Koliko je vlastito mentalno zdravlje u našim rukama?

Zamislimo jednu veoma realističnu situaciju: sinoć ste loše spavali, na brzinu ste se spremili za posao i upali u gužvu u prometu pa sad već i kasnite. Čim ste stigli dočekala vas je hrpa neodgovorenih mailova, a telefon već zvoni. Niste imali snage čuti se s prijateljima već tjedan dana pa vas i te poruke čekaju u inboxu. Onda otvorite Instagram u pauzi pa vas dočeka niz postova koji navode kako biste trebali voditi dnevnik, meditirati prije posla i raditi na sebi.

Znamo, i nas je zaboljela glava od ove priče. Postavljamo pitanje: ima li osoba iz scenarija očuvano mentalno zdravlje? I što uopće znači biti mentalno zdrav?

Za početak, mentalno zdravlje nije sinonim za konstantnu sreću, život bez problema i stresa ni besprijekorno funkcioniranje u svim okolnostima. Po svojoj službenoj definiciji, mentalno zdravlje uključuje stanje mentalne dobrobiti (engl. well-being) u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, nosi se s uobičajenim životnim izazovima, radi produktivno i doprinosi zajednici.

Pozitivno stanje mentalne dobrobiti karakterizira osjećaj zadovoljstva, otpornosti i sposobnosti uspješnog nošenja s izazovima koje život neminovno pruža. Također obuhvaća pozitivne emocije, osjećaj svrhe i kapacitet da se angažiramo u ispunjujućim odnosima i aktivnostima. To ne znači da moramo biti zadovoljni svim aspektima života ili da nas teškoće ne bi trebale pogađati. Riječ je o tome da mentalno zdravlje uključuje i pozitivne aspekte našeg iskustva, a ne samo odsutnost bolesti (Herrman i sur., 2005).

Moderno shvaćanje mentalnog zdravlja  – kontinuum, a ne kategorija

Mentalno zdravlje nije nepromjenjivo stanje koje jednom steknemo ili izgubimo. Ono se mijenja tijekom života, a razdoblja poteškoća ne znače nužno da osoba ima mentalni poremećaj. Na primjer, osoba koja se nosi s velikom životnom tranzicijom poput završetka školovanja ili prekida odnosa može imati prolazne simptome tuge, zabrinutosti i anksioznosti, a oni pritom ne upućuju sami po sebi na postojanje poremećaja.

Suvremeno shvaćanje mentalnog zdravlja opisano je dvokontinuumskim modelom (engl. dual continua-model). Prema tom modelu, mentalno zdravlje i mentalni poremećaji nisu suprotni krajevi iste dimenzije, nego dva povezana, ali odvojena kontinuuma (Keyes, 2005; Westerhof i Keyes, 2010).

Drugim riječima, osoba može imati mentalni poremećaj, a istodobno doživljavati određenu razinu mentalne dobrobiti. Isto tako, odsutnost dijagnosticiranog poremećaja ne znači automatski da se osoba osjeća dobro i da uspješno funkcionira (Keyes, 2005; van Agteren i sur., 2021).

Česta zabluda je da dobro mentalno zdravlje postoji onda kad je život bez poteškoća, izazova, stresa i loših trenutaka. No, upravo u tim trenutcima dobro mentalno zdravlje omogućuje nam da se nosimo s izazovima, prilagođavamo se novim situacijama i pronalazimo načine da nastavimo funkcionirati unatoč preprekama.

Koliko je vlastito mentalno zdravlje zapravo u našim rukama?

Trenutačno je u medijima dosta prisutna poruka je mentalno zdravlje ponajprije naša osobna odgovornost: dovoljno je usvojiti pravu naviku, pročitati odgovarajuću knjigu, poslušati podcast ili izgraditi savršenu rutinu i osjećat ćemo se bolje. Iako je pozitivno što se sve više priča o mentalnom zdravlju, pogrešno je zanemariti sve neke druge faktore, koji, osim naše volje i ponašanja, utječu na mentalno zdravlje. Mentalno zdravlje, kao i mentalne bolesti, pod utjecajem su raznih bioloških, psiholoških, socijalnih, ekonomskih i okolišnih faktora.

Bartram i Boniwell (2007) u radu o psihološkom blagostanju navode navode tri skupine čimbenika koje utječu na dobrobit: genetske predispozicije, životne okolnosti (poput zdravlja, prihoda i mjesta stanovanja) te aktivnosti i postupke koje svjesno biramo i možemo mijenjati. Iako određeni utjecaj imamo na ovu posljednju skupinu, ne možemo zanemariti ostale čimbenike niti pretpostaviti da svi raspolažemo jednakim mogućnostima za očuvanje mentalnog zdravlja.

U suvremenom društvu nisu svi ljudi jednako izloženi uvjetima koji mogu narušiti mentalno zdravlje. Siromaštvo, društvene nejednakosti te nepovoljni ekonomski, socijalni i okolišni uvjeti neravnomjerno se raspoređuju među stanovništvom, zbog čega su neke skupine izložene većem riziku od razvoja mentalnih poteškoća i poremećaja.

Svjetska zdravstvena organizacija (u nastavku SZO) u dokumentu o socijalnim determinantama mentalnog zdravlja iz 2014. godine ističe da takva izloženost može započeti već prije rođenja te se, kroz različite životne okolnosti, nastaviti i akumulirati tijekom života. SZO u spomenutom dokumentu naglašava potrebu za cjeloživotnim pristupom mentalnom zdravlju, koji uzima u obzir različita iskustva i utjecaj socijalnih odrednica tijekom života. Takav pristup uključuje akcije za poboljšanje uvjeta u kojima se ljudi rađaju, žive, rade te stare.

Posao, bivajući jednom od centralnih aspekata ljudskog života, također je jedna od socijalnih odrednica mentalnog zdravlja, pri čemu npr. osjećaj da je posao koji radimo svrhovit i ima smisla može biti zaštitni čimbenik. SZO (2022) u dokumentu o smjernicama mentalnog zdravlja na poslu objašnjava kako smislen posao doprinosi osjećaju postignuća, samopouzdanju i dobrobiti. Druga strana novčića jest da prolongirana izloženost lošim, opasnim radnim uvjetima, kao i lošim odnosima na poslu te nezaposlenosti, mogu doprinijeti pogoršanju mentalnog zdravlja osobe ili dodatno pojačati postojeće poteškoće.

Zanimljivo je da i mjesto stanovanja, odnosno okoliš u tom smislu riječi, može također utjecati na mentalno zdravlje. Pristup prirodi i vanjskim prostorima može olakšati uključivanje u aktivnosti poput šetnje, trčanja ili vrtlarenja, koje mogu pridonijeti dobrobiti i smanjenju stresa. No, ni ovdje mogućnosti nisu jednake za sve: dostupnost sigurnih zelenih površina i vremena za odmor također ovise o životnim okolnostima.

Što onda možemo učiniti kao pojedinci?

Ako mentalno zdravlje nije u potpunosti u našim rukama, znači li to da ne možemo ništa učiniti? Naravno da možemo. Važno je, međutim, pronaći ravnotežu između prepoznavanja vlastitog utjecaja i prihvaćanja da ne možemo sve promijeniti sami.

Aked i suradnici (2008) sumirali su dotadašnje rezultate istraživanja u 5 jednostavnih načela koje je važno uključiti u svakodnevni život kako bismo podržali vlastitu dobrobit:

· Povežite se – s ljudima oko sebe, prijateljima, obitelji, kolegama, susjedima, s ljudima u školi i lokalnoj zajednici. Smislene veze i povezanost sa zajednicom temelji su života i vrijedi posvetiti vremena njihovu razvoju te također služe kao zaštitni faktor od narušenog  mentalnog zdravlja.

· Budite aktivni – prošetajte po suncu, vozite bicikl, probajte neki sport, vježbajte i ono najvažnije, nađite aktivnost u kojoj uživate i koja odgovara vašoj razini fizičke spremnosti.

· Primjećujte stvari – budite znatiželjni, primijetite ono neobično i ono lijepo, obratite pažnju kako se vrijeme mijenja kroz sezone i probajte se upustiti u taj trenutak. Budite svjesni svijeta oko sebe i reflektirajte na iskustva koja su vam bitna. Ovaj treći „stup“ se zapravo jako preklapa s konceptom mindfulnessa (stanje u kojem smo uronjeni u sadašnji trenutak i primjećujemo ga svjesno), koji također predviđa pozitivna mentalna stanja, samoregulaciju i pojačano znanje o sebi.

· Nastavite učiti – probajte nešto novo, ponovo otkrijte stari interes ili hobi iz djetinjstva, prijavite se na taj tečaj o kojem razmišljate već neko vrijeme, naučite skuhati nešto novo ili svirati instrument. Učenje novih stvari, ostvarivanje ciljeva i ovladavanje okolinom mogu doprinijeti osjećaju kompetencije, autonomije i razvoju samopouzdanja te boljem blagostanju.

· Naučite davati drugima – napravite nešto lijepo za prijatelja ili potpunog neznanca, pokažite zahvalnost ili se uključite u aktivnost koja doprinosi zajednici.

Ovi postupci mogu biti korisna podrška mentalnoj dobrobiti, ali nisu univerzalno rješenje niti zamjena za stručnu pomoć kada nam je potrebna. Nije svaka poteškoća nešto što možemo riješiti boljom rutinom, više kretanja ili pozitivnijim stavom. Ponekad je potrebno potražiti pomoć, a ponekad su potrebne i promjene u okolnostima koje pridonose tome da nam nije dobro.

Zaključno, poruka koju želimo danas poslati je da možda cilj mentalnog zdravlja nije da smo super i dobro cijelo vrijeme, već da imamo dovoljno resursa i podrške da se nosimo s trenutcima kad nije sve tako bajno. Briga o mentalnom zdravlju uključuje ono što možemo učiniti za sebe, ali i prepoznavanje granica vlastitog utjecaja. Ne moramo sve riješiti sami niti čekati da nam bude jako loše kako bismo počeli brinuti o sebi ili potražili pomoć.