Pet jezika ljubavi – popularan mit ili utemeljena teorija?
Zamislite scenarij: kupili ste svojoj djevojci za Valentinovo ružu i bombonjeru i s veseljem joj pružili poklon jer ste mislili da ćete ju time obradovati. Djevojka je s osmijehom primila poklon, ali primjećujete da nešto ipak nije u redu i da nije toliko sretna. Nije vam jasno u čemu ste pogriješili. Nakon cijelog dana odlučite pitati djevojku što nije u redu i zašto nije sretna s ovim znakom pažnje, da nije možda htjela nešto skuplje poput ogrlice ili parfema? Djevojka vam napokon priznaje da je zahvalna na poklonu, ali da bi joj bilo puno draže da ste isplanirali neki romantični spoj i proveli kvalitetno vrijeme skupa. Ističe da ovako ima osjećaj da vam nije dovoljno stalo. O čemu se tu radi?
Dr. Gary Chapman, autor bestseler knjige Pet jezika ljubavi, rekao bi da je problem u tome što se vaši jezici ljubavi jednostavno ne poklapaju i da „govorenjem“ jezika ljubavi koji paše vašem partneru možete poboljšati odnos. Sama knjiga, kao i konceptualni okvir pet jezika ljubavi, postali su toliko poznati u pop kulturi da ste sigurno već naišli na ovaj pojam u raznim drugim knjigama, podcastima te na društvenim mrežama. Radi li se ovdje stvarno o provjerenim konceptima načina na koje ljudi primaju i pokazuju ljubav ili pak o pretjerano populariziranoj teoriji koja pojednostavljuje kompleksne stvari poput ljubavi?
Što su jezici ljubavi i govorite li vi jezikom vašeg partnera?
Knjiga Pet jezika ljubavi objavljena je 1992. kao rezultat toga što je dr. Gary Chapman, u godinama svog rada s parovima, počeo primjećivati obrasce i shvatio kako dosta parova griješi u nerazumijevanju međusobnih potreba. Autor je u svojoj knjizi iznio nekoliko glavnih postulata. Prvenstveno, da postoji pet jezika ljubavi koji reprezentiraju različite načine na koje ljudi izražavaju i doživljavaju ljubav: riječi potvrde (words of affirmation), djela služenja (acts of service), primanje darova (recieving gifts), kvalitetno vrijeme (quality time) i fizički dodir (physical touch).
· Riječi potvrde – iskazivanje ljubavi riječima, pohvalom ili zahvalnosti. Kad je to nečiji primarni jezik ljubavi, uživaju u lijepim riječima, ohrabrenju i ljubavnim porukama. Neki od načina kako usrećiti takvu osobu je dati im iskren kompliment, ostaviti slatku porukicu na frižideru ili često verbalizirati koliko vam znači ta osoba.
· Djela služenja – lijepe stvari koje činite za svog partnera koje mu olakšavaju život te zbog kojih se osjeća voljeno i cijenjeno. Neki primjeri takvih djela su pospremanje kuhinje, obavljanje obaveza, usisavanje, punjenje goriva u auto i slično. Ako je ovo primarni jezik ljubavi vašeg partnera, cijenit će i opažati male stvari koje činite kako bi im pomogli.
· Primanje darova – za osobe kojima je ovo najdraži jezik ljubavi, darovi mogu biti simbol ljubavi, brige i naklonosti. Pritom, nije bitan samo dar, već pažnja i vrijeme koju uložite u odabir poklona. To ne moraju biti skupi pokloni, već je i mali znak pažnje često dovoljan. Tako partnera/icu možete obradovati najdražim cvijetom ili zajedničkom slikom.
· Kvalitetno vrijeme – netko s ovim jezikom ljubavi cijeni vrijeme provedeno skupa i potpunu prisutnost partnera u druženju. Osjećaju se voljeno kad im pridate svu svoju pažnju i provodite svrhovito vrijeme skupa. To znači ostavljanje mobitela sa strane dok razgovarate, držanje kontakta očima i aktivno slušanje, a ne samo gledanje Netflixa na kauču.
· Fizički dodir – osoba čiji je primarni jezik ljubavi fizički dodir osjeća se voljeno kroz fizičku pažnju, koja osim seksa uključuje intimne trenutke poput držanja ruku, masaža, maženja na kauču ili zajedničkog plesanja. Ako vaš partner/ica uživa u fizičkom dodiru, možete ih razveseliti poljupcem i zagrljajem prije odlaska na posao.
Drugi važni postulat u knjizi je da svi mi imamo jedan primarni jezik ljubavi, dakle onaj koji nam je najvažniji da bi se osjećali voljeno. Nadalje, dr. Chapman kaže da učenjem prepoznavanja primarnog jezika ljubavi kod sebe i partnera možete pronaći uzroke konflikta, produbiti odnos i upoznati se bolje.
Koji su benefiti poznavanja vlastitog jezika ljubavi i partnerovog?
U svojoj osnovi, jezici ljubavi bave se temeljnim ljudskim potrebama – da se osjećamo vrijednima, voljenima, sigurnima i povezanima. Mnoge teorije u psihologiji, poput Maslowljeve hijerarhije potreba, naglašavaju potrebu za ljubavi i povezanosti kao važnim dijelom ljudskog postojanja. Ponekad se, unatoč dobroj namjeri i volji vašeg partnera, može dogoditi da pruža ljubav na način koji ne rezonira s vama. Posljedica toga je osjećaj zanemarenosti. Zagovaratelji modela pet jezika ljubavi kažu da poznavanje jezika vašeg partnera može dovesti do bolje komunikacije te većeg zadovoljstva vezom. Također, da učenjem o načinu na koji vaš partner/ica pruža i prima ljubav možete bolje empatizirati s njima i poboljšati svoju emocionalnu inteligenciju.
Istraživanje Hughes i Camdena (2020) pokazalo je da sudionici koji percipiraju da njihov partner/ica koristi njihov preferirani jezik ljubavi, imaju veće zadovoljstvo vezom. Prema autorima, ovo potvrđuje Chapmanovu ideju da partneri, kada njihova druga polovica „govori“ njima preferiranim jezikom ljubavi, osjećaju veću ljubav i zadovoljstvo vezom. Chapman to opisuje metaforom „ljubavnih tankova“ koji su tada napunjeni. Nadalje, istraživanje Kardan-Souraki i suradnika (2016) pokazalo je da općenito poboljšanje komunikacijskih vještina može pojačati intimnost u braku. Ključ je redovito komunicirati s partnerom u vezi njihovih potreba, želja i stvari koje možete učiniti da se osjećaju viđeno i voljeno.
Kritike – nije li to sve malo prejednostavno?
Jedna od kritika upućenih Champanovom modelu je da podudaranje ljubavnih jezika među partnerima ne rješava baš sve probleme, postoje još neki bitni čimbenici poput samoregulacije. Bunt i Hazelwood (2017) u svom istraživanju ne nalaze potporu da usklađenost jezika ljubavi među partnerima znači i veće zadovoljstvo vezom, već kažu da je ključna sposobnost samoregulacije. Kako bi upravljali konfliktom u vezi, partneri često moraju promijeniti način na koji razmišljaju i odnose se jedan prema drugome tako što se upuštaju u samoregulaciju ponašanja. Iako su jezici ljubavi vrijedan alat, važno je znati upravljati vlastitim emocijama i ponašanjem.
Spomenuti autori, kao i Polk i Egbert (2013), ne pronalaze empirijsku potvrdu Chapmanovog modela pet jezika ljubavi, što dovodi u pitanje njegovu validnost. Impett i suradnici (2024) u svom preglednom radu kritiziraju model pet jezika ljubavi i zaključuju da znanstvena istraživanja ne podupiru ni jednu od tri glavne Chapmanove ideje (navedene u prvom poglavlju). Oni zaključuju nekoliko važnih stvari:
1. Nemaju svi samo jedan primarni jezik ljubavi – on se može mijenjati ovisno o kontekstu. Ljudi su skloni podržavati svih pet jezika ljubavi kao smislene načine izražavanja ljubavi i osjećaja voljenosti (Bunt i Hazelwood, 2017). Postojanje jednog primarnog jezika ljubavi možda proizlazi iz načina na koji je Chapman mjerio preference parova. On je u svom radu koristio mjere prisilnog izbora, u kojima je osoba primorana izabrati jednu od dvije ponuđene opcije, iako im se obje možda sviđaju. S druge strane istraživanja koja koriste kontinuirane ljestvice (one u kojima označite koliko vam se nešto sviđa od 1 do 5) ne pronalaze jedan primarni jezik ljubavi.
2. Postoji više od pet jezika ljubavi –Istraživanja pokazuju da ljudi izražavaju ljubav na više načina od ovih pet koje je predložio Chapman. Impett i suradnici (2024) ističu i podržavanje partnerove autonomije i osobnog rasta kao pokazatelj ljubavi, kao i primjerice razvijanje strategija za nošenje s konfliktima i uključivanje partnera u širu socijalnu mrežu (Stafford, 2011).
3. Dijeljenje istog jezika ljubavi ne garantira bolju vezu – brojna istraživanja u preglednom radu nisu pronašla empirijsku potvrdu ideje da partneri, čiji su ljubavni jezici usklađeni, osjećaju veće zadovoljstvo u vezi.
Nova metafora – ljubav kao nutritivno balansirana dijeta
Impett i suradnici (2024) predlažu alternativni način gledanja na iskazivanje i primanje ljubavi. Predložena metafora ljubavi kao zdrave dijete sugerira da ljudi trebaju mnoge esencijalne nutrijente kako bi bili zadovoljni u vezi. Kao što su nam za fizičko zdravlje potrebni svi ključni nutritivni sastojci (ugljikohidrati, proteini, masti, vitamini i minerali), tako je i za zdravu vezu potrebna kombinacija svih sastojaka– i fizički dodir, riječi potvrde, djela služenja te znakovi pažnje u obliku poklona (kao i sastojaka koji se ne nalaze u Chapmanovom modelu). Poruka koju autori šalju ovom metaforom je da umjesto da postoji jedna ključna stvar koju vaš partner treba kako bi se osjećao voljenim, ljudi se trebaju pobrinuti da imaju „nutritivno balansiranu“ vezu te da, ako osjećaju da im nešto nedostaje, trebaju o tome porazgovarati s partnerom.
Za kraj, unatoč raznim (opravdanim) kritikama, Chapmanovih pet jezika ljubavi, korišteni pametno, mogu biti dobar alat za poboljšanje odnosa u vezi. Zapravo, možda je jedan od razloga zašto toliko ljudi smatra da im je Chapmanova knjiga pomogla je to što je potaknuo partnere da razmišljaju o međusobnim potrebama i trude se zadovoljiti ih. U skladu s metaforom o ljubavi kao nutritivnoj dijeti, probajte za Valentinovo napraviti balansiranu „salatu“ ljubavi s raznim sastojcima (pokazateljima ljubavi) te pitajte svog partnera/icu što im se u salati najviše svidjelo.
Izvori:
Bunt, S. i Hazelwood, Z. J. (2017). Walking the walk, talking the talk: Love languages, self‐regulation, and relationship satisfaction. Personal Relationships, 24(2), 280-290.Chapman, G. (2015). The five love languages: The secret to love that lasts. Northfield.
Hughes, J. L. i Camden, A. A. (2020). Using Chapman's Five Love Languages Theory to Predict Love and Relationship Satisfaction. Psi Chi Journal of Psychological Research, 25.
Impett, E. A., Park, H. G. i Muise, A. (2024). Popular Psychology Through a Scientific Lens: Evaluating Love Languages From a Relationship Science Perspective. Current Directions in Psychological Science, 33(2), 87-92.
Kardan-Souraki, M., Hamzehgardeshi, Z., Asadpour, I., Mohammadpour, R. A. i Khani, S. (2015). A review of marital intimacy-enhancing interventions among married individuals. Global Journal of Health Science, 8(8), 74.
Polk, D. M. i Egbert, N. (2013). Speaking the language of love: On whether Chapman’s (1992) claims stand up to empirical testing. The Open Communication Journal, 7(1).
Stafford, L. (2011). Measuring relationship maintenance behaviors: Critique and development of the revised relationship maintenance behavior scale. Journal of Social and Personal Relationships, 28(2), 278-303.