Mozak pod opsadom - uloga amigdale u našim reakcijama

Sve što doživimo u svojoj okolini prođe kroz naš unutarnji filter i različite evaluacije koje se odvijaju u mozgu. Mozak odrađuje kompleksan posao uzimajući u obzir sve što je dosad naučio, povezujući razne signale kako bi dobio što objektivniju sliku, ali i uvijek uzimajući u obzir naše emocije i subjektivno doživljavanje. U većini slučajeva naša se reakcija i doživljavanje okoline jave kao rezultat kombinacije kognitivnog i emocionalnog aspekta. Doduše, ponekad jedan aspekt prevlada, što nam onemogućuje iskazati poželjnu reakciju - ako se oslonimo isključivo na razum, potencijalno ne djelujemo u skladu sa svojim željama, a, ako nam prevladaju emocije, skloni smo djelovati ne razmišljajući o posljedicama koje to ponašanje vuče za sobom. Uskladiti razum i emocije prilikom izloženosti stresnoj situaciji nije nimalo lagano, a o tome najbolje znaju naše dvije moždane strukture: pretfrontalni korteks i amigdaloidne jezgre.

Emocije su subjektivno doživljene svjesne reakcije prema određenom objektu popraćene fiziološkim i ponašajnim promjenama.

S obzirom na kompleksnost emocija, ne možemo reći da je samo jedna struktura odgovorna za nastanak i regulaciju istih. Mozak je još uvijek misterij te zasigurno postoje funkcije u mozgu koje tek trebamo otkriti, no pretfrontalni korteks i amigdaloidne jezgre jedne su od najčešće spomenutih struktura kada pričamo o aktivnosti mozga u regulaciji emocija pa ćemo se dotaknuti njihove interakcije te toga postoje li slučajevi u kojima one ne surađuju.

Malo o mozgu

Pretfrontalni korteks (široj javnosti poznat i kao "onaj dio mozga koji se nalazi točno iza čela") zadužen je za zaključivanje, rezoniranje, apstraktno razmišljanje te reguliranje naših instinkata s ponašanjem koje je prihvaćeno i zadovoljavajuće. Upravo taj dio mozga je onaj na temelju kojeg smo (samo)proglašeni najrazvijenijom vrstom te nam omogućuje apstraktno razmišljanje i rezoniranje.

Limbički sustav je naziv za dio mozga sačinjen od niza manjih struktura, čija je ključna uloga ona u našem emocionalnom ponašanju i sudjelovanju u regulaciji nagona. Osnovni ljudski nagoni i ponašanja koja imaju egzistencijalnu funkciju (četiri ključna procesa za preživljavanje) često se nazivaju popularno eng. "the four F's of motivation" – hranjenje (eng. feeding), borba (eng. fighting), bijeg (eng. fleeing) i, pristojno rečeno, reprodukcija (eng. ...having sex).

U nastavku ćemo pažnju posvetiti amigdaloidnim jezgrama (amigdali) - jednoj od struktura limbičkog sustava, zaduženoj za percipiranje prijetnje i aktivaciju obrambene emocionalne reakcije organizma. Amigdala ne sudjeluje u odluci kada i kako će se aktivirati, već se automatski aktivira u situaciji doživljenje prijetnje. U takvim situacijama odvija se takozvana "fight or flight" reakcija, odnosno stav mehanizma u kojem se tijelo priprema na borbu ili bijeg. Naše tijelo, takvo zaštitnički nastrojeno prema nama kakvo jest, bez razmišljanja nam pomaže adekvatnom pripremom tijela kako bismo si povećali šanse preživljavanja percipirane prijetnje.

Amygdala hijack

Fenomen u kojemu pretfrontalni korteks i racionalno razmišljanje ne dođu do izražaja prilikom ekspresije naših emocija nazivamo eng. amygdala hijack, što bi u vrlo slobodnom prijevodu značilo nešto poput zauzimanje kontrole od strane amigdale ili "otmicu" u tom smislu. Taj izraz se upotrebljava za situacije kada amigdaloidne jezgre preuzmu impuls iz okoline, prepoznaju ga kao prijetnju te aktiviraju snažan osjećaj straha i potrebu za fight or flight reakcijom bez da propuste informaciju do pretfrontalnog korteksa, koji bi nam u nekim od tih slučajeva zasigurno rekao: "Ma ne brini, nije strašno". Međutim, dok naš pretfrontalni dio mozga odlučuje o tome na koji način bismo trebali reagirati, za to vrijeme amigdala već djeluje - reakcija je već odrađena, amigdala hijack opet je u akciji!

Ovaj je princip u teoriji koristan i od velike evolucijske važnosti, no u današnje se doba često dogode pogrešne procjene vezane uz doživljenu prijetnju. Naime, situacije koje danas doživljavamo kao prijeteće povezane su s različitim izvorima stresa te, u svakodnevici, instantna reakcija ne znači uvijek razliku između života i smrti u našim životima. S obzirom na to da amigdala ne prepoznaje razliku između različitih razina prijetnje, posljedica ovakvog mehanizma zna biti neprimjerena i preburna reakcija.

Kako spriječiti otmicu?

Na van se amygdala hijack fenomen manifestira u obliku pretjerane reakcije na određeni događaj ili situaciju te nemogućnost kontrole vlastitih reakcija, što rijetko kada prođe nezamijećeno. Što napraviti u takvim situacijama?

Kupiti si vrijeme

"Ne donosi odluke kada si ljut" nije samo generičan savjet koji dobijemo u situaciji u kojoj nam taj savjet zaista nikako nije dobrodošao, već ima temelje i u našoj biološkoj osnovi. Naime, ako uspijemo pričekati prvih nekoliko sekundi prije inicijalne reakcije, veća je vjerojatnost da ćemo moći racionalnije raspolagati dobivenim informacijama i bolje odlučiti o adekvatnoj reakciji. Kada reagiramo impulzivno i automatski, često produbljavamo problem i cijela se situacija nastavlja u neželjenom smjeru. Iz tog bi razloga bilo korisno, umjesto nepromišljenog reagiranja ili ponašanja u afektu, pričekati nekoliko sekundi kako bismo ispravnije procijenili situaciju. Jedna od strategija kojom možemo postići odmak od stresne situacije i dozvoliti informaciji da ju procesiramo jest upravo brojanje! Brojanjem preusmjerimo svoje misli s akutne situacije te preveniramo inicijalno katastrofiziranje. Situacija neće nikamo pobjeći, Zemlja će se nastaviti okretati, a mi ćemo biti spremniji za adekvatnu reakciju!

Upoznati se sa sobom i svojim triggerima

Ponekad nam se čini da nema poveznice između stvari ili događaja koji nas izbace iz takta, međutim, u većini slučajeva postoje zajednički nazivnici tih događaja i naših reakcija. Koliko smo mi iskreni sami sa sobom te što više obraćamo pažnju na situacije koje nas uznemiruju (i razloge zašto nas uznemiruju), toliko te iste situacije postanu manje destruktivne i misteriozne. Čim uspijemo imenovati povod naše reakcije, taj isti povod prestane biti nepromjenjiv dio naše osobnosti i postane opipljiv, a samim time i podložan mijenjanju. Naravno, uvijek ćemo imati slijepe točke i uvijek će postojati situacije koje su objektivno uznemirujuće, ali bolje ćemo baratati u različitim situacijama ako znamo upravljati svojim reakcijama na njih i predvidjeti situacije koje nas mogu uznemiriti.

Jasno je da je jedna stvar teoretiziranje o prikladnim reakcijama na određene situacije, a druga stvar je u kritičnom trenutku se sjetiti primijeniti naučeno. Vjerojatno ćemo se, neovisno o naučenome, opet ponekad naći reagirajući na način koji nas ne ostavi najponosnijima, ali razumijevanje svojih reakcija i sebe nam pomaže da takve reakcije svedemo na minimum uz pomoć objektivnijeg pogleda na situaciju. Ponekad naša burna reakcija ne reflektira jednako buran i ozbiljan problem, već je moguće da je naša amigdala preuzela kontrolu te da je, unatoč njenim upozorenjima, u vanjskom svijetu još uvijek sve stabilno.