Psihodelici u tretmanu depresije

Na portalu smo pisali o psihodelicima u više navrata, od samog doživljaja i njihove kontroverzne prošlosti, preko biološke podloge pa sve do tretmana PTSP-a i alkoholizma. No, jedno važno područje kojeg se još nismo dotaknuli je korištenje psihodelika u tretmanu depresije, tema o kojoj se sve više govori i u kojoj leži poseban potencijal ovih supstanci. Stoga, nema boljeg trenutka da se posvetimo ovom izuzetno zanimljivom području.

Ovo je nova era u tretmanu depresije. - neurofarmakolog David Nutt  (Presica za novinare nakon prvog istraživanja novog vala)

Depresija 101

Depresija ne bira – to smo često govorili na fakultetu, implicirajući kako ovaj poremećaj raspoloženja može pogoditi ljude svake dobi, socioekonomskog statusa i spola. Dok su neki okidači za razvoj depresije jasni, poput gubitka bliske osobe, razvoda ili teške dijagnoze, drugi često ne znaju "odakle dolazi" stanje u kojem su se našli. Danas, međutim, znamo da osim životnih okolnosti, važnu ulogu igraju i genetski prediktori, uz brojne zaštitne i rizične faktore koji mogu smanjiti, odnosno povećati, vjerojatnost za pojavu poremećaja.

Depresija je posebno značajna jer oboljeli često nailaze na nerazumijevanje i umanjivanje ozbiljnosti svog stanja, dok su istovremeno socijalna podrška i pravovremena stručna pomoć od presudne važnosti. Pravovremena reakcija je ključna kako bi osoba dobila pomoć na vrijeme, ali i kako bi se spriječile ozbiljnije posljedice. Naime, podaci pokazuju da dijagnoza depresije može biti snažan prediktor suicidalnosti i pokušaja suicida.

Zbog svoje rasprostranjenosti i društvene važnosti, depresija je često u fokusu istraživača, psihijatara, kliničara, neuroznanstvenika i drugih stručnjaka za mentalno zdravlje. Zanimljivo je da su se upravo ti stručnjaci sredinom prošlog stoljeća intenzivno bavili istraživanjem psihodelika, tražeći nova rješenja za razne poremećaje. Povijesni pregled istraživanja (Sessa, 2006) pokazuje da su psihodelici već tada imali obećavajuće rezultate u tretmanu depresije.

Važni nalazi novog vala

Kada govorimo o tretmanu depresije psihodelicima, najčešće mislimo na psilocibin - glavni psihoaktivni sastojak tzv. "magičnih" gljiva. Nakon što su psihodelici bili zabranjeni i klasificirani kao "Schedule I" supstance, odnosno kao tvari bez priznate medicinske vrijednosti, postalo je iznimno teško dobiti potrebne dozvole za provođenje takvih istraživanja. Ipak, Carhart-Harris i suradnici (2016) uspjeli su u tom naumu fokusirajući se na specifičnu skupinu pacijenata s depresijom. Ovaj uspjeh otvorio je vrata povratku istraživanja u ovom području, a koja imaju potencijal donijeti značajne promjene u dostupnim tretmanima.

Ako ništa ne pomaže, možda gljive hoće?

Sudionici spomenutog istraživanja bili su dijagnosticirani s depresijom otpornom na tretman. Riječ je o skupini ljudi čije se stanje nastavlja unatoč različitim pokušajima liječenja, a broj različitih tretmana koji se koriste za ovu "etiketu" ponekad se razlikuje od autora do autora. U studiji je sudjelovalo 20 ispitanika, od kojih su svi imali dijagnozu depresije koja nije reagirala na standardne farmakološke tretmane – minimalno dva, iako su neki isprobali puno više različitih pristupa.

Pacijenti su primili dvije doze psilocibina (jednu srednju i jednu visoku) u kontroliranim uvjetima, uz prisutnost dva stručnjaka za mentalno zdravlje. Mjere simptoma depresije, uključujući Beckovu skalu depresije i Hamiltonovu ljestvicu za depresiju, pokazale su značajno poboljšanje tri tjedna nakon tretmana, a to se poboljšanje održalo u razdoblju od tri do šest mjeseci. Nakon šest mjeseci, 47% sudionika zabilježilo je klinički značajnu remisiju depresije, što ukazuje na potencijal dugoročnih benefita tretmana psilocibinom.

Generalizacija nalaza

Opisani nalazi obišli su svijet upravo zbog odabrane populacije, u kojoj su neki pacijenti prije poboljšanja pomoću psilocibina isprobali više od 30 različitih načina borbe s bolešću. Ipak, depresivni poremećaj zahvaća mnogo širu populaciju, a ovo istraživanje na neki je način (ponovno) otvorilo prostor za dijalog o potencijalima novih terapija.

Primjerice, Gukasyan i suradnici (2022) proširili su ove nalaze istraživanjem koje je dodatno potvrdilo učinkovitost i sigurnost liječenja psilocibinom kod 24 pacijenta s umjerenom do teškom depresijom (MDD) tijekom razdoblja od 12 mjeseci. Sudionici su primili dvije doze psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom, a praćeni su na vremenskim točkama od 1, 3, 6 i 12 mjeseci.

Rezultati su pokazali značajno smanjenje simptoma depresije (veličina učinka od 2,0 do 2,6) na svim vremenskim točkama (Slika 1). Nadalje, 75% sudionika zabilježilo je značajno poboljšanje, dok je 58% postiglo remisiju depresije do kraja istraživanja. Nije bilo ozbiljnih nuspojava, a rezultati sugeriraju da terapija psilocibinom, uz odgovarajuću psihološku podršku, može donijeti trajnije i dublje rezultate u usporedbi s trenutnim farmakološkim tretmanima.

Psilocibin vs. antidepresivi

Posljednje istraživanje na koje ćemo se osvrnuti objavljeno je ove godine (2024.), s Erritzoeom kao glavnim autorom. Istraživanje se ističe dvostruko slijepim nacrtom i bavi se gorućom temom: dugoročnim učincima terapije psilocibinom u usporedbi s terapijom escitalopramom (SSRI antidepresiv) u liječenju umjerene do teške depresije (MDD) tijekom 6 mjeseci.

Sudionici su nasumično raspoređeni u dvije grupe: prva grupa primila je dvije doze psilocibina od 25 mg uz psihološku podršku, dok je druga grupa uzimala SSRI lijek escitalopram (10 mg prva 3 tjedna, 20 mg sljedeća 3 tjedna) uz istu psihološku podršku.

Rezultati su pokazali da su obje terapije dovele do značajnih poboljšanja simptoma depresije tijekom 6-mjesečnog praćenja. Međutim, kod pacijenta koji su primili psilocibin zabilježeno je veće poboljšanje u društvenom funkcioniranju, osjećaju povezanosti i smislu života u usporedbi s onima na escitalopramu. Iako je terapija psilocibinom pokazala dodatne koristi, rezultati se trebaju tumačiti s oprezom zbog određenih ograničenja istraživanja, poput malog uzorka sudionika.

Kontrastni pristupi emocijama mogu biti temeljna razlika između SSRI antidepresiva i modela liječenja psihodelicima. - Robin Carhart-Harris

Ova izjava poznatog istraživača odnosi se na to kako SSRI antidepresivi pokušavaju stabilizirati emocije smanjenjem intenziteta negativnih osjećaja, dok terapija psihodelicima potiče aktivno suočavanje i istraživanje emocija s ciljem postizanja dublje emocionalne integracije i promjene. Ipak, potrebno je još istraživanja kako bismo bolje razumjeli razliku između ova dva tretmana.

Mehanizmi djelovanja

Trenutni nalazi i dalje ne pružaju potpuno jasnu sliku svih mehanizama koji stoje iza ovih obećavajućih rezultata. Jedan od aspekata je kvaliteta psihodeličnog iskustva, odnosno intenzitet doživljaja i razina uvida koje sudionici doživljavaju tijekom iskustva. Ove tvrdnje potvrđuju i nalazi Carhart-Harrisa i suradnika (2018), čiji je cilj bio ponovno obuhvatiti sudionike iz prvog istraživanja.

S druge strane, neki autori, poput De Vosa (2021), naglašavaju promjene na neurološkoj razini. Izražaj gena i proteina povezanih s plastičnošću, uključujući ključni protein "Brain-Derived Neurotrophic Factor" (BDNF), značajno se mijenja pri konzumaciji psihodelika. BDNF, koji igra važnu ulogu u učenju i pamćenju, smanjen je kod poremećaja poput anksioznosti, depresije i ovisnosti. Ove promjene sugeriraju da psihodelici izazivaju molekularne i stanične prilagodbe koje podržavaju njihove kliničke učinke.

Zanimljivo je da su u drugom opisanom istraživanju subjektivni doživljaji psihodeličnog iskustva (osobno značenje, duhovno i mistično iskustvo) nakon terapijskih sesija predviđali povećanje dobrobiti (wellbeing) nakon 12 mjeseci, no ti faktori nisu predviđali poboljšanje simptoma depresije. Ovo dodatno ukazuje na kompleksnost mehanizama koji leže u pozadini ovih poboljšanja.

Budućnost ili sadašnjost?

Iako sami mehanizmi djelovanja psilocibina u liječenju depresije možda nisu još potpuno razjašnjeni, za širu primjenu je ključno to što pokazuje jasnu učinkovitost i sigurnost. Ovi i slični nalazi bili su dovoljni da Australija legalizira ovakav pristup liječenju depresije, dok se u Švicarskoj primjenjuje već dugi niz godina kod određenih pacijenata. Nadamo se širenju ovih praksi i u Europi, gdje se psihodelici sve više istražuju, s ciljem smanjenja patnje i povećanja kvalitete života u našem društvu.

Ako vas zanima kako to izgleda "iz prve ruke", o nekoliko sudionika s depresijom otpornom na tretman iz opisanog istraživanja snimljen je dokumentarni film "Magic Medicine" koji je dostupan na Netflixu. Najavu filma možete pogledati u nastavku.

Izvori: