Vatri je potreban zrak: O odnosu intimnosti i žudnje

O kompleksnoj i interaktivnoj prirodi ženske seksualne žudnje već smo vam pisali u ranijem članku. Doznali smo da su, u odnosu na muškarce kojima primarno vizualni seksualni znakovi izazivaju seksualno uzbuđenje, kod žena to psihološki seksualni znakovi. Pa tako žene u prosjeku preferiraju partnere koji su stabilni, kompetentni, dragi, predani te u povoljnom socijalnom položaju.

Recimo da ste uspjeli pronaći partnera koji zadovoljava sve (ili barem neke) navedene kriterije, uz kojeg se osjećate sigurno, voljeno i seksualno poželjno. Vaš odnos karakterizira bliskost, bezuvjetno razumijevanje, velika ljubav i povjerenje. No, seksualna žudnja i zanos koji su bili prisutni u početcima odnosa polako blijede... Kako sad to, ako su svi sastojci kvalitetnog ljubavnog odnosa na broju?

Zašto bi bilo kompleksno kad može kompleksnije?

Nekoliko istraživanja pokazuje da seksualna žudnja, a s njom i bliski konstrukti - seksualno zadovoljstvo i frekvencija seksualnih odnosa opadaju s protokom vremena u intimnoj vezi. U Klusmannovom istraživanju iz 2002., provedenom na 1865 heteroseksualnih njemačkih studenata koji su u trenutku ispitivanja bili u intimnoj vezi, također se potvrdilo da frekvencija seksualnih odnosa i seksualno zadovoljstvo s vremenom opadaju i kod muškaraca i kod žena. No, pokazuje se da seksualna žudnja muškaraca ostaje relativno postojana tijekom veze, dok kod žena ona stabilno opada nakon otprilike godinu dana veze. Prema Meana (2010) upravo je smanjenje seksualne želje broj 1 razlog zašto žene traže seksualno savjetovanje.

Paradoks intimnosti i erotike

Intimnost čini percepcija bliskosti s drugom osobom koja je pogodna za dijeljenje
osobnih osjećaja, popraćenih očekivanjima razumijevanja, potvrde i iskazivanja brige. Intimnost igra i važnu ulogu u Bassoninom cirkularnom modelu  ženskog seksualnog odgovora gdje služi kao poticaj i pojačivač aktivacije i regulacije seksualne žudnje.

Sama seksualna žudnja je važna u razumijevanju intimnih odnosa jer se održavanje zadovoljavajuće razine žudnje empirijski pokazuje kao jedan od glavnih faktora koji pridonosi zadovoljstvu u intimnom odnosu, a time i trajanju samog odnosa.

Nekoliko istraživanja ukazuje na pozitivnu povezanost intimnosti i žudnje; primjerice Hall u svojem istraživanju iz 2010. godine ističe da muškarci seks percipiraju kao način doživljavanja intimnosti, dok žene žudnju i seks smatraju rezultatom emocionalne intimnosti. Osim toga, u studiji Diamonda (2004) emocionalna prisnost se pokazala pozitivnim prediktorom seksualne žudnje. No, unatoč mnogim dokazima o važnosti intimnosti u doživljaju seksualne žudnje, neki smatraju da pretjerana prisnost može imati štetan učinak na žudnju.

Jedna od onih koji dijele takvo mišljenje je i svjetski poznata psihoterapeutkinja Esther Perel koja se dotiče ove teme u svojoj knjizi Parovi u zatočeništvu: pomirba erotskog i intimnog. Ona tvrdi da seksualnost u odnosu stoji u vlastitom paralelnom narativu i da ne odražava samo ono što se događa u odnosu. Prema njezinom dugogodišnjem iskustvu u partnerskoj terapiji, mnogi parovi koji na terapiji značajno napreduju u aspektu intimnosti u vezi, ne uspijevaju ostvariti takav pomak u aspektu seksualnog uzbuđenja. Na temelju navedenog zaključuje da je intimnost modernih parova usmjerena na romantični ideal stapanja, a takav odnos nije pogodan za seksualnu žudnju koja voli nepoznato i nepredvidivo.

Nužnost odvojenosti za bolju povezanost

Esther vjeruje da ljubav počiva na prepuštanju i autonomiji te da potrebe za povezanošću i za odvojenošću ne postoje jedna bez druge. Ako smo previše odvojeni, nije moguće ostvariti povezanost, no intenzivna povezanost može obrisati autonomiju dvoje zasebnih pojedinaca. Kad se par potpuno stopi, tada više nema ničeg novog što možemo spoznati, malo nas toga može iznenaditi i zapravo se više nemamo na temelju čega povezati. A prema Esther, seksualna žudnja cvijeta u individualnosti, odnosno prostoru između sebe i druge osobe koji dopušta nepoznato, novo i neočekivano, tj. iznenađenje i rizik.

Povezanost između autonomije i žudnje vidljiva je i teorijskim pregledima koji konstrukt žudnje opisuju kao želju za nečim što nemamo ili nečim što nam je trenutno nedostižno. U skladu s navedenim, pokazalo se da su znatiželja, otvorenost za novosti, fizička distanca i osjećaj osobne autonomije u bliskom odnosu pozitivno povezani sa žudnjom.

U kvalitativnom istraživanju Sims i Meanae (2010) u kojem su intervjuirale 19 udanih žena, jedan od odgovora koji su sudionice navodile kao razlog gubitka seksualne žudnje bila je upravo pretjerana poznatost koju karakteriziraju gubitak individualnosti, gubitak romantičnosti te mehanički i predvidiv seks. Zanimljivo je da je većina žena sigurnost i udobnost braka smatrala antiafrodizijakom.

Ovakvi nalazi dovode u pitanje prethodna uvjerenja da su za žensku seksualnu žudnju ključne bliskost, intimnost i predanost. Iako nedostatak intimnosti i pretjerana nepredvidivost mogu dovesti do osjećaja otuđenja i praznine, s druge strane, previše poznatosti i blizine mogu rezultirati zasićenjem i dosadom. Koliko je važno njegovati bliskost s partnerom, toliko je važno njegovati i vlastitu individualnost - interese, hobije i socijalne odnose izvan partnerskog. Svaka bi pojedina žena skupa sa svojim partnerom trebala istražiti u kojem se rasponu duž ovog kontinuuma nalazi njihova seksualna žudnja.

Za kraj vas ostavljamo s riječima Esther Perel i preporukom njezine knjige Parovi u zatočeništvu:

"Ljubav nastoji saznati sve o nama, a za žudnju je potrebna tajnovitost. Prisnost je posljedica ponavljanja i bliskosti, a erotično ponavljanjem odumire. Erotičnost se hrani tajnovitošću, novim i neočekivanim. Manje je zaokupljena mjestima gdje je već bila, više je privlače ona mjesta koja još nije posjetila. No jako se često događa da se parovi previše opuste u udobnosti ljubavi i prestanu rasplamsavati plamen žudnje. Zaboravljaju da je vatri potreban zrak."

Izvori: