbolje za tebe, upravo ti ovo treba ili „sigurno će ti pomoći“. Mi možemo izraziti nadu i želju da netko postigne svoj oporavak, ali u njega ne možemo biti sigurni. Takve rečenice često se koriste kako bi se ideja što bolje prodala bez pretjeranog interesa za dobrobit klijenta. Ljudi se mogu dodatno osjećati loše kada ne postignu obećani oporavak - ako nešto sigurno pomaže, a meni nije pomoglo, što onda nije u redu sa mnom?

Kredibilitet autora možemo prepoznati dodatnim informiranjem. Obratite pažnju čini li ga kompetentnim za temu njegova edukacijska pozadina. Pogledajte u tekstovima i literaturi povezuje li autor svoje ideje s drugim istraživanjima. Ovo je dobra smjernica, no nije zakon jer životopisi nekih autora mogu zavarati i odati dojam da se sasvim legitimno bave ovom temom.

Hazledenova (2003) analiza najpopularnijih naslova samopomoći u 90-ima upozorava nas na još neke pojedinosti. Hazleden navodi primjer osobe koja je kupila knjigu za samopomoć u želji da pomogne partnerskoj vezi s kojom je nezadovoljna, čitajući knjigu ubrzo otkriva da ima novi problem koji je tek posredno povezan s tom vezom - odnos sa sobom. U isto vrijeme, ovo može biti previše složeno, previše pojednostavljeno, posve točno ili posve netočno za različite čitatelje.

To je tako jednostavno

Ako nešto zvuči prejednostavno da bi bilo istinito, vjerojatno i jest tako. Mnoge self-help ideje pretjerano su pojednostavljivanje mentalnih procesa, alata i ljudske psihologije općenito. Također, nešto predstavljeno kao jednostavno može biti jako obeshrabrujuće ako nama nije jednostavno. Savjet „samo ostavite to u prošlosti“ može biti vrlo izazovan za nekoga tko to ne može napraviti. Malo stvari u ljudskoj prirodi funkcionira brzinom i jednostavnošću pritiska gumba. Kada naiđete na takve savjete, vrijeme je da upalite kritičara i skeptika u sebi.

Ovim strategijama posebno mogu biti podložni ljudi u patnji. Teški periodi i naoko bezizlazne situacije mogu postati laka meta karizmatičnim guruima s jednostavnim, brzim i obećavajućim tehnikama pomoći. Tijekom životnih nedaća, ljudi mogu biti više sugestibilni - svakodnevno traže izlaz iz teške situacije i onda se netko pojavi i obeća im ga. Postoje i brojni naslovi koji se izravno bave psihičkim teškoćama, a kod kojih je posebno važno da imaju svoju empirijsku pozadinu  i podršku struke. O takvim knjigama najbolje je savjetovati se sa stručnjakom mentalnog zdravlja. U istraživanju Papwortha (2015), preko 18% stručnjaka navelo je da su se susreli s pacijentima kojima su self-help materijali izravno naškodili, a između 12 i 24% pacijenata navelo je svoje iskustvo njihovih negativnih efekata.

Uvijek moram biti bolji/a

Kult rada na sebi postao je jedan od hobija, a za neke i stil života. Preplavljujući sadržaji samopomoći na društvenim mrežama lako dosežu milijune ljudi, uključujući i one najmlađe. Čežnja za radom na sebi koja ne prestaje i nikad ne dosežete osjećaj zadovoljstva svojim trenutnim stanjem, može biti znak da je vrijeme da stanete na loptu. Pogotovo zato što postoje autori koji vašu čežnju žele dobro naplatiti. Nažalost, rad na sebi zna biti dug, kompliciran, nespretan i ponekad bolan. Nekad je rad na sebi ne raditi na sebi jer nam i od toga treba odmor.

Na policama samopomoći ima kvalitetnih sadržaja koje su napisali stručnjaci i koji imaju podršku struke. Međutim, dok se takvi sadržaji ne počnu bolje regulirati i predstavljati čitateljima, trebamo biti posebno pažljivi, u određenoj mjeri i skeptični, kako bismo uspješno razlučili dobro od lošega.

Literatura


Hazleden, R. (2003). Love Yourself. Journal of Sociology, 39(4), 413–428.
Papworth, M., Ward, A. i Leeson, K. (2015). Negative effects of self-help materials: three explorative studies. Cambridge University Press: Cambridge