Čarobne, psihodelične ili magične gljive, gljive ludare ili shrooms popularni su nazivi za psilocibinske gljive. Ova vrsta gljiva posebna je po kemijskom spoju psilocibinu, koji se nakon konzumiranja gljive razgrađuje u psilocin i ima psihoaktivno djelovanje na naš mozak. Iako je poznato da je upotreba gljiva nekoliko tisuća godina stara ljudska aktivnost, naročito u šamanske i religijske svrhe, ozbiljno istraživanje ove vrste psihoaktivne tvari nema tako dugu povijest. Kako u posljednje vrijeme broj istraživanja o psihodelicima raste poput... gljiva, nezaobilazna su i klasična istraživanja iz tog područja. Zbog svoje stroge metodologije i znanstvenog pristupa temi, označeni su kao prekretnica područja, što je istaknuo C. Schuster, voditelj nacionalnog instituta za zloupotrebu supstanci.
Prvo istraživanje se fokusiralo na iskustvo konzumacije psilocibina, dok se drugo fokusiralo na dugoročne efekte konzumacije kod istih sudionika četrnaest mjeseci kasnije. U prvom istraživanju sudjelovalo je 36 odraslih osoba te je korišten dvostruko slijepi istraživački nacrt. Takav nacrt predstavlja situaciju gdje niti sudionici ne znaju jesu li u eksperimentalnoj situaciji (ili su dio kontrolne skupine/situacije), niti sami istraživači koji pomažu u provođenju eksperimenta kako bi se što više smanjio njihov (često nesvjestan) utjecaj na ispitanike i rezultate. U ovom slučaju sudionici su konzumirali 30 mg/70 kg psilocibina ili sličnu dozu metilfenidata (Ritalina), koji je predstavljao aktivni placebo u različitim 8-satnim promatranjima kroz 2 mjeseca.
Autori su iznimnu pažnju uložili u sve aspekte nacrta pa su tako i sudionici strogo birani kao oni koji su odrasle zdrave osobe, bez povijesti psihoze ili bipolarnog poremećaja u obitelji. Također, okruženje u kojemu su se seanse odvijale bio je ugodan prostor nalik dnevnom boravku opuštene atmosfere. Osim sudionika, tu je bio i medicinski stručnjak s iskustvom u području koji je pratio ponašanje sudionika i predstavljao podršku za vrijeme trajanja sesije, no koji je također provodio vrijeme sa sudionicima prije i nakon sesija. Rezultati pokazuju kako je preko 60% ispitanika doživjelo potpuno mistično iskustvo mjereno Skalom misticizma Hood-a i suradnika (2001). Trećina sudionika procijenila je iskustvo kao najvažnije duhovno iskustvo u životu, dok ga je više od dvije trećine ispitanika svrstalo u pet najznačajnijih duhovnih iskustava.
Kada govorimo o negativnim posljedicama uzimanja psilocibina, trećina ispitanika je osjetila strah ili anksioznost nekad u sesiji od 8 sati. Medicinski stručnjak je tu igrao ulogu podrške te ti efekti nisu trajali nakon završetka sesije. Dva su sudionika usporedila iskustvo s "ratnom situacijom" i rekla kako ne bi htjeli ponoviti iskustvo. Unatoč tome i navedenim negativnim afektima, velika većina je izjavila kako je iskustvo za njih imalo osobno i duhovno značenje te niti jedan sudionik nije pokazao smanjenje u zadovoljstvu životom ili blagostanju (eng. well-being). Autor Griffiths navodi kako je upravo zbog ovih stanja okruženje iznimno važno te kako bi u nekontroliranim uvjetima ovi efekti mogli biti značajniji.
Dva mjeseca nakon uzimanja psilocibina, 79% sudionika izjavilo je o umjerenom ili značajnom povećanju blagostanja ili životnog zadovoljstva. Također su zabilježene pozitivne promjene u njihovim raspoloženjima, stavovima i ponašanjima. Strukturirani intervjui s njihovim članovima obitelji, prijateljima te kolegama s posla potvrđuju ove promjene. Psihološki testovi, kao ni intervjui sa sudionicima, nisu pokazali štetne posljedice iako su neki osjetili značajnu anksioznost i druga negativna stanja tijekom trajanja efekta psilocibina. Također, supstanca nije potvrđena kao ona koja izaziva ovisnost ili toksičnost kod ljudi ili životinja. Upravo zbog ovih razloga, vodeći autor studije i psihofarmakolog R.R. Griffiths ističe značajnu razliku psilocibina (gljiva) u odnosu na MDMA (ekstazi), amfetamine (npr. speed) ili alkohol.
Drugo spomenuto istraživanje fokusiralo se na dugoročne efekte uzimanja psilocibina na istim sudionicima 14 mjeseci nakon konzumacije. Iznenađujuće je kako su se efekti uzimanja pokazali postojani i nakon više od godinu dana. Tako su i dalje dvije trećine sudionika svrstale iskustvo u najznačajnije, odnosno u pet najznačajnijih duhovnih iskustava, dok je 64% sudionika indiciralo kako je iskustvo povećalo njihovo zadovoljstvo životom ili blagostanje. U javnom obraćanju autor Griffiths ističe: "Iako su neki od ispitanika prijavili snažan strah ili anksioznost u dijelu psilocibinske sesije, kod nijednog sudionika nisu zabilježene bilo kakve dugotrajne štetne posljedice."
Opisana istraživanja početak su velikog broja publikacija vezanih za temu psilocibina koja se vratila u znanstveni (i javni) diskurs nakon 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Kao što je Griffiths i predvidio, velik broj ovih istraživanja bavi se mogućnostima iskoristivosti psilocibina u medicinske i terapeutske svrhe.
Izvori:
Griffiths, R. R., Richards, W. A., McCann, U., & Jesse, R. (2006). Psilocybin can occasion mystical-type experiences having substantial and sustained personal meaning and spiritual significance. Psychopharmacology, 187(3), 268-283. Dostupno na linku.
Griffiths, R. R., Richards, W. A., Johnson, M. W., McCann, U. D., & Jesse, R. (2008). Mystical-type experiences occasioned by psilocybin mediate the attribution of personal meaning and spiritual significance 14 months later. Journal of psychopharmacology, 22(6), 621-632. Dostupno na linku.
