Može li psihologija objasniti Sehnsucht (životne čežnje)?

Prisjećajući se bez riječi, tražimo veliki zaboravljeni jezik, izgubljeni kraj staze koja vodi u raj, kamen, list, nepronađena vrata. Gdje? Kada?

Navedenim citatom iz romana "Look Homeward, Angel" Thomas Wolfe dočarava pojam koji je danas poznat kao Sehnsucht ili (u nedostatku izravnijeg prijevoda s njemačkog jezika) eng. life longings odnosno životne čežnje. Ovog pojma ranije smo se dotaknuli na kraju članka o seriji Euphoria, priloživši citat pisca C. S. Lewisa koji u svom memoaru, pričajući o niskoj liniji brda Castlereagh koju je mogao vidjeti iz svoje spavaće sobe u Belfastu, navodi:

[brda] Nisu bila jako daleko, ali su djeci bila poprilično nedostižna. Naučila su me čežnji – Sehnsuchtu.

Sehnsucht se s njemačkog pojednostavljeno prevodi kao čežnja, žudnja, a u širem smislu i kao intenzivan osjećaj nedostajanja. Riječ je nastala spajanjem riječi das Sehnen (gorljiva čežnja/žudnja) i die Sucht (ovisnost) – međutim, ni ova kombinacija riječi u direktnom prijevodu ne uspijeva dočarati dubinu osjećaja koji se njome nastoji opisati. Sehnsucht se općenito definira kao "visoka razina intenzivne, ponavljajuće i često bolne čežnje za nečim, posebice ako nema nade za njegovim ostvarenjem ili kada je ostvarenje neizvjesno, još uvijek daleko".

Sehnsucht u kontekstu psihologije

U psihologiji ovaj pojam predstavlja misli i osjećaje o svim aspektima života koji su nedovršeni ili nesavršeni te popratnu čežnju za idealnim alternativnim iskustvima i doživljajima. Drugim riječima, Sehnsucht podrazumijeva pojedinčevo traganje za srećom odnosno osjećajem samoaktualizacije, zbog čega je pojam pojednostavljeno nazvan životnim čežnjama. Scheibe i suradnici, koji su prvi definirali ovaj pojam u kontekstu psihologije, navode njegovih 6 međusobno povezanih temeljnih karakteristika: (1) utopijske ideje o idealnom razvoju; (2) osjećaj neispunjenosti i nesavršenosti života; (3) istovremena usmjerenost na prošlost, sadašnjost i budućnost; (4) ambivalentne (gorko-slatke) emocije; (5) razmatranje i evaluacija vlastitog života te (6) simbolično bogatstvo.

Međutim, iako je Sehnsucht blisko povezan s motivacijskim konceptima poput osobnih ciljeva, nada i želja, ali i onima negativnijeg hedonističkog tona poput nostalgije i žaljenja zbog prošlih postupaka ili propusta, važno je naglasiti da nijedan od ovih koncepata nije moguće izjednačiti s njime. Naime, Sehnsucht očituje multidimenzionalnost emocionalnog tona i multifunkcionalnost u svojim potencijalnim posljedicama – drugim riječima, on ne uključuje isključivo emocije negativnog ili pozitivnog hedonističkog tona, već njihovu kombinaciju koja otvara raznolike mogućnosti popratnih reakcija i postupaka. Specifičnije, u Sehnsuchtu se isprepliću težnja napretku, potraga za idealom (odnosno utopijom) te svijest o nedostižnosti optimalnih stanja i suštinske nesavršenosti ljudskog života, što pojedinca može motivirati, ali i deprimirati – i upravo je to ono što ga u osnovi čini gorko-slatkim.

Za čime zapravo čeznemo?

Potaknuti pitanjima uvjerenja pojedinaca o specifičnim izvorima sreće i svrhovitosti te njihovoj potencijalnoj raznolikosti ovisno o spolu i obrazovanju, kao i eventualnoj promjeni s dobi, Kotter-Grühn i suradnici proveli su 6 istraživanja koja su uključivala 1316 sudionika dobnog raspona od 18 do 81 godine, čije su odgovore o životnim čežnjama ocjenjivači kodirali u jednu od 12 domena života.

Rezultati su potvrdili pretpostavku da se životne čežnje najčešće centriraju oko domena koje podrazumijevaju temeljne ljudske motive i razvojne zadatke u kojima pojedinci doživljavaju jaku želju za promjenom, a nad kojima istovremeno imaju ograničenu kontrolu. Pokazalo se da najčešće životne čežnje pojedinaca predstavljaju partnerstvo, obitelj i osobne karakteristike (posebice kada pojedinci iskazuju jaku želju za promjenom u navedenim domenama). Ostale domene koje su bile često spominjane su posao, prijateljstvo, zdravlje, slobodno vrijeme i okolinski kontekst.

Autori sugeriraju da visoka frekvencija životnih čežnji, koje se odnose na partnerstvo, obitelj i (u nešto manjoj mjeri) prijateljstvo, ukazuje na zajedništvo te potrebu za pripadanjem i bliskošću kao najčešće motivacijske komponente životnih čežnji. Nadalje, visoka frekvencija životnih čežnji u domeni osobnih karakteristika s popratnim naglaskom na želju za promjenom u istoj domeni ukazuje na važnost i istovremenu zahtjevnost postizanja samoaktualizacije, samoprihvaćanja i autonomije.

Također je potvrđena pretpostavka da se domene životnih čežnji mijenjaju ovisno o dobi i popratnim razvojnim zadacima - primjerice, pronalazak posla i uspostava čvrstog partnerskog odnosa tijekom odraslosti u nastajanju. Naposljetku, autori sugeriraju da životne čežnje imaju funkciju kompenzacijskih strategija u slučaju nemogućnosti kontrole nad ključnim životnim aspektima koje pojedinac želi pridobiti ili promijeniti.

Zeleno svjetlo na kraju romana

Iako smo, zahvaljujući navedenim znanstvenim uvidima, bliže razumijevanju mističnog i kompleksnog koncepta pod imenom Sehnsucht, ono je još uvijek iznimno ograničeno. Nadalje, postavlja se pitanje može li se on uopće prikladno objasniti korištenjem znanstvene metodologije ili će zauvijek ostati enigmatična fascinacija autora literarnih djela. Na to pitanje trenutno nemamo odgovor, stoga vas ostavljamo s upečatljivim primjerom opisa životnih čežnji lika Gatsbyja iz pera Francisa Scotta Fitzgeralda.

Gatsby je vjerovao u zeleno svjetlo, opojnu budućnost koja se godinu za godinom povlači pred nama. Promaknula nam je tada, ali nije važno—sutra ćemo trčati brže, pružati naše ruke dalje… I jednog lijepog jutra— Jedrimo tako, brodovi protiv struje, neprestalno zanošeni u prošlost.

Izvori