Koliko društvene mreže znaju o psihičkom zdravlju?

Unatoč tome što nam Internet olakšava da danas u par klikova dođemo do pouzdanih kanala informacija o psihološkim temama (poput stranica brojnih udruga i društava psihologa; kako si?, Nepopularna psihologija, Zagrebačko psihološko društvo i drugi), Internet je ujedno i mjesto koje ne obvezuje kreatore da svoj sadržaj potkrijepe provjerenim navodima i izvorima. Glavni pogon sadržaja na Internetu temeljen je na potražnji istog, količini ljudi koja mu ima pristup i odlučuje se uključiti u neki oblik interakcije (dijeljenje, komentiranje, reagiranje), u čiju svrhu postoji i cijelo polje istraživanja u marketingu s ciljem optimizacije tražilice (eng. search engine optimization – SEO).

Prema tome, osim što sadržaj mora biti zanimljiv, mora imati i odgovarajući odaziv publike – pri čemu nam se može dogoditi da se upustimo u logičku zamku popularnosti! Pogrešno zaključivanje o istinitosti i točnosti temeljeno na brojnosti (lat. argumentum ad populum), bilo da govorimo o količini sadržaja na istu temu ili reakcijama na pojedinačne objave, zabluda je zbog koje možemo biti dojma da je neka informacija ispravna ili dobra samo zato što veliki broj ljudi podupire isti navod – primjerice, horoskop, pokreti raznovrsnih religijskih denominacija ili, pak, psihičke bolesti kao novi "trend".

Što zapravo znamo o stanju na temu psihičkog zdravlja?

S obzirom na to da je psihičko zdravlje jednak dio zdravlja kao i ono fizičko, svako odstupanje koje utječe negativno na dobrobit osobe poprima posebnu pažnju zdravstvenih ustanova. Podaci dostupni na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo su sljedeći:

• prema procjenama za 2017. godinu, poremećaji psihičkog zdravlja i ovisnosti činili su oko 5 % globanog opterećenja bolestima;
• procjenjuje se da su psihički poremećaji i ovisnosti u 2019. godini činili 4,85 % ukupnog opterećenja bolestima u Hrvatskoj;
• u 2021. godini u Hrvatskoj je registrirano ukupno 28.679 hospitalizacija zbog psihičkih poremećaja od kojih je 66 % bilo u dobi 20-59 godina.

Važni korisnici društvenih mreža, kojima Internet danas značajno oblikuje dojam stvarnosti i svijesti o temama psihičkog zdravlja, jesu i djeca, odnosno maloljetne osobe. Za bolje shvaćanje o stanju psihičkih bolesti i poremećaja u njihovoj dobnoj skupini, podaci UNICEF-a objavljeni 2021. godine ukazuju na sljedeće:

• učestalost psihičkih poremećaja kod djevojčica i dječaka u Europi između 10 i 19 godina je 16,3 %, dok je za istu dobnu skupinu na razini svijeta učestalost 13,2 %. Procjenjuje se da 9 milijuna djece i mladih u Europi iz ove dobne skupine živi s nekim od psihičkih poremećaja;
• u Hrvatskoj je prema dostupnim podacima učestalost psihičkih poremećaja u dobnoj skupini od 10 do 19 godina 11,5 %, odnosno procjenjuje se da oko 49.272 djevojčica i dječaka živi s nekim od psihičkih poremećaja. Pritom je učestalost nešto manja kod dječaka (10,9 %) nego kod djevojčica (12,1 %).

Iz svih podataka vidljivo je da mali broj sveukupnih hospitalizacija zapravo pripada bolestima i poremećajima iz domene psihičkog zdravlja, većina kojih je u dobi iznad 20 godina (sudeći prema informacija o bolovanjima), dok je učestalost poremećaja u dječjoj dobi na 10-12 %. Vizualizacijsku ploču po pojedinim državama i varijablama UNICEF-ova istraživanja možete pregledati na linku.

Prema tome, spomenuti sadržaj na društvenim mrežama iskrivljuje stvarnu sliku, što je zanimljiv nalaz jer nije tipično da u medijima nailazimo na toliko zabluda kada govorimo o fizičkim bolestima, poremećajima i poteškoćama. Kako bismo stavili ove informacije u perspektivu, demografski podaci o korisnicima najpopularnijih društvenih mreža prema izvoru Sprout Social (software tvrtke usmjerene na digitalni marketing i društvene mreže) za 2022. godinu pokazuju sljedeće:

• Facebook – mjesečno ima 2,91 milijardu korisnika, većinski korisnici pripadaju dobnoj skupini 25-34 (31,5 %), s prosječnim vremenom korištenja aplikacije 33 minute dnevno;
• Instagram – mjesečno ima 2 milijarde korisnika, većinski korisnici pripadaju dobnoj skupini 25-34 (31,2 %), uz skupinu 18-24 odmah nakon s 31 %, s prosječnim vremenom korištenja aplikacije 29 minuta dnevno;
• TikTok - mjesečno ima 1 milijardu korisnika, većinski korisnici pripadaju dobnoj skupini 10-19 (25 %), s prosječnim vremenom korištenja aplikacije 89 minuta dnevno.

Dođoh, vidjeh, povjerovah?

TikTok je mreža koja najviše privlači najmlađe korisnike, a ujedno je i najbrže rastuća mreža koja je od 2020. do 2022. godine zabilježila porast broja korisnika za 100 %. Unatoč svojoj popularnosti, TikTok je najmanje istražena društvena mreža od svih velikih platformi po pitanju kvalitete sadržaja.

Jedno od rjeđih istraživanja na ovu temu provedeno je 2021. godine i bavilo se analizom sadržaja prema ključnoj riječi „ADHD“, o videosadržajima s najvećom količinom pregleda, bazirajući se eksplicitno na temi specifičnog opisa ili edukacije gledatelja o iskustvu, simptomima, liječenju i drugim informacijama o ADHD-u. Procjenu sadržaja odrađivali su psihijatri s iskustvom rada s osobama s dijagnozom ADHD-a te je ranije spomenuti kriterij ispunilo 100 videozapisa s ukupnim brojem od 283.459.400 pregleda te prosjekom 2,8 milijuna pregleda po videu. Provedenom analizom ustanovljeno je da više od polovice videozapisa sadrži netočne informacije (52 %), većinu kojih nisu objavili stručnjaci (3 od spomenutih videa produkt su stručnjaka iz područja zdravstva).

Ovaj nalaz prati isti trend kao ranije istraživanje provedeno 2018. godine na videozapisima s YouTubea, pri čemu je pronađeno da 38% videozapisa na temu ADHD-a promiče netočne informacije, dok je onih s korisnim, informativnim sadržajem bilo samo 5 %.

Naravno, ADHD nije jedini poremećaj u fokusu društvenih mreža, ali daje nam okvir razumijevanja raširenosti pogrešnih informacija, odnosno njihove dostupnosti i naše lakoće pristupanju istima. Među popularnim sadržajem nalazimo i na „Moj mi je psiholog/terapeut rekao...“, što je nadogradnja u odnosu na ranije objave „Psihologija kaže da...“, kojih se dinosauri zlatnog doba Facebooka među nama dobro sjećaju. Iako podupiremo interes za teme psihičkog zdravlja i promicanje svijesti, a volimo se i dobro nasmijati, podupiremo i kritički stav! Većina nas je svjesna da nije svaka informacija koju saznajemo na društvenim mrežama ispravna, no sjetimo se da to pravilo vrijedi neovisno o tome koliko ljudi isti podatak ponavlja i podupire, čak i u slučaju kad s druge strane ekrana imamo stručnjaka nekog područja. Svaki komad informacije koji nije moguće provjeriti i potvrditi daljnjim analizama/literaturom opravdan je razlog za sumnju ili, u najmanju ruku, oprez pri širenju istih informacija dalje.

Jedan simptom dovoljan je za poremećaj?

Još jedna stvar koja nam svakako zapinje za oko pri spomenutom sadržaju je generalizacija stvarnih simptoma osoba s poremećajima ili bolestima na svakodnevna uobičajena ponašanja – primjerice, nazivanje nečije mogućnosti za fokusiranjem na željeno područje „hiperfiksacijom“, izdvajanje individualnih ponašanja kod djece (koja su razvojno uobičajena) kao sigurne znakove autizma i slično. Iako ponavljajuća ponašanja koja odstupaju od standarda trebamo imati u vidu kao moguće pokazatelje ozbiljnijih stanja, jedan simptom ili znak nisu dovoljni za (samo)dijagnozu.

Naravno, kriteriji u određivanju „(ab)normalnog“ postoje i pritom nam određene smjernice, kada je riječ o psihičkom zdravlju, mogu pružiti psiholozi Davidson i Neale. U svojoj knjizi „Psihologija abnormalnog ponašanja i doživljavanja“ spominju sljedeće osnove za identifikaciju abnormalnih ponašanja:

• Statistička rijetkost – ovaj kriterij počiva na distribuciji, odnosno mjeri raspršenosti, pojedinih osobina ili ponašanja u čitavoj populaciji. Istina je da ovim kriterijem možemo odrediti pojavnost ponašanja, no samim time nemamo i potreban uvid u to zahtijeva li ono ozbiljnu intervenciju i narušava li kvalitetu života pojedinca te kakav utjecaj na zajednicu ima. Primjer ovog kriterija je inteligencija – većina ljudi upada u središnji dio distribucije srednjih vrijednosti, dok manji broj ulazi u skupinu niskih ili visokih koeficijenata. Ovim kriterijem, primjerice, identificiramo osobe s intelektualnim poteškoćama.
• Kršenje normi – ovaj kriterij služi identifikaciji osoba čija ponašanja predstavljaju prijetnju ili izazivaju nelagodu kod drugih. Iako se ova sastavnica doima relativnom, ovisna je o kontekstu i kulturi osoba, stoga ju valja promatrati u „široj slici“. Primjer korištenja ovog kriterija jest bešćutnost psihopata ili nekontrolirano ponašanje osoba s manijom.
• Osobna patnja – kada ponašanje neke osobe kod nje same dovodi do nelagodnih osjećaja, patnje i boli, riječ je o osnovanoj sumnji u „abnormalno“. Jasno je da je riječ o subjektivnoj procjeni, na što vjerojatno ne nailazimo kod psihopata ili kriminalaca, no pomaže nam u određivanju stanja osoba s depresijom i anksioznošću.
• Teškoće u funkcioniranju – nemogućnost obavljanja svakodnevnih radnji ili postizanja ciljeva još jedan je važan kriterij. Primjer za ovu sastavnicu su fobije ili ovisnosti, pri čemu se posljedice očituju u funkcioniranju osobe u poslu, narušenim međuljudskim odnosima, odnosno u odsutnosti prirodnih mehanizama ili funkcioniranja neke strukture kod osobe, što toj osobi nanosi štetu.
• Neočekivanost – ovaj kriterij odnosi se na nesrazmjer očekivanih reakcija i ponašanja u odnosu na stvarne ishode. Primjerice, agorafobija ili drugi oblici anksioznih poremećaja kao ekstreman odgovor na loše prethodno iskustvo ili ideju potkrijepljenu drugim strahovima.

Sam izraz „normalno“ upitnog je smisla pri opisu i tumačenju psihičkih stanja iz nekoliko razloga – postoji li normalna reakcija na ekstreme koje ranije nismo doživljavali? Ili normalno ponašanje u odnosu na druge ljude koji imaju sasvim drukčiju stvarnost, drukčiji kontekst odrastanja i razvoja, drukčije kapacitete i potencijale? Navedeni kriteriji relativni su, osjetljivi na vremenske i kulturalne kontekste te su međusobno nadopunjujući, a za donošenje pojedine dijagnoze nije dovoljna samo jedna stavka, niti se jednom procjenom može donijeti pouzdana i konačna dijagnoza.

Iz svega navedenog da se zaključiti da nam društvene mreže imaju puno za ponuditi - i to na svim područjima! U kontekstu psihičkog zdravlja postoji ogroman potencijal za stvaranje podržavajuće zajednice osobama s raznovrsnim poteškoćama, no ove platforme istovremeno nemaju jasne granice i filtere. Kao i u mnogim drugim situacijama, koristimo društvene mreže na vlastitu odgovornost i oslanjajmo se na ono provjereno – i provjerljivo!

Izvori: