Recenzija: Pisanje na drogama
Pročitali smo Pisanje na drogama iz pera Saide Plant, britanske filozofkinje i autorice. Knjiga je prvi put objavljena 1999. godine, dok se na našim policama našla 2004. u nakladi Celebera. Kroz dvanaest poglavlja, spisateljica nas vodi kroz opise supstanci, njihovu povijest, utjecaj na različite dijelove kulture i državna djelovanja koja se dotiču droga na ovaj ili onaj način. Osim zanimljivih činjenica i opisa, tekst povremeno prekidaju citati raznovrsnih pisaca, koji su na sebi svojstven način povezani s tekstom. Jedan od tih je i onaj W. Burroughsa iz njegovog Golog ručka (djela koje je snažno referencirano kroz cijelu knjigu):
"Ovisnik se bolje osjeća ako zna da nešto strane tvari kola njegovim venama."
Na samom početku možemo vidjeti gdje su književnici prvi put istraživali i pisali o iskustvima droge, radi se dakako o opijumu. Kao kapitalno djelo navodi se "Iskustva engleskog uživatelja opijuma" s brojnim navodima De Quincyja o velikoj ljubavi prema opijumu, razlozima uzimanja, kao i svemu lošem i bolnom što mu je donio. Opisani su i načini pribavljanja opijuma u ljekarnama, utjecaj ove droge na stil pisanja poznatih pisaca (Baudelaire, Coleridge, Poe, Collins...) te usporavanje protoka vremena koje je u vrijeme industrijske revolucije teklo "sve brže". U "Umjetnim rajevima" upoznajemo povijest hašiša, različite mitove (poput onih o Hasanu Sabbahu gdje se koriste zapisi Marka Pola), opise iskustava pri korištenju ovog poznatog derivata kanabisa i njegova odnosa s poznatim piscima poput Baudelairea (koji je imao izrazito negativan stav prema tvari), Flauberta, Ludlowa... Nakon kratkog spominjanja anestetika ulazimo u istraživanje kokaina u prikladno nazvanom poglavlju - "Bijele linije". Tako upoznajemo povijest koke i njenog korištenja kod Peruanskih Indijanaca te njen ulazak u kulturu Europljana. Iznimno su zanimljivi prikazi marketinga brojnih pripravaka s kokainom (poput vina s kokainom) koji obećavaju brojne pozitivne ishode za korisnika gdje je Coca-Cola zasigurno najpoznatiji (i najviše opisan) takav proizvod. Osim zanimljivosti o književnosti, poput one da je roman "Neobičan slučaj dr. Jekylla i gospodina Hydea" napisan u 6 kokainskih dana, upoznajemo pisanje o kokainu iz različitih perspektiva, što je slučaj kod Sigmunda Freuda. Tu su naravno i brojni opisi samog djelovanja kokaina. Iznimno slikovit bio je neurolog Paulo Mantegazza:
"Prezirao sam jadne smrtnike osuđene na život u ovoj dolini suza dok sam ja, nošen na dva lista koke, letio kroz 77438 svjetova od kojih je svaki bio čudesniji od prethodnog."
Nakon toga nam slijede "Čarobnjaci". Poglavlje gdje se istražuje pisanje o psihodelicima prije i nakon njihove sintetizacije u laboratoriju. Upravo je ovaj prvi dio iznimno zanimljiv jer povezuje razne priče koje su dio kulturalnog nasljeđa poput onih o misticima, vješticama s korištenjem različitih biljaka i gljiva (npr. snijet, teonanacatl, dušna loza ili ayahuasca, pejotl...). Tu su naravno i opisi klasičnih eksperimenata Hoffmana i sintetizacije LSD-a te opisi djelovanja iz pera različitih autora. Nakon toga nas čekaju "Piloti" gdje čitamo o amfetaminima te njihovom korištenju u farmaciji, ali i na bojišnicama gdje su piloti (između ostalih) koristili značajne količine speeda tijekom ratovanja, što je za posljedicu imalo ogroman broj amfetaminskih psihoza po završetku rata. Tu su i zanimljivosti iz svijeta književnosti i utjecaj speeda na rad Philipa K. Dicka, autora romana koji će postati temelj za scenarij Blade Runnera. Još jedan klasik povezan s korištenjem speeda je "Na cesti" J. Kerouaca koji je originalno napisan na svitku dugom 35 metara, i to u jednom odlomku. Piloti nas također vode kroz istraživanja CIA-e, Lainga i Learyja s psihodelicima koji će (budućim) psiholozima zasigurno biti zanimljivi. Jedan od takvih pokusa bio je i "Midnight Climax" gdje su poslovni ljudi namamljeni u bordel gdje bi služili kao pokusni kunići za učinke LSD-a, promatrani kroz jednostrano staklo te ujutro puštani bez ikakvog objašnjenja.
U poglavlju naslovljenom "Duhovi" ne istražujemo posebnu vrstu supstance koliko neke zajedničke utjecaje različitih droga na kulturu i društvo. Ovdje po prvi puta susrećemo pojam psihogeografija koji se odnosi na efekte kojeg (ne)uređena okolina ima na naše ponašanje i emocije. Ovdje se ne radi o grani psihologije, već o promišljanjima situacionista 20. stoljeća. U knjizi se spominje u kontekstu putovanja "na drogama, u potrazi za drogama i umjesto droga". Poglavlje "Plesači" povezuje supstance i glazbu koju prati ples. Ovo, relativno kratko poglavlje, je nažalost samo zagrebalo po površini ove veze te se nadamo proširenju ove teme. "Siva područja" istražuju organsko djelovanje različitih droga uz objašnjavanje djelovanja neurokemijskih procesa i ostalih važnih mehanizama iza samih supstanci. S obzirom na godinu izlaska knjige, vjerujemo da bi danas ovo poglavlje bilo značajno prošireno kako se odnedavno istraživanje supstanci značajno populariziralo u znanosti. Posljednja dva poglavlja će biti poslastica za povjesničare jer istražuju povijest zakona povezanih s drogama i upletenost službenih tijela u trgovinu supstanci koje bi trebala regulirati. Jedan pokazatelj značaja trgovine drogom je činjenica da su se između 1839. i 1860. godine dogodila, ne jedan, nego dva, opijumska rata između Kine i zapadnih sila.
Osvrt
Osim jako širokog područja koje je obuhvaćeno knjigom, uz brojne zanimljivosti, uvijek postoje stvari koje su mogle biti bolje. Najveći nedostaci ovog djela su prije svega nedostatak potpunog popisa literature. Usprkos velikom broju zanimljivih detalja iz različitih dijelova povijesti i kulture, popis literature nam omogućuje da lakše dalje istražujemo temu te s druge strane značajno podiže kredibilitet teksta koji kreiramo. Tako će čitatelji biti sami primorani istraživati valjanost pojedinih tvrdnji. Tako, pomalo šokiran, tvrdnjom iz knjige da su američki policajci prešli s .32 kalibra na .38 kalibar kako bi mogli zaustaviti afroamerikance na kokainu, morao sam dobro istražiti tu tvrdnju. Uistinu, članak New York Times-a iz 1914. godine naslovljen "Negro Cocaine 'Fiends' Are New Southern Menace" ističe kako meci teže zaustavljaju pomahnitale crnce na kokainu što je utjecalo na južne šerife da mijenjaju veličinu kalibra kako bi zaštitili narod od silovanja i ubojstava crnaca - znate kako to ide. Uz napomenu da je tvrdnja u knjizi nešto iskrivljena stvaranjem .38 kalibra, a ne prelasku na .38 kalibar koji je tada već postojao, no ovo je možda i do prijevoda (ili mojih istraživačkih vještina). Ovo je samo jedan od više primjera mog kopanja dalje od samog teksta jer činjenice koje nudi uistinu jesu zanimljive. Kod drugih istraživanja nisam bio te sreće, pa tako na primjer nisam uspio ući u trag reklami Coca-Cole iz 1908. u kojoj se prema knjizi nalazila:
Mlada žena u crnom donjem rublju koja leži na tepihu s uzorkom tigrove kože s izrazom blage iscrpljenosti na licu. U ruci je držala praznu čašu dok se na stolu pokraj nje nalazila boca Coca-Cole. Ispod slike se nalazio natpis: "Zadovoljena".
Jasno je da bi se Coca-Cola možda i potrudila maknuti takav sadržaj s lako dostupnih mjesta i baš zato su specifični izvori važni. Treba istaknuti da je dobar dio citiranih djela spomenut u samom tekstu. Osim popisa literature, na više mjesta se čini da je prijevod originalnog djela s engleskog jezika mogao biti bolji i konzistentniji. To se možda vidi kod samog naslova djela. Naime "Writing on Drugs" implicira pisanje "na" drogama ali i "o" drogama. Dio poglavlja jest svakako posvećen ljudima koji su pisali na drogama, no puno više teksta je posvećeno pisanju o drogama i utjecaju koji su ostavile (i koji stvaraju) na korisnike, okolinu, zakone i cjelokupnu kulturu. Poznato djelo "Vrata percepcije" se nekada prevodi kao "Vrata iskustva", na drugima "Vrata opažanja" - iako je izraz percepcija dio hrvatskog standardnog jezika. Nadamo se da će sljedeće izdanje više pripaziti na ove detalje i ujednačenosti.
Sumirajući dojmove nakon čitanja, svakako bih preporučio knjigu svima koje zanimaju teme povezane sa psihoaktivnim supstancama. O nekima je pisano više nego o drugima, no vjerujem da se o svima može ponešto zanimljivo pročitati. Ukoliko vas zanima specifična supstanca, možete pronaći poglavlje koje govori najviše o tome, no to ne bih preporučio jer poglavlja nisu strogo podijeljena prema različitim supstancama. Svakako je bolje progutati djelo u cjelini. Važnost ove (i sličnih) knjiga za čitatelje s interesom za psihologiju je bolje razumijevanje razloga konzumiranja supstanci, načina na koji one mijenjaju svijest, posljedica uzimanja i ovisnosti. Dodatan razlog je priznavanje utjecaja kojeg su supstance ostavile (i ostavljaju) na našu kulturu, koji ne nestaje ako ga ignoriramo i odbijamo razgovarati o njemu.