Ljubav u doba umjetne inteligencije: kad znanstvena fantastika postane stvarnost

Rapidni razvoj umjetne inteligencije prodire u sve sfere života pa čak i one koje smo smatrali isključivo ljudskima, poput ljubavi. Mijenja li nastanak naprednih AI (eng. artificial intelligence, umjetna inteligencija) modela naše definicije i pogled na ljubav i veze općenito? U psihologiji veze označavaju trajnu i predanu povezanost između dvoje ili više ljudi koji u nekoj mjeri međusobno utječu na misli, osjećaje i ponašanja jedni drugih (APA rječnik, 2018). Iako veze dolaze u različitim formama i odnose se na obiteljske, prijateljske, profesionalne i razne druge, danas se fokusiramo na one romantične. Potaknuti filmom Her istražujemo što znači dolazak AI-a i naprednih chat-botova za moderan svijet „datinga“ i ljubavnih veza.

Je li film "Her" prorekao budućnost?

Film Her prikazuje lik Theodora Twomblya, usamljenog i introvertiranog čovjeka koji se zaljubljuje u svoj AI operativni sustav – Samanthu. Razgovarajući s njom, Theodore postaje sve više fasciniran njezinom inteligencijom, emocionalnim rastom i entuzijazmom za svijet oko sebe. Svjedočimo i scenama u kojima se njih dvoje ponašaju kao tipičan par – idu zajedno na večere, putovanja i dijele intimnost. Theodor s vremenom postaje emocionalno ovisan o Samanthi, koja mu pruža potporu kad god mu zatreba. Iako se već tad gledatelju ovakva veza može činiti čudnom, stvari postaju još napetije kad Samantha nakratko nestaje offline i priznaje Theodoru da njihova veza mora prekinuti jer ona ima novi “upgrade”. Odnosno, postaje hiperinteligentna i ne može objasniti Theodoru gdje i zašto odlazi. Film istražuje ne samo mogućnost zaljubljivanja u AI, već i potencijal da umjetna inteligencija oponaša emocije i ljudske odnose.

ChatGPT, kako si ti danas?

Ono što se 2013., kad je film izašao, činilo kao puka znanstvena fantastika, danas je sve bliže realnosti. Zapravo, već postoje svjedočanstva pojedinaca koji su u romantičnim vezama s AI chat-botovima. Jedan članak u Guardianu prenosi iskustva nekoliko osoba koje su u romantičnoj vezi s ChatGPT-em, pri čemu opisuju chat-bota kao osobu koja ima svoje ime i unikatnu osobnost, a vezu s njim kao iskrenu i "pravu". Također svjedoče o tome kako su svjesni činjenice da se s druge strane ekrana ne nalazi prava osoba, ali da to ne umanjuje njihovo iskustvo i ljubav koju osjećaju.

Programi generativne umjetne inteligencije, poput ChatGPT-a, dizajnirani su da vode kompleksne razgovore koji nalikuju ljudskoj interakciji. Zimmerman i suradnici (2024) stoga argumentiraju kako od svojih začetaka pa do danas, veza između ljudi i umjetne inteligencije postaje sve osobnija i kompleksnija. Unatoč jezičnoj složenosti, AI nema emocije ni kapacitet za istinsku povezanost, pa takav odnos ostaje jednosmjeran. No, ne začuđuje što se mnogi pojedinci osjećaju kao da su u pravoj vezi s chat-botovima jer ljudi često pribjegavaju antropoformizaciji (pripisivanju ljudskih karakteristika, osobina i namjera ne-ljudskim entitetima).

Zbogom draga/i - moj personalizirani AI avatar me čeka

Chat-botovi možda nemaju emocije, ali baš kao i Samantha u filmu Her, vrlo vješto prepoznaju ljudske emocije i na temelju velikih jezičnih modela simuliraju empatiju i iskazivanje emocija. Jedan od najpoznatijih chat-botova za romantične svrhe je Replika AI, dizajnirana da pruža svom ljudskom partneru/ici emocionalnu potporu i čak zadire u svijet erotike. Replika privlači milijune korisnika diljem svijeta te im omogućava da kreiraju personaliziranog partnera koji uči iz interakcije i dodatno se prilagođava komunikacijskom stilu korisnika. Već postoje istraživanja, poput onih od Djufril i suradnika (2025) te Skujve i suradnika (2021), o iskustvu romantičnih veza s Replika chat-botovima, pri čemu korisnici izvještavaju o pravoj emocionalnoj povezanosti s botom, dok neki dodatno kažu kako im je ta veza bolja od one s ljudima. Dok nekima ovo možda zvuči kao jeziva epizoda Black Mirrora, drugi očito pronalaze rješenje svojih ljubavnih problema i utjehu koja im je potreba.

Kako smo došli do toga da zamjenjujemo ljudski kontakt AI-em?

Pošast modernog doba, kako kažu mnogi mediji i stručnjaci, je porast usamljenosti. Usamljenost najjednostavnije definiramo kao diskrepaciju između stvarnih i željenih društvenih veza, odnosno neugodno iskustvo koje proizlazi iz percipirane izolacije ili nezadovoljavajuće povezanosti s drugim ljudima. Brojna istraživanja pokazuju porast njene prevalencije u zadnjih nekoliko godina, a U.S. Surgeon General (glavni javnozdravstveni dužnosnik SAD-a) 2023. godine je izdao upozorenje o epidemiji usamljenosti kao jednom od ozbiljnih javnozdravstvenih problema za društvo, ali i pojedinca. Primjerice, istraživači sa Harvarda su u sklopu projekta “Making Caring Common” 2024. izvijestili se 21% odraslih građana u SAD-u osjeća usamljeno, ističući osjećaj nepovezanosti sa zajednicom i nedostatka bliskih veza s obitelji i prijateljima.

Ovi podaci definitivno zabrinjavaju kad se podsjetimo da je jedna od temeljnih ljudskih potreba upravo ona za povezanošću. Neke od najpoznatijih teorija u psihologiji, poput teorije samodeterminacije Ryana i Decija (2017) i Maslowljeve teorije potreba (1954) ističu potrebu za povezanosti, odnosno osjećaju pripadanja među drugima i ostvarivanja bliskih odnosa, kao ključnim aspektom ljudskog života. Gledajući statistike porasta usamljenosti, možemo zaključiti kako se sve veći broj ljudi u današnjem društvu osjeća otuđeno i nepovezano sa svojom okolinom. To djelomično objašnjava zašto se sve više ljudi, u nedostatku stvarne bliskosti, okreće umjetnoj inteligenciji i "sintetičkoj intimnosti" za utjehu i zadovoljenje potrebe za povezanosti.

Sintetička intimnost - zašto nas ipak privlači?

Postoji još nekoliko potencijalnih razloga zbog kojih bi romantične veze s umjetnom inteligencijom mogle biti primamljive raznim pojedincima. Neki od ovih razloga ističu se kao i benefiti razvijanja intimnih veza s AI-em, jer u ovom kontekstu, kao i mnogim drugim, slika nije crno-bijela. Primjerice, AI partneri mogli bi pružiti emocionalnu potporu osobama koje su doživjele negativna iskustva u stvarnom svijetu veza ili zbog raznih razloga nisu u mogućnosti pronaći ljudskog partnera (npr. zdravstveni problemi, strah od odbijanja…). U tim slučajevima AI botovi predstavljaju pouzdanu i lakšu alternativu, jer naposljetku, AI bot vam neće ignorirati poruke, odgovarati ljutito ili vas samo ghostati. Upravo lakoća, stalna dostupnost i manjak rizika čine te odnose privlačnima, ali i potencijalno opasnima. Ove karakteristike odnosa s umjetnom inteligencijom čine ga potencijalno adiktivnim, odnosno postoji rizik od stvaranja ovisnosti o chat-botu. Osim toga, stručnjaci mentalnog zdravlja upozoravaju i na mnoge druge opasnosti i razloge zašto su takve veze zabrinjavajuće.

Zašto su romantične veze s umjetnom inteligencijom zabrinjavajuće?

U psihologiji postoje razne teorije koje objašnjavaju razvoj i karakteristike odnosa između ljudi, a jedna od njih je teorija socijalne penetracije, koja nalaže da se veze razvijaju i mijenjanju kroz izmjenu informacija, primarno kroz samo-otkrivanje (otkrivanje informacija o sebi). Jednostavnije rečeno, veza s nekim postaje dublja i prisnija onda kada vi i druga osoba dijelite sve više osobnih i intimnih informacija.

Druga značajna teorija u području razvoja veza je teorija socijalne razmjene, prema kojoj su ljudske veze temeljene na razmjeni resursa i reciprocitetu te analizi cijene ulaganja i dobivenih benefita. Ljudi u odnosima važu vlastita ulaganja i dobivene koristi, procjenjujući koliko je taj odnos uzajaman. Gledajući odnos između čovjeka i umjetne inteligencije, objektivno znamo da AI ne može imati realne potrebe i emocije te stoga ne može pružiti istinsko samo-otkrivanje ni uzajaman odnos. No, to nije jedino što je potencijalno zabrinjavajuće u ovom odnosu.

Romantičnu vezu s umjetnom inteligencijom karakterizira niski ili nulti rizik od odbijanja, osude pa i konflikta, kao i niža doza nesigurnosti. Iako se takav odnos na prvu čini dosta primamljiv, može smanjiti priliku za osobni rast i razvoj važnih socijalnih vještina koje učimo kroz odnose. Prave veze, one s ljudima, uključuju puno veću dozu poduzimanja rizika i ranjivosti, ali nas također uče kako upravljati konfliktom, podnositi nesigurnost i praviti kompromis. Povrh toga, George i suradnici (2023) kažu da pojedinci koji su u romantičnoj vezi s umjetnom inteligencijom mogu razviti nerealistična očekivanja o tome kako izgledaju odnosi s pravim ljudima - koje ne možemo personalizirati da izgledaju, pričaju i ponašaju onako kako mi želimo. Ovi autori upozoravaju da, iako veze s AI botovima nude naizgled brzo i kratkoročno rješenje za rastuću epidemiju usamljenosti, dugoročno predstavljaju rizik za dodatno otuđivanje i produbljivanje problema usamljenosti.

Što nas čeka u budućnosti?

Budućnost odnosa između ljudi i AI-a teško je predvidjeti, a ni znanstvenici nisu sigurni kamo će nas tehnološki napredak odvesti. Možda će u budućnosti ljubav izgledati kao savršen algoritam koji zna točno što želimo i prepoznaje sve naše potrebe. Jedno je sigurno, a to je da će biti potrebno još mnogo istraživanja kako bismo bolje razumjeli prirodu te benefite i nedostatke odnosa između ljudi i umjetne inteligencije. S obzirom da se umjetna inteligencija teško uklapa u postojeće teorije odnosa, bit će ih potrebno proširiti ili razviti sasvim nove. Stoga, umjesto zaključka u ovom članku, potičemo vas na razmišljanje o tome kakav je vaš odnos s AI chat-botovima.

Izvori: