Obećavajući rezultati terapije uz MDMA kod osoba s PTSP-om
Iako je većina ljudi čula za MDMA (iliti Molly) u kontekstu party droge koju konzumiraju i stari i mladi, bilo u čistom obliku ili u obliku ecstasy tableta (u kojima MDMA predstavlja glavni psihoaktivni sastojak), možda je vrijeme za promjenu percepcije. Renesansa istraživanja psihodelika u medicinske i terapijske svrhe ne prestaje, zapravo se događa baš obrnuto. O istraživanjima psilocibinskih gljiva, koja prema nekima označavaju povratak psihodelika u mainstream, već smo pisali, a sada se okrećemo svježim rezultatima istraživanja učinaka MDMA kod osoba s PTSP-om.
Istraživanje su proveli Jennifer Mitchell s Kalifornijskog Sveučilišta i suradnici te su rezultati objavljeni u časopisu Nature Medicine prošlog mjeseca ove godine. Važno je istaknuti da je ovo istraživanje prvo takve vrste koje spada u treću fazu odobravanja nekog tretmana. Na slici dolje možete vidjeti pojednostavljen proces faza istraživanja različitih tretmana koji se mogu razlikovati u kriterijima ovisno o specifičnosti tretmana i/ili zahvaćene populacije.
Provedba istraživanja
U istraživanju je sudjelovala 91 osoba s dijagnosticiranim posttraumatskim stresnim poremećajem, u prosječnom trajanju simptoma od 14.8 godina. Uzroci trauma bili su različiti, tako su sudionike činili veterani, žrtve seksualnog i/ili obiteljskog nasilja, preživjeli iz masovnih pucnjava i oni s traumama iz djetinjstva. Uzorak je bio nasumično podijeljen u eksperimentalnu i placebo grupu.
Istraživanje je trajalo 18 tjedana gdje su obje grupe sudionika bile uključene u psihoterapijski proces iste vrste, dok je istraživački nacrt bio dvostruko slijepi (što smo ranije detaljnije opisali), gdje niti istraživači/terapeuti nisu svjesni kojoj grupi pripada pojedini sudionik. Svaki sudionik primio je tri doze MDMA-a (80–180 mg) ili placeba uz terapijske seanse koje su trajale po osam sati. Kao važne mjere rezultata istraživanja valja istaknuti CAPS-5 skalu koja se koristi za dijagnosticiranje PTSP-a i težinu simptoma, Sheenanovu skalu (SDS) kojom zahvaćamo mjeru u kojoj simptomi narušavaju normalno funkcioniranje te poznati Beckov inventar depresivnosti.
Rezultati
Kroz tijek istraživanja eksperimentalna grupa se značajno razlikovala prema rezultatima na svim spomenutim mjerama. Odnosno, psihoterapija potpomognuta MDMA-om imala je značajno bolje ishode od psihoterapije uz placebo. Kada govorimo o skali CAPS-5, u eksperimentalnoj grupi nalazimo pad rezultata za 24.4, dok je u placebo skupini taj pad postojan, ali značajno manji, - 13.9 bodova. Jako zanimljiv nalaz istraživanja jest kako 67% sudionika eksperimentalne grupe više nije zadovoljavalo kriterije za dijagnozu PTSP-a, dok je u placebo grupi takvih bilo 32%. Na Beckovom inventaru depresije eksperimentalna skupina je na kraju pokazala veći pad u prosječnom rezultatu u odnosu na placebo grupu (19.7 nasuprot 10.8 bodova). Svi grafovi mjera imaju sličan trend poput dolje prikazanog pada u rezultatima na SDS skali.
Svi dobiveni rezultati ukazuju na to kako bi MDMA mogla postati legitiman dio alata koje koristimo u liječenju PTSP-a. Vodeća autorica za časopis TIME izjavila je kako vjeruje da će potražnja za ovakvim načinom lječenja biti bez presedana, s obzirom na to koliko ljudi pati od PTSP-a, a kako trenutni pristupi ostavljaju dosta mjesta za napredak.
Nije još potpuno jasno na koji način MDMA funkcionira, no vodeća pretpostavka autora je da povećava dostupnost neurotransmitera serotonina u mozgu. Ranija istraživanja također su pokazala kako MDMA smanjuje reaktivnost amigdale, centra u mozgu koji je zadužen za procesiranje emocija - naročito onih primarnih poput straha, ljutnje i tjeskobe. Na kraju, moramo spomenuti kako neki autori ne svrstavaju MDMA u grupu psihodelika poput psilocibinskih gljiva i LSD-a, primarno zbog različitih mehanizama funkcioniranja u mozgu. Bez obzira na to, autori, kao i Multidisciplinarna asocijacija za istraživanje psihodelika (MAPS), svrstavaju MDMA u tu klasifikaciju. Za druga istraživanja ovog spoja i ranijih faza istraživanja MDMA kod PTSP-a, kao i druge korisne materijale (bilo da se radi o terapeutskoj primjeni ili rekreativnom korištenju), posjetite službenu stranicu MAPS-a. Ne škodi na kraju naglasiti da su istraživanja s psihodelicima provođena u strogo kontroliranim uvjetima uz stručno osoblje te ih ne treba izjednačavati s rekreativnom upotrebom na partiju u 3 ujutro dok slušamo lošeg DJ-a i govorimo najboljem prijatelju koliko ga volimo.
Izvori:
Mitchell, J. M., Bogenschutz, M., Lilienstein, A., Harrison, C., Kleiman, S., Parker-Guilbert, K., ... & Doblin, R. (2021). MDMA-assisted therapy for severe PTSD: a randomized, double-blind, placebo-controlled phase 3 study. Nature Medicine, 1-9.Pollan, M. (2019). How to change your mind: New science of psychedelics. Penguin Books.