Treća konferencija “Znanost psihodelika u primjeni” održava se 28. studenoga 2026. online, a večer nakon predavanja nastavljamo uživo u Zagrebu. Drago nam je najaviti suradnju s Crnim mačkom, zagrebačkim kafićem u Mesničkoj ulici, gdje će se održati službeni domjenak i after party konferencije.

Zašto Crni mačak?

Crni mačak, Mesnička 12, jedno je od najneobičnijih mjesta za izlazak u središtu Zagreba. Smješten je u prostoru u kojem je godinama djelovao Kulturni Centar Mesnička, poznato okupljalište alternativne scene, a od 2023. ondje radi kao bar posvećen znanstvenoj fantastici, fantasyju, kulturi igara, predavanjima i najrazličitijim događajima. Vodi ga kolektiv Terrible Creations, koji organizira LARP-ove, tematske večeri, kvizove i turnire u kartaškim igrama. Prostor ima više soba i podrum, veliku zbirku društvenih igara i koktele nadahnute omiljenim fantasy svjetovima.

Ukratko, to je mjesto koje okuplja ljude znatiželjne prema drugačijim svjetovima i perspektivama, pa nam se činilo kao prirodan izbor za neformalni nastavak dana posvećenog istraživanjima psihodelika.

Što vas očekuje

• Službeni domjenak konferencije: prilika da se uživo upoznate s organizatorima, predavačima i kolegama iz psihologije, medicine i srodnih područja
• Merch konferencije: majice i ostali materijali dostupni na licu mjesta
• Druženje i umrežavanje: opuštena atmosfera za nastavak razgovora otvorenih tijekom predavanja
• DJ za dobre vibracije kako ćemo nakon 21h, malo pojačati glasnoću

Kada i gdje

• Subota, 28. studenoga 2026., u 19:00h
• Crni mačak, Mesnička 12, Zagreb

Kao i dosad, konferencija je otvorena javnosti, a posebno pozivamo stručnjake iz psihologije, medicine i srodnih znanosti. Ulaznice i više informacija potražite na službenoj stranici konferencije.

Vidimo se u Mesničkoj!

U jesen mnogo toga pada pa mi dižemo prašinu još jednim kvizom koji spaja psihologiju, pop kulturu i seksualnost – ovaj put u sklopu Cherry pop festivala!

Kviz se održava u subotu 24.10. s početkom u 18 sati u Studio-galeriji Klet (Ilica 73), a pokrivat će teme vezane uz ljudsku seksualnost i spolno zdravlje kroz prizmu pop kulture, uz naglasak na edukativnoj noti.

Struktura kviza

Ponovo vas rešetamo pitanjima o različitim (ne)popularno-kulturnim temama koje su na neki način povezane sa psihologijom – s posebnim fokusom na seksualnost i spolno zdravlje. Pitanja će biti prilagođena široj publici, ne isključivo studentima psihologije i psiholozima – naglasak je na znanju popkulturnih sadržaja!

U različitim kategorijama, koje će uključivati tekstualna, vizualna, audio i audiovizualna pitanja, testirat ćemo vaše znanje iz područja glazbe, filma, književnosti te drugih oblika popularne kulture koje na ovaj ili onaj način sadrže psihološke i (manje ili više) seksi elemente.

Prijave

Maksimalni broj članova u ekipi je 4, a kotizacijska donacija iznosi 3€ po članu ekipe. Prijave primamo preko obrasca do popunjenja kapaciteta, a onda se možete javiti za listu čekanja.

Prvo, drugo, treće i predzadnje mjesto očekuju zanimljive tematske, edukativne, kreativne i lifestyle nagrade – a naći će se ponešto i za sudionike koji ne uspiju doseći ove visine (ili nizine). Nagrade omogućuju sex shop Desire, LELO, Volim zdravlje, Godina zmaja tattoo & piercing, BILJKE.PLANTS, Destilerija Babić, Muzej kanabisa, knjižara Fraktura i The old lock up escape room Zagreb.

Ako ekipa ipak odluči odustati, molimo da nam javite na mail urednistvo@nepopularna.org kako bismo omogućili sudjelovanje drugima!

O Cherry Pop festivalu

Cherry Pop festival promovira otvoreni dijalog o seksualnosti kroz filmski program, tribine, radionice, izložbe i performanse, uz druženje na kvizu i after partyju. Ovogodišnje peto izdanje održava se od 22. do 24. listopada na dvije lokacije - u Dokukinu/Surogatkinu KIC i Studio-galeriji KLET. Čitav program pronađite na njihovom webu i eventu.

Cherry Pop Festival 5th edition - Cherry Pop Festival

THE 5th CHERRY POP FESTIVAL Story behind Cherry Pop Festival 2026 edition Not everything between two people is easy to name. Intimacy, connection, boundaries, silence — the 5th Cherry Pop Festival turns to all of it this October, through film, art and conversation. Titled Between Us, this year’s edi…

Cherry Pop Festival - The Cherry Pop Festival is an event that promotes open dialogue about the phenomenon of human sexuality in all its aspects. It merges the context of art, education, and discursive content through film and the accompanying program.

O suradnji

Da se psihologija, pop kultura i seksualnost “ljube”, nije tajna – mnogi su strast prema istraživanju ovog uzbudljivog koktela pokazali sudjelovanjem na kvizu Seksi Psihologija i pop kultura, koji smo u svibnju ove godine održali u suradnji s udrugom Psihos.

Među sudionicima kviza našli su se i organizatori Cherry Pop festivala, čiji smo kasniji upit o suradnji s veseljem prihvatili. Čast nam je biti dijelom događaja koji promiče vrlo važnu i u našem društvu još uvijek taboo temu!

Logopedija je u Hrvatskoj na listi deficitarnih zanimanja već više od desetljeća, a sada joj prijeti opasna kriza. Zbog novog Zakona o logopedskoj djelatnosti (NN 105/25) i donesene Odluke o standardima i normativima za obavljanje logopedske djelatnosti koji obvezuju logopede da svoj rad prilagode novim uvjetima do srpnja 2027., brojne privatne prakse bit će prisiljene prestati s radom – primarno zbog prostornih uvjeta koji nemaju utjecaj na kvalitetu same terapije.

Prema dostupnim statističkim podacima, u Hrvatskoj djeluje oko 1100 logopeda, što bi značilo da na jednog logopeda dolazi oko 7000 stanovnika. Potrebe hrvatskog stanovništva mnogo su veće, pogotovo s obzirom na to da je broj jezično-govornih poremećaja u posljednjih nekoliko desetljeća u stalnom porastu – još 2018. procjenjivalo se da pomoć logopeda treba trećina predškolske djece, a postotak je danas zasigurno i veći.

Zašto je novi Zakon o logopedskoj djelatnosti iznimno problematičan?

Procjenjuje se da bi zbog novog zakona više od 7000 djece moglo ostati bez svoje logopedske terapije te bi njihovi skrbnici bili primorani tražiti alternativu, u čemu ne bi uspjeli tako lako (ako i uopće).

Naime, prema anketi Hrvatske asocijacije logopeda poduzetnika (HALP), više od 85% ispitanih privatnih subjekata koji pružaju logopedsku uslugu u trenutku anketiranja nije zadovoljavalo propisane uvjete, a njih 40% izjavilo je da nema mogućnosti prilagodbe i da će biti prisiljeno zatvoriti praksu.

Riječ je o dugogodišnjim, ali i o novim pružateljima usluga koji su prostore uredili prije nego što su novi zahtjevi bili poznati. U nastojanju da se takav scenarij spriječi, HALP je pokrenuo peticiju za očuvanje dostupne logopedske terapije.

Dubinu ozbiljnosti ovog problema svojim nam je riječima prenijela Ines Perović, logopetkinja i suosnivačica logopedskog podcasta DijaLOG:

Stupanjem na snagu novog logopedskog zakona radi minimalnih tehničkih uvjeta izgubit će se velik broj privatnih kabineta, čime će mnoga djeca izgubiti svoje logopedske terapeute. Osim što će izgubiti terapeuta kod kojeg idu već neko vrijeme i na kojeg su adaptirani, potencijalno će morati napraviti pauzu, a za samu terapiju vrlo je bitan kontinuitet. Neizbježno će doći do preopterećenja u onim privatnim kabinetima koji uspiju opstati usprkos novim odredbama, a o javno-zdravstvenom sektoru i državnim institucijama u kojima rade logopedi da ne govorimo. Samim time, doći će do preoterećenja stručnjaka koji rade s djecom jer će se zasigurno znatno povećati njihovi zahtjevi na poslu, a roditeljima će biti teže pronaći pomoć za svoju djecu.

HALP također ističe da nije realno očekivati da će javnozdravstveni sustav preuzeti sve logopede koji bi zbog novih uvjeta mogli zatvoriti privatne prakse te da je još manje izgledno da će javnozdravstvene ustanove imati dovoljno prostora za tisuće novih korisnika, budući da su postojeći kapaciteti već sada preopterećeni. Samim time, liste čekanja postat će samo duže nego što već jesu.

Ines nam je ukazala i na produbljivanje problema već postojeće neravnomjerne geografske raspodjele logopeda:

Imajmo na umu i da je u Zagrebu logopedska terapija koliko-toliko dostupna korisnicima – ne nužno financijski, koliko s obzirom na broj logopeda koji radi na ovom području. A u ostatku Hrvatske, posebno nekim manjim sredinama, gdje je već i sada prisutan deficit logopeda i gdje ih mnogim institucijama (školama, bolnicama, poliklinikama) nedostaje te je mnogima jedina opcija rad u privatnim kabinetima, mnoga će djeca izgubiti i taj mali broj terapeuta koji im je trenutno dostupan.

Tamara Ciciliani, logopetkinja i vlasnica zadarskog centra za razvojnu podršku Feralić, dala nam je i perspektivu iz manjih područja:

Ovaj sustav već godinama muče duge liste čekanja na preglede i terapije, u javnom i u privatnom sektoru. Primjerice, logopedi zaposleni na području Zadra i Zadarske županije izvješćuju da se u ustanovama javnog sektora na logopedsku terapiju čeka 18 do 24 mjeseca, a u privatnim praksama od 12 do 18 mjeseci. Budući da je u javnom sektoru susjednih županija, Ličko-senjske i Šibensko-kninske, zaposlen vrlo mali broj logopeda, roditelji djecu često dovode u Zadar i koriste usluge privatnih pružatelja. Slična je situacija u drugim manjim i ruralnim sredinama, gdje je privatna praksa često jedina dostupna opcija.

Zašto je ovo posebno zabrinjavajuće?

Ines ukratko objašnjava i kakve će posljedice nedostatak pristupa logopedskoj terapiji imati za djecu:

Činjenica da djeca neće dobiti pravovremenu i adekvatnu terapiju može utjecati na njihov cjelokupni razvoj, ne samo komunikacijsko-jezično-govorni, što će potencijalno dovesti do još više odgoda školovanja jer neće biti tretirani. Jer ako roditelji i budu htjeli rano intervenirati, neće dobiti adekvatnu podršku na vrijeme. To bi moglo rezultirati netretiranim teškoćama čitanja, pisanja i artikulacije te potencijalno težom prilagodbom na školu i zahtjeve obrazovnog sustava. Najviše će pogođena biti djeca koja pohađaju logopedsku terapiju u sklopu rane intervencije, koja uključuje najranije poticanje komunikacije, jezika i govora, gdje je jako bitno da se dijete što ranije uključi jer je tim veća mogućnost napretka.

Kako ističe HALP, intenzivni razvoj komunikacije i jezika odvija se od rođenja do 3. godine života, a dijete koje ima teškoće ili kasni u razvoju komunikacije, jezika i govora, ne može čekati na dijagnostiku i terapiju jer je to vrijeme nenadoknadivo za razvoj djeteta.

Kao psiholozi, svjesni smo ozbiljnosti ove situacije, pogotovo s naglaskom na važnost intervencije tijekom osjetljivog razdoblja od rođenja do 6. godine života, u kojem se dječji mozak najbrže razvija – i koje je ključno za razvoj jezika i govora, a time i cjelokupni razvoj pojedinca. Također stojimo uz svoje kolege logopede, čiji bi uvjeti i mogućnosti rada donošenjem novih odredbi bili značajno ugroženi.

Kako ističe Tamara:

Podržavamo uvođenje standarada jer kvalitetna usluga to zaslužuje. No, standardi moraju biti ostvarivi i utemeljeni na stvarnim potrebama terapije i korisnika. Zato tražimo standarde koji omogućuju nastavak rada multidisciplinarnih logopedskih centara te normative prostora usklađene sa stvarnim potrebama logopedske djelatnosti. Uvjereni smo da kvalitetu logopedske usluge prije svega određuju educiranost, stručnost i iskustvo logopeda, a ne obilježja prostora koja nemaju izravan utjecaj na terapijski proces.

Zato vas pozivamo da odvojite nekoliko minuta i potpišete peticiju za očuvanje dostupne logopedske terapije, koja je promijenila ili će danas-sutra promijeniti život nabolje vašem članu obitelji, prijatelju/ici, kolegi/ci i/ili njima bliskim pojedincima.

Potpišite peticiju!

Sačuvajmo dostupnu logopedsku terapiju! - Online peticija

Hoće li dijete nastaviti terapiju, ne bi smjelo ovisiti o širini vrata, visini stropa ili broju sanitarnih čvorova u logopedskom kabinetu. Međutim, Zakon o logopedskoj djelatnosti i Odluka ministrice zdravstva o standardima i normativima prostora, radnika te dijagnostičke i terapijske opreme za obav…

openPetition

Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od 22. do 24. rujna 2026. održano je 46. izdanje STAR konferencije (The Stress, Trauma, Anxiety, and Resilience Society) na temu „Digital Minds, Human Hearts: Resilience in the Time of Anxiety and Disruption“.

Kao posebni programski dan konferencije, 25. rujna održan je Prvi nacionalni simpozij kliničke psihologije, koji je posjetio i dio Nepopularne ekipe – pa bi bio i red da vam prenesemo njegov sadržaj i dojmove.

Bez muke nema... genetike?

Priznajemo da je bilo izazovno pratiti terminologiju povezanu s genetikom u 9 ujutro, ali Denis Bratko dao je sve od sebe da nam približi genetička istraživanja ličnosti i psihopatologije na najzabavniji mogući način. Nakon ekspresne obuke iz bihevioralne genetike, preletjeli smo kroz preglede intrigantnih istraživanja i metaanaliza koji su nam približili teme povezanosti specifičnih gena i njihovih varijacija s crtama ličnosti i varijablama poput tolerancije na stres i depresije, kao i različite razine heritabilnosti psihičkih poremećaja.

Talk that KLIN talk

Uslijedilo je 5 KLIN talkova – brzopoteznih izlaganja od svega 15 minuta.

Tea Brezinšćak pričala je o psihološkoj dobrobiti djevojaka i mladih žena u online prostoru, osvrnuvši se pritom na štetne moderne online trendove poput Sephora kids i thinspo sadržaja te problematiku algoritmova koji u realnosti često rade protiv nas. Ova nas je tema posebno zaintrigirala budući da pripremamo provedbu psihoedukativnog projekta o poremećajima prehrane (stay tuned)!

Bruno Bencarić u svojem je izlaganju o maskulinosti i mentalnom zdravlju prikazao i mušku perspektivu, istaknuvši značenje toksične maskulinosti i važnost povećanja spremnosti muškaraca na traženje psihološke pomoći i podrške, kao i primjere dobre prakse u medijima. Smatramo da je ova tema u današnje vrijeme izuzetno bitna, a naši pratitelji znaju da smo u više navrata obilježili Svjetski dan muškaraca razgovorom upravo o mentalnom zdravlju muškaraca.

Tanja Babić Franjkić vrlo je vješto secirala kompleksnu temu neurodivergentnosti kod transrodnih i rodno varijantnih osoba te istaknula socijalnu podršku i višestruko afirmativni pristup stučnjaka (koji poštuje i rodnu i neuroraznolikost te prepoznaje da one mogu supostojati) kao važne zaštitne faktore. O temi transrodnosti, rodnih identiteta i nebinarnosti prethodno smo pričali sa psihologinjom Ivom Žegurom, što smatramo dobrim uvodnim štivom.

Psihijatar iz Klinike za psihijatriju "Sveti Ivan", Davor Bodor, na primjeru iz prakse slikovito je prikazao kognitivne i bihevioralne fenomene u podlozi dizajna kockanja te biološke i okolinske faktore koji utječu na razvoj ovisnosti o istom. Također se dotaknuo pitanja efektivnosti zakonskih odredbi uvedenih s ciljem suzbijanja ovisnosti o kockanju, kao i mogućnosti i prognoza tretmana ovisnika. Temu ovisnosti o kockanju prethodno smo slikovito obradili kroz analizu lika iz filma Toma.

Krunoslav Matešić proveo nas je kroz Test za procjenu kognitivnih funkcija 5-KOG, čiji je sukreator. 5-KOG nastao je iz potrebe za lakšim i bržim putokazom u neuropsihologijskoj procjeni, koja je zbog svoje dugotrajnosti često iscrpljujuća i za pacijente i za praktičare. Zamišljen je kao probirni test za početnu procjenu i usmjeravanje daljnje obrade u kliničkom kontekstu, a ispituje neposredno i odgođeno semantičko pamćenje, brzinu rada, radno pamćenje, verbalnu fluentnost te izvršne funkcije i mentalnu fleksibilnost.

Klinički praktikum

Nadamo se da vama riječ praktikum ne izaziva flashbackove na trgovački papir, ručno izračunavanje t-testova i odumiranje dominantne ruke (i čitavog kognitivnog kapaciteta). Ovaj praktikum, na sreću, nije bio takvog tipa.

Sandro Krašić i Hana Radovanović izložili su prikaz slučaja jednog pacijenta, a čitava publika je bila pozvana dijeliti svoje hipoteze i razmišljanja o smjeru psihodijagnostičkog zaključka i razvoja tretmana, nakon čega smo ta razmatranja mogli usporediti s onima koje je generirala umjetna inteligencija (i zaključiti da nas neće tako lako zamijeniti).

Od šegrta do kliničara

Nakon pauze za ručak, Ana Majdančić nas je provela trnovitim putem evolucije iz pripravnika u "punokrvnog" kliničkog psihologa. Kroz svoje primjere iz prakse, ukazala nam je na greške i pristranosti kojima smo podložni u počecima, ali i kada se previše opustimo i nedovoljno propitujemo svoje zaključke.

Ana je u kliničkom kontekstu istaknula integraciju kao jedan od najtežih koraka promišljanja, uz teorijsko znanje kao nužnu bazu, pritom naglasivši da povremena nemogućnost momentalnog generiranja odgovora na problem nije znak slabosti, već stručnosti. Naposljetku se osvrnula na pitanje što kliničarima nosi budućnost, s naglaskom na specifičnost novih digital native generacija i potencijalne prednosti upotrebe brzorazvijajućih tehnologija u psihodijagnostičkoj procjeni.

KLIN talk se KLIN talkom izbija

Kao savršen epilog Aninog predavanja, uslijedio je drugi KLIN talk blok, koji je otvorila Doris Čuržik temom problematike iluzornog komorbiditeta i korisnosti transdijagnostičkog pristupa, koji se fokusira na mehanizme u podlozi različitih psihičkih poremećaja umjesto na njihovu strogu kategorizaciju.

Mirjana Sučević Ercegovac odrješito je progovorila o bolnoj temi oko koje često okolišaju i stručnjaci mentalnog zdravlja – samoozljeđivanju, njegovim specifičnim vrstama, funkcijama koje ono može imati i karakteristikama koje ga održavaju, kao i o njegovoj prevalenciji u populaciji.

Latinka Basara iz evolucijske nam je perspektive objasnila zašto su upravo bolesti povezane sa životnim stilom u najvećoj mjeri odgovorne za smrtnost ljudske populacije u današnjem modernom dobu.

Andrea Vranić navela nas je na razmišljanje o tome što sve tehnologija radi za nas i kako nam to pomaže ili šteti te koje kompetencije želimo očuvati kao isključivo ljudske, dotaknuvši se pritom pojmova kognitivnog offloadinga i danas vrlo aktualne digitalne demencije.

Zaokruživanje cjeline

Odslušane teme zaokružile su svojim iskustvima iz prakse sudionice okruglog stola "Nova karta mentalnog zdravlja: tragovi od dječje sobe do ordinacije": psihologinja Iva Zečević iz zagrebačke Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, voditeljica Centra za mlade Grada Zagreba Dorotea Bratuša Juraj, psihijatrica iz Klinke za psihijatriju Sveti Ivan Antonija Vuk i Danijela Štimac Grbić, Voditeljica Službe za mentalno zdravlje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

U razgovoru s moderatoricom Mateom Šoštarić Živković posebno se istaknula problematika traumatizirajućih i desensitizirajućih sadržaja kojima su danas djeca i mladi izloženi online, kao i povećanja broja djece i mladih kojima je potrebna psihološka pomoć te sve niža dob u kojoj se javljaju samoozljeđivanje i pokušaji suicida.

O važnoj temi prevencije suicida prethodno smo pisali u članku i razgovarali u podcastu sa psihologinjom Ivom Žegurom.

Mora li to biti kraj?

Simpozij je zatvorio psiholog i psihoterapeut Joško Jurman radionicom o tretmanu parova koji se suočavaju s nevjerom. Na naziv radionice "Zar je važno tko je kriv?", kratki je odgovor "da", ali to je tek jedan dio kompleksne slagalice koja čini tretman parova koji se nose s ovim problemom – koji ne mora uvijek označavati kraj odnosa. Sam tretman nužno uključuje procese stabilizacije odnosa, rada na kognitivnim distorzijama i restrukturaciji neadaptivnih uvjerenja, integracije novih (adaptivnijih) obrazaca i ponovne uspostave povjerenja u odnosu.

Joško nas je proveo kroz navedene sastavne dijelove tretmana, istaknuo faktore koji često predstavljaju prepreke u napretku, naveo nas da propitamo svoje stavove o nevjeri i tome što ona uključuje te sve to začinio tematskim stihovima domaćih i regionalnih hitova, stvarajući time jedno gorko-slatko iskustvo u pravom smislu tog izraza.

Oćemo još!

S Prvim nacionalnim simpozijem kliničkem psihologije "u nogama", organizatorima i izlagačima možemo reći samo riječi hvale i poručiti da s nestrpljenjem iščekujemo novo izdanje!

Zamislimo jednu veoma realističnu situaciju: sinoć ste loše spavali, na brzinu ste se spremili za posao i upali u gužvu u prometu pa sad već i kasnite. Čim ste stigli dočekala vas je hrpa neodgovorenih mailova, a telefon već zvoni. Niste imali snage čuti se s prijateljima već tjedan dana pa vas i te poruke čekaju u inboxu. Onda otvorite Instagram u pauzi pa vas dočeka niz postova koji navode kako biste trebali voditi dnevnik, meditirati prije posla i raditi na sebi.

Znamo, i nas je zaboljela glava od ove priče. Postavljamo pitanje: ima li osoba iz scenarija očuvano mentalno zdravlje? I što uopće znači biti mentalno zdrav?

Za početak, mentalno zdravlje nije sinonim za konstantnu sreću, život bez problema i stresa ni besprijekorno funkcioniranje u svim okolnostima. Po svojoj službenoj definiciji, mentalno zdravlje uključuje stanje mentalne dobrobiti (engl. well-being) u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, nosi se s uobičajenim životnim izazovima, radi produktivno i doprinosi zajednici.

Pozitivno stanje mentalne dobrobiti karakterizira osjećaj zadovoljstva, otpornosti i sposobnosti uspješnog nošenja s izazovima koje život neminovno pruža. Također obuhvaća pozitivne emocije, osjećaj svrhe i kapacitet da se angažiramo u ispunjujućim odnosima i aktivnostima. To ne znači da moramo biti zadovoljni svim aspektima života ili da nas teškoće ne bi trebale pogađati. Riječ je o tome da mentalno zdravlje uključuje i pozitivne aspekte našeg iskustva, a ne samo odsutnost bolesti (Herrman i sur., 2005).

Moderno shvaćanje mentalnog zdravlja  – kontinuum, a ne kategorija

Mentalno zdravlje nije nepromjenjivo stanje koje jednom steknemo ili izgubimo. Ono se mijenja tijekom života, a razdoblja poteškoća ne znače nužno da osoba ima mentalni poremećaj. Na primjer, osoba koja se nosi s velikom životnom tranzicijom poput završetka školovanja ili prekida odnosa može imati prolazne simptome tuge, zabrinutosti i anksioznosti, a oni pritom ne upućuju sami po sebi na postojanje poremećaja.

Suvremeno shvaćanje mentalnog zdravlja opisano je dvokontinuumskim modelom (engl. dual continua-model). Prema tom modelu, mentalno zdravlje i mentalni poremećaji nisu suprotni krajevi iste dimenzije, nego dva povezana, ali odvojena kontinuuma (Keyes, 2005; Westerhof i Keyes, 2010).

Drugim riječima, osoba može imati mentalni poremećaj, a istodobno doživljavati određenu razinu mentalne dobrobiti. Isto tako, odsutnost dijagnosticiranog poremećaja ne znači automatski da se osoba osjeća dobro i da uspješno funkcionira (Keyes, 2005; van Agteren i sur., 2021).

Česta zabluda je da dobro mentalno zdravlje postoji onda kad je život bez poteškoća, izazova, stresa i loših trenutaka. No, upravo u tim trenutcima dobro mentalno zdravlje omogućuje nam da se nosimo s izazovima, prilagođavamo se novim situacijama i pronalazimo načine da nastavimo funkcionirati unatoč preprekama.

Koliko je vlastito mentalno zdravlje zapravo u našim rukama?

Trenutačno je u medijima dosta prisutna poruka je mentalno zdravlje ponajprije naša osobna odgovornost: dovoljno je usvojiti pravu naviku, pročitati odgovarajuću knjigu, poslušati podcast ili izgraditi savršenu rutinu i osjećat ćemo se bolje. Iako je pozitivno što se sve više priča o mentalnom zdravlju, pogrešno je zanemariti sve neke druge faktore, koji, osim naše volje i ponašanja, utječu na mentalno zdravlje. Mentalno zdravlje, kao i mentalne bolesti, pod utjecajem su raznih bioloških, psiholoških, socijalnih, ekonomskih i okolišnih faktora.

Bartram i Boniwell (2007) u radu o psihološkom blagostanju navode navode tri skupine čimbenika koje utječu na dobrobit: genetske predispozicije, životne okolnosti (poput zdravlja, prihoda i mjesta stanovanja) te aktivnosti i postupke koje svjesno biramo i možemo mijenjati. Iako određeni utjecaj imamo na ovu posljednju skupinu, ne možemo zanemariti ostale čimbenike niti pretpostaviti da svi raspolažemo jednakim mogućnostima za očuvanje mentalnog zdravlja.

U suvremenom društvu nisu svi ljudi jednako izloženi uvjetima koji mogu narušiti mentalno zdravlje. Siromaštvo, društvene nejednakosti te nepovoljni ekonomski, socijalni i okolišni uvjeti neravnomjerno se raspoređuju među stanovništvom, zbog čega su neke skupine izložene većem riziku od razvoja mentalnih poteškoća i poremećaja.

Svjetska zdravstvena organizacija (u nastavku SZO) u dokumentu o socijalnim determinantama mentalnog zdravlja iz 2014. godine ističe da takva izloženost može započeti već prije rođenja te se, kroz različite životne okolnosti, nastaviti i akumulirati tijekom života. SZO u spomenutom dokumentu naglašava potrebu za cjeloživotnim pristupom mentalnom zdravlju, koji uzima u obzir različita iskustva i utjecaj socijalnih odrednica tijekom života. Takav pristup uključuje akcije za poboljšanje uvjeta u kojima se ljudi rađaju, žive, rade te stare.

Posao, bivajući jednom od centralnih aspekata ljudskog života, također je jedna od socijalnih odrednica mentalnog zdravlja, pri čemu npr. osjećaj da je posao koji radimo svrhovit i ima smisla može biti zaštitni čimbenik. SZO (2022) u dokumentu o smjernicama mentalnog zdravlja na poslu objašnjava kako smislen posao doprinosi osjećaju postignuća, samopouzdanju i dobrobiti. Druga strana novčića jest da prolongirana izloženost lošim, opasnim radnim uvjetima, kao i lošim odnosima na poslu te nezaposlenosti, mogu doprinijeti pogoršanju mentalnog zdravlja osobe ili dodatno pojačati postojeće poteškoće.

Zanimljivo je da i mjesto stanovanja, odnosno okoliš u tom smislu riječi, može također utjecati na mentalno zdravlje. Pristup prirodi i vanjskim prostorima može olakšati uključivanje u aktivnosti poput šetnje, trčanja ili vrtlarenja, koje mogu pridonijeti dobrobiti i smanjenju stresa. No, ni ovdje mogućnosti nisu jednake za sve: dostupnost sigurnih zelenih površina i vremena za odmor također ovise o životnim okolnostima.

Što onda možemo učiniti kao pojedinci?

Ako mentalno zdravlje nije u potpunosti u našim rukama, znači li to da ne možemo ništa učiniti? Naravno da možemo. Važno je, međutim, pronaći ravnotežu između prepoznavanja vlastitog utjecaja i prihvaćanja da ne možemo sve promijeniti sami.

Aked i suradnici (2008) sumirali su dotadašnje rezultate istraživanja u 5 jednostavnih načela koje je važno uključiti u svakodnevni život kako bismo podržali vlastitu dobrobit:

· Povežite se – s ljudima oko sebe, prijateljima, obitelji, kolegama, susjedima, s ljudima u školi i lokalnoj zajednici. Smislene veze i povezanost sa zajednicom temelji su života i vrijedi posvetiti vremena njihovu razvoju te također služe kao zaštitni faktor od narušenog  mentalnog zdravlja.

· Budite aktivni – prošetajte po suncu, vozite bicikl, probajte neki sport, vježbajte i ono najvažnije, nađite aktivnost u kojoj uživate i koja odgovara vašoj razini fizičke spremnosti.

· Primjećujte stvari – budite znatiželjni, primijetite ono neobično i ono lijepo, obratite pažnju kako se vrijeme mijenja kroz sezone i probajte se upustiti u taj trenutak. Budite svjesni svijeta oko sebe i reflektirajte na iskustva koja su vam bitna. Ovaj treći „stup“ se zapravo jako preklapa s konceptom mindfulnessa (stanje u kojem smo uronjeni u sadašnji trenutak i primjećujemo ga svjesno), koji također predviđa pozitivna mentalna stanja, samoregulaciju i pojačano znanje o sebi.

· Nastavite učiti – probajte nešto novo, ponovo otkrijte stari interes ili hobi iz djetinjstva, prijavite se na taj tečaj o kojem razmišljate već neko vrijeme, naučite skuhati nešto novo ili svirati instrument. Učenje novih stvari, ostvarivanje ciljeva i ovladavanje okolinom mogu doprinijeti osjećaju kompetencije, autonomije i razvoju samopouzdanja te boljem blagostanju.

· Naučite davati drugima – napravite nešto lijepo za prijatelja ili potpunog neznanca, pokažite zahvalnost ili se uključite u aktivnost koja doprinosi zajednici.

Ovi postupci mogu biti korisna podrška mentalnoj dobrobiti, ali nisu univerzalno rješenje niti zamjena za stručnu pomoć kada nam je potrebna. Nije svaka poteškoća nešto što možemo riješiti boljom rutinom, više kretanja ili pozitivnijim stavom. Ponekad je potrebno potražiti pomoć, a ponekad su potrebne i promjene u okolnostima koje pridonose tome da nam nije dobro.

Zaključno, poruka koju želimo danas poslati je da možda cilj mentalnog zdravlja nije da smo super i dobro cijelo vrijeme, već da imamo dovoljno resursa i podrške da se nosimo s trenutcima kad nije sve tako bajno. Briga o mentalnom zdravlju uključuje ono što možemo učiniti za sebe, ali i prepoznavanje granica vlastitog utjecaja. Ne moramo sve riješiti sami niti čekati da nam bude jako loše kako bismo počeli brinuti o sebi ili potražili pomoć.

Kad smo nedavno objavili program ovogodišnje konferencije Znanost psihodelika u primjeni, ostalo nam je jedno otvoreno mjesto. Sada je popunjeno, i to imenima kojima se iskreno veselimo. Na konferenciji 28. studenog sudjelovat će dr. Michael i Annie Mithoefer iz organizacije MAPS, u sesiji „MDMA-Assisted Psychotherapy in Practice: Q&A with Practitioners”.

S njima je program 3. konferencije zaokružen.

Što je MAPS i zašto je važan?

MAPS (Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies) je neprofitna organizacija osnovana 1986. godine u SAD-u, s ciljem da istraživanja psihodelika vrati u okvire znanosti i medicine. Gotovo četiri desetljeća se neumorno bavi financiranjem i provođenjem kliničkih istraživanja, edukacijom i javnim informiranjem o psihodelicima.

Najpoznatija je po programu istraživanja MDMA-om potpomognute psihoterapije za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), koji je prošao put od prvih malih pilot-studija do velikih kliničkih ispitivanja faze 3. Taj program danas je jedan od najdetaljnije istraženih primjera kako bi se psihoterapija potpomognuta psihodelikom mogla uklopiti u kliničku praksu, a time i referentna točka za stručnjake diljem svijeta.

Čitateljima Nepopularne psihologije MAPS nije nepoznat. Još smo u 2021. na portalu pisali o prvoj studiji faze 3 iz upravo ovog programa, objavljenoj u časopisu Nature Medicine. Od 91 sudionika s dugogodišnjim PTSP-om, nakon terapije 67 % onih koji su primali MDMA više nije zadovoljavalo dijagnostičke kriterije za PTSP, u usporedbi s 32 % u skupini koja je uz psihoterapiju primala placebo. Tada smo o tim nalazima izvještavali kao o vijesti iz svijeta. Pet godina kasnije, ljudi koji su taj rad oblikovali iznutra razgovarat će s našom stručnom zajednicom. Kao malom timu iz Zagreba koji stoji iza konferencije, teško je dočarati koliki značaj ovo ima za nas.

Put prema regulatornom odobrenju pritom nije bio jednostavan: američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) 2024. je zatražila dodatna istraživanja, što je dodatno otvorilo stručnu raspravu o metodologiji, sigurnosti i načinu provođenja ovakve terapije. Upravo zato je vrijedno čuti one koji su u tom radu sudjelovali od početka.

Michael i Annie Mithoefer

Michael Mithoefer je psihijatar, a Annie Mithoefer terapeutkinja i medicinska sestra. Zajedno su vodili prvo kliničko istraživanje MDMA-asistirane psihoterapije za PTSP u SAD-u, provedeno u Charlestonu u Južnoj Karolini, čiji su rezultati objavljeni 2011. godine. Uslijedila su praćenja dugoročnih učinaka te istraživanje s veteranima, vatrogascima i policijskim službenicima.

Osim samih studija, sudjelovali su u razvoju terapijskog priručnika za MDMA-om asistiranu psihoterapiju i u edukaciji i superviziji terapeuta koji su radili u kasnijim kliničkim ispitivanjima. Drugim riječima, njihov rad nije samo dio literature, nego i dio načina na koji se ova terapija danas uopće provodi.

Zašto je ovo vrijedno za naše stručnjake

Rezultate studija moguće je pročitati u znanstvenim časopisima. Ono što se u radovima rijetko vidi je kako terapija izgleda u sobi: kako se pristupa klijentu, kako se postavlja terapijski okvir, što se radi kad seansa krene u neočekivanom smjeru, kako se priprema i integracija uklapaju u cjelinu i što su iz svega naučili nakon više od dvadeset godina rada.

Zato sesija s Mithoeferovima nije klasično predavanje, nego razgovor u formatu pitanja i odgovora. Prilika je to da psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti i drugi stručnjaci iz regije postave pitanja izravno ljudima koji su ovu praksu razvijali od samog početka.

Kako će sesija izgledati

• Pitanja unaprijed: sudionici konferencije moći će unaprijed poslati sva pitanja koja ih zanimaju. Pitanja ćemo prikupiti, objediniti i proslijediti predavačima kako bi se mogli pripremiti i odgovoriti što konkretnije.
• Pitanja uživo: Ukoliko vrijeme to dopusti, tijekom same sesije bit će moguće postaviti i dodatna pitanja putem chata.

Pitanja ćemo prikupljati od sudionika, pa ako želite da vaše pitanje stigne do Mithoeferovih, preporučujemo da ulaznicu osigurate na vrijeme. Krajem listopada će svi sudionici s ulaznicama dobiti pristup obrascu gdje mogu pitati sve što su ikad željeli znati o radu s MDMA u kliničkoj i terapeutskoj praksi.  

Podsjetnik na osnovne informacije o konferenciji

• Datum: subota, 28. studenog 2026.
• Format: online, putem platforme Confiva, uz mogućnost druženja uživo u Zagrebu
• Ulaznica uključuje: pristup prijenosu, interakciju putem chata, knjižicu sažetaka i snimke dostupne mjesec dana nakon konferencije
• Bodovanje: Skup je prijavljen pri psihološkoj, lječnikoj komori te komori terapeuta
• Ulaznice: dostupne na CoreEventu, uz popust za studente.

Cijeli program konferencije pogledajte ovdje. Sve novosti o konferenciji pratite na njezinom službenom webu, Facebook stranici i Instagramu.

Vidimo se 28. studenog!

Jesen stiže, psihonauti naši –  s prvim lišćem pala je i objava preliminarnog programa trećeg izdanja konferencije Znanost psihodelika u primjeni, koja će se održati u subotu 28. studenog 2026. godine u online formatu, s opcijom druženja uživo u Zagrebu po završetku službenog dijela programa.

Što donosi ovogodišnje izdanje konferencije?

Iako će se službeni program ovogodišnjeg izdanja konferencije održati isključivo online, zanimljivih sadržaja neće nedostajati – štoviše, ovaj tip formata omogućuje sudjelovanje još većeg broja regionalnih i stranih izlagača.

U virtualne goste tako nam dolazi Tadeusz Hawrot, osnivač i izvršni direktor inicijative Psychedelic Access and Research European Alliance (PAREA), koji nam donosi presjek istraživanja, regulativa i načina pristupa skrbi uz primjenu psihodelika u Europi. Kao pozvani predavač stiže nam i Katja Bilić s temom psihodelika kao agenata promjene u zdravoj populaciji.

Sophia G. Vasconcelos i Maria Carmo Carvalho s Portugalskog katoličkog sveučilišta pričat će nam o skrbi koja slijedi nakon procesa psihoterapije potpomognute ketaminom u suradnji s psihoterapeutkinjom Sofijom Stojadinović, koja je uključena u rad klinike za psihoterapiju potpomognutu ketaminom u Škotskoj. Sofija će također održati samostalno predavanje o tome kako psihoterapija potpomognuta ketaminom izgleda u teoriji i praksi.

Kolege iz Srbije Maja T. Izquierdo,  Siniša Birovljev, Jovana Vunduk i Jelena Nikolić predstavit će svoju knjigu "Psihodelici: Izazovi lečenja, granica saznanja i svesti", a Muad Y. Abd El Hay, Ana Cukić,  Marieke L. Schölvinck i Martha N. Havenith svoj znanstveni članak o životinjskim modelima u istraživanju psihodelika.

Uz Majo Izquierido, imamo još "ponavljača" s prošlih izdanja konferencije koje rado ponovo ugošćujemo. Među njima je Tommaso Barba, koji će se osvrnuti na nove kliničke perspektive upotrebe DMT-a u terapijske svrhe, kao i Javor Vouk-Kamenski, koji će nam približiti relativno svjež pojam psihoplastogena, odnosno psihoaktivnih tvari koje promiču neuroplastičnost.

Poznato lice je i Marta Ramljak, koja će nam predstaviti Hrvatsko društvo za istraživanje psihodelika, a među aktivnim sudionicima našla su se čak tri povratnika: Aurelija Đan (Geštalt pristup u psihoterapiji potpomognutoj MDMA-om), Tedi Fućak (Psilocibin: od molekularne strukture do terapijskog učinka) i Domagoj Šmidt s izlaganjima o farmakologiji prirodno prisutnih MAO inhibitora i primjeni psihodelika kod pacijenata s klaster glavoboljom.

Liječnica i tjelesna psihoterapeutkinja pod supervizijom Jasna Mamuza predstavit će nam integracijski krug, čiji je pokretač i facilitator u suradnji s našim Marijem Zulićem. Na važnost interdisciplinarne suradnje ukazuju nam i doktor medicine Ivan Čikotić i psiholog Marko Galić, koji će analizirati faktore koji su potrebni za sigurnu i učinkovitu terapiju potpomognutu psihodelicima.

Naposljetku, lineupu ovogodišnje konferencije kao pozvani predavači pridružili su se kliničari iz organizacije MAPS (Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies), Michael i Annie Mithoefer. Upravo su Mithoeferi pioniri kliničkog istraživanja MDMA-asistirane psihoterapije koji su svoje znanje nastavili prenositi kroz priručnike te edukaciju i superviziju terapeuta, a sada će svoja iskustva i uvide podijeliti i sa sudionicima naše konferencije u sesiji „MDMA-Assisted Psychotherapy in Practice: Q&A with Practitioners”. Više detalja o samoj sesiji možete pročitati u članku.

Kako osigurati mjesto na konferenciji

Svoju ulaznicu možete kupiti na CoreEventu, a ona uključuje praćenje programa putem streaming platforme Confiva uz mogućnost interakcije s izlagačima i drugim sudionicama putem chata. Uključen je i pristup knjizi sažetaka konferencije i snimkama konferencije mjesec dana nakon održavanja, a konferencija je prijavljena Hrvatskoj psihološkoj komori, Hrvatskoj lječničkoj komori i Hrvatskoj komori psihoterapeuta.

Ako se nam se nakon službenog dijela konferencije želite pridružiti u opuštenoj atmosferi, idealan izbor je ulaznica koja uključuje i afterparty u Zagrebu (o kojem više informacija uskoro). Studenti, naravno, imaju popust.

3. Multidisciplinarna konferencija “Znanost psihodelika u primjeni” — CoreEvent

3. Multidisciplinarna konferencija “Znanost psihodelika u primjeni” u Confiva platforma (Zagreb)

CoreEventCoreEvent

Ako se još dvoumite, bacite oko na službeni program koji slijedi u nastavku.

Program konferencije

Napomena: Uglata zagrada pored naziva izlaganja predstavlja izlaganja na engleskom jeziku, dok su ostala izlaganja na regionalnim jezicima.

Pozvana predavanja

Predstavljanja

Izlaganja aktivnih sudionika

Sve novosti o konferenciji pratite na njezinom službenom webu, Facebook stranici i Instagramu.

S veseljem prenosimo vijest o održavanju 7. Dana obrazovnih znanosti (DOZ) pod nazivom „Obrazovanje i kreativnost: izazovi i mogućnosti“. Ova bijenalna konferencija u organizaciji IDIZ-a (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu) okuplja razne stručnjake iz obrazovanja i odgojno-obrazovne djelatnike koji će s vama podijeliti primjere iz prakse, kao i međunarodne predavače koji će održati plenarna predavanja. Događaj se održava od 28. do 30. listopada 2026., na Sveučilištu Algebra Bernays, Zagreb.

Konferencija se ovaj put bavi ulogom kreativnosti u suvremenom obrazovanju te načinima njezina poticanja kroz nastavnu praksu, kurikulum i obrazovne politike, a teme obuhvaćaju, među ostalim, razvoj dječje kreativnosti, kreativne prakse u učionici te utjecaj novih tehnologija na obrazovanje.

Na konferenciji možete čuti i rezultate aktualnih istraživanja na temu kreativnosti u obrazovanju, ali i raznih drugih tema iz obrazovanja.

Ako želite razmijeniti znanja iz struke, upoznati kolege iz različitih područja i čuti nešto više o aktualnim problemima i mogućnostima u obrazovanju – potrebno je samo registrirati se. Sudjelovanje na konferenciji je besplatno, a registrirati se možete do 15. rujna.

Više o konferenciji možete pročitati ovdje.

Link za registraciju pronađite ovdje.

Za sve koji žele aktivno sudjelovati u programu trećeg izdanja multidisciplinarne konferencije "Znanost psihodelika u primjeni" i uživati u ljetnom zenu dobar dio kolovoza, imamo dobre vijesti – rok za prijavu sažetaka pomaknut je na 1. rujna 2026. godine.

Ovogodišnje izdanje konferencije održati će se 28. studenog ove godine u online formatu, uz afterparty u Zagrebu. Sve informacije možete pratiti na službenoj web stranici konferencije te njezinim Facebook i Instagram stranicama.

Konferencija okuplja stručnjake iz različitih disciplina jer istraživanja psihodelika po svojoj prirodi zahtijevaju multidisciplinarni pristup. Poziv za aktivno sudjelovanje stoga je upućen liječnicima, psiholozima i psihoterapeutima, ali i stručnjacima iz drugih područja koja doprinose razumijevanju istraživanja psihodelika, poput antropologije, filozofije i sociologije. Također pozivamo i studente da se prijave sa svojim radovima i istraživanjima!

Prijaviti se mogu izvorni znanstveni članci, pregledni radovi, stručni radovi i priopćenja. Svaka od ovih kategorija ima svoje mjesto u programu, bilo da je riječ o predstavljanju originalnih istraživačkih rezultata, kritičkom pregledu postojeće literature, prikazu primjene u praksi ili argumentiranom stavu o aktualnoj temi.

Aktivno sudjelovanje znači priliku da predstavite svoj rad pred stručnom i zainteresiranom publikom, povežete se s istraživačima i praktičarima iz različitih područja te doprinesete širenju znanja o istraživanjima psihodelika u Hrvatskoj i regiji. Također, autori aktivnih izlaganja oslobođeni su plaćanja kotizacije!

Ako vas je potrebno još malo "pogurati" odluci o aktivnom sudjelovanju, možda vas inspiriraju teme prošlogodišnjih izlaganja.

Kako se prijaviti

Prijava se sastoji od ispunjavanja obrasca s podacima o autorima i radu te predaje sažetka u opsegu od 1500 do 2000 znakova, na hrvatskom i engleskom jeziku. Moguće je prijaviti više radova, uz zaseban obrazac za svaki od njih.

Rok za prijavu sažetaka je 1. rujna 2026. godine. Finalizirani program očekuje se najkasnije sredinom rujna.

Sve dodatne informacije o konferenciji i early bird ulaznicama potražite na službenoj stranici konferencije, a za dodatne upite obratite se Organizacijskom odboru konferencije na urednistvo@nepopularna.org.

Ulaznice za treće izdanje konferencije "Znanost psihodelika u primjeni" službeno su u prodaji. Early bird cijena vrijedi do 01. rujna ili rasprodaje kontingenta, pa preporučujemo rano rezerviranje mjesta za online praćenje predavanja 28. studenog.

Ovogodišnje izdanje konferencije donosi jedinstveno sučelje za kupovinu ulaznica putem CoreEvent platforme. Ulaznice uključuju sudjelovanje putem streaming platforme Confiva, s brojnim pogodnostima:

• praćenje predavanja uživo na dvije pozornice
• chat za postavljanje pitanja i komunikaciju s organizatorima
• mogućnost prijave sudjelovanja komori od interesa, budući da će skup biti prijavljen Hrvatskoj psihološkoj komori, Hrvatskoj liječničkoj komori i Hrvatskoj komori psihoterapeuta
• pristup online prostoru posvećenom sponzorima
• mogućnost dobivanja potvrde o sudjelovanju
• pristup knjizi sažetaka konferencije
• pristup snimkama konferencije mjesec dana nakon održavanja

Ulaznice su dostupne u više kategorija, uključujući redovnu i studentsku cijenu, kao i poseban Supporter paket za one koji žele dodatno podržati rad konferencije. Svi vlasnici Supporter karte, ostvaruju pravo na poklon paket organizatora. Sve informacije o cijenama dostupne su na CoreEvent platformi.

Afterparty ulaznice

Osim praćenja predavanja, pozivamo sudionike da se pridruže i afterparty događaju, koji će se održati u večernjim satima 28. studenog u Zagrebu. Kako je cilj uključiti što više sudionika iz regije putem online praćenja, ulaznice za afterparty prodaju se odvojeno, kao što je naznačeno na CoreEvent platformi. Riječ je o prilici za umrežavanje i razgovore koji ne stanu u sat vremena predavanja. Lokaciju i detalje oko afterpartya objavljujemo uskoro.

Prijave za aktivno sudjelovanje i dalje otvorene

Paralelno s prodajom ulaznica, i dalje su otvorene prijave za aktivno sudjelovanje na konferenciji. Pozivamo kliničare, istraživače, psihologe, terapeute i sve stručnjake koji se bave istraživanjima psihodelika da prijave svoje izlaganje do 15. kolovoza.

Izlagači ne plaćaju kotizaciju za sudjelovanje na konferenciji. Riječ je o prilici da svoj rad i nalaze predstave stručnoj i široj javnosti, u okruženju koje je prepoznala i struka.

Stručno priznanje

Konferencija će, kao i prethodnih godina, biti prijavljena Hrvatskoj liječničkoj komori, Hrvatskoj psihološkoj komori i Hrvatskoj komori psihoterapeuta, te očekujemo bodovanje sudjelovanja od strane sve tri komore. Ovo sudionicima omogućuje da sudjelovanje na konferenciji uračunaju u svoje stručno usavršavanje.

Sve informacije o ulaznicama, prijavama za izlaganje i programu dostupne su na službenoj stranici konferencije. Ulaznice se kupuju putem CoreEvent sustava.

Konferencija "Znanost psihodelika u primjeni" otvara poziv za sve koji žele aktivno sudjelovati u programu s vlastitim radom. Poziv je upućen liječnicima, psiholozima i psihoterapeutima, ali i stručnjacima iz drugih područja koja doprinose razumijevanju istraživanja psihodelika, poput antropologije, filozofije i sociologije. Također, pozivamo i studente da se prijave sa svojim radovima i istraživanjima!

Podsjećamo, konferencija će se održati 28. studenog ove godine, u online formatu na Confiva platformi, uz afterparty u Zagrebu.

Konferencija okuplja stručnjake iz različitih disciplina jer istraživanja psihodelika po svojoj prirodi zahtijevaju multidisciplinarni pristup. Osim medicinske i psihološke perspektive, jednako su važna i pitanja koja postavljaju humanističke i društvene znanosti, od kulturološkog konteksta primjene do etičkih i filozofskih dvojbi koje ova tema otvara.

Prijaviti se mogu izvorni znanstveni članci, pregledni radovi, stručni radovi i priopćenja. Svaka od ovih kategorija ima svoje mjesto u programu, bilo da je riječ o predstavljanju originalnih istraživačkih rezultata, kritičkom pregledu postojeće literature, prikazu primjene u praksi ili argumentiranom stavu o aktualnoj temi.

Aktivno sudjelovanje znači priliku da predstavite svoj rad pred stručnom i zainteresiranom publikom, povežete se s istraživačima i praktičarima iz različitih područja te doprinesete širenju znanja o istraživanjima psihodelika u Hrvatskoj i regiji. Autori aktivnih izlaganja oslobođeni su plaćanja kotizacije.

Kako se prijaviti

Prijava se sastoji od ispunjavanja obrasca s podacima o autorima i radu te predaje sažetka u opsegu od 1500 do 2000 znakova, na hrvatskom i engleskom jeziku. Moguće je prijaviti više radova, uz zaseban obrazac za svaki.

Obrazac za prijavu dostupan je na sljedećoj poveznici:

Rok za prijavu sažetaka je 15. kolovoza 2026. godine. Finalizirani program očekuje se najkasnije sredinom rujna.

Za dodatne informacije obratite se Organizacijskom odboru konferencije na urednistvo@nepopularna.org.

Sve dodatne informacije o konferenciji i early bird ulaznicama potražite na službenoj stranici konferencije.

Treće izdanje konferencije "Znanost psihodelika u primjeni" dolazi 28. studenog ove godine. Nakon dva uspješna izdanja nastavljamo okupljati kliničare, istraživače, psihologe i terapeute u dijalogu o terapijskom i znanstvenom potencijalu psihodelika.

Što je konferencija "Znanost psihodelika u primjeni"?

Ono što je 2023. počelo kao testiranje interesa za jedno dugo marginalizirano područje, danas je preraslo u prepoznatljivo mjesto susreta stručnjaka iz regije i šire. Konferencija se organizira s ciljem podizanja svijesti o aktualnim istraživanjima psihodelika i njihovoj mogućoj primjeni u medicinske i terapijske svrhe, istovremeno gradeći most između globalne znanosti i domaće stručne zajednice.

Klinička istraživanja psilocibina, MDMA-a i LSD-a bilježe obećavajuće rezultate u tretmanima depresije, anksioznosti, PTSP-a i ovisnosti. U hrvatskom i regionalnom prostoru tema i dalje ostaje nedovoljno zastupljena — konferencija je odgovor na tu prazninu: prostor gdje se globalna istraživanja susreću s lokalnim kontekstom, gdje stručnjaci razmjenjuju iskustva, a zainteresirana javnost dobiva informacije utemeljene na dokazima.

Stručno priznanje

Prethodna izdanja prepoznale su Hrvatska psihološka komora, Hrvatska liječnička komora i Hrvatska komora psihoterapeuta kao mjesto stručnog usavršavanja. I ove godine konferencija je prijavljena nadležnim komorama te očekujemo bodovanje od sve tri. Prošla izdanja privukla su stručnjake iz SAD-a, Njemačke, Švicarske, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva, a konferenciju su popratili Jutarnji list, Večernji list, H-alter, srednja.hr i drugi mediji.

Format trećeg izdanja

Cjelokupni program odvija se online, s mogućnošću praćenja uživo iz cijele regije. Program uključuje pozvana predavanja istaknutih istraživača i kliničara te izlaganja aktivnih istraživača i terapeuta s aktualnim nalazima. Snimke svih predavanja bit će dostupne sudionicima 30 dana nakon konferencije.

Po završetku programa, sudionici koji su u Zagrebu pozivaju se na afterparty - neformalno umrežavanje i razgovori koji rijetko stanu u sat predavanja.

Komu je konferencija namijenjena?

Liječnicima, psihijatrima, psiholozima, psihoterapeutima, istraživačima i studentima srodnih znanosti, ali i svima koji se zanimaju za mentalno zdravlje i istraživanja psihodelika.

Konferencija se održava 28. studenog 2026., a predavanja su na hrvatskom (i regionalnim) i engleskom jeziku.

Novosti, više informacija o ulaznicama, prijavama za aktivno sudjelovanje i podržavanju konferencije pratite na službenoj stranici konferencije.

Svi se možemo složiti da osjećaj protoka vremena jednostavno nije isti kroz godine i kako život prolazi. Ljudi generalno imaju osjećaj kako im je vrijeme prolazilo sporije dok su bili djeca. Ljetni praznici trajali su vječno, školsko zvono nikako da odzvoni kraj sata, a vrijeme između Badnjaka i božićnog jutra kao da je trajalo tri dana. Naravno, u stvarnosti vrijeme ne prolazi ništa brže kad odrastemo, ali kao i u mnogim drugim iskustvima ljudi – vlastita percepcija određuje način na koji doživljavamo stvari. Danas razmatramo različite teorije i objašnjenja ovog fenomena, ali i pokoji savjet kako malo “usporiti” vrijeme.

Vrijeme na satu i vrijeme u našoj glavi nisu isto

Svi znamo da jedan sat ima 60 minuta, no 60 minuta provedenih na prvom izlasku s vašom simpatijom ili u redu za neki šalter nisu jednaki. Ono što se već dalo naslutiti iz uvoda jest da postoji razlika između objektivnog i subjektivnog vremena. Objektivno vrijeme je određeno nekim vanjskim mjerama poput satova i kalendara, dok je subjektivno vrijeme zapravo naše osobno iskustvo vremena – onaj unutarnji osjećaj da vrijeme “leti” ili “stoji”, ovisno u kojoj smo situaciji. Ono je oblikovano raznim faktorima poput raspoloženja, emocija, pažnje i pamćenja. Zanimljivo je da samo obraćanje pažnje na prolazak vremena može usporiti naš doživljaj vremena. Ako ste ikad probali držati plank pozu 60 sekundi i pritom gledali na štopericu, vjerojatno vam se činilo kao da ta minuta traje vječno. S druge strane, kad ste potpuno uronjeni u trenutak i neku aktivnost, imate osjećaj kao da je vrijeme proletjelo.

Zašto nam se vrijeme ubrzava kako starimo?

Da ne odemo preširoko u temu percepcije vremena, u ovom članku se fokusiramo na specifičan fenomen, odnosno osjećaj da je vrijeme prolazilo sporije dok smo bili mlađi. Ovaj fenomen intrigira psihologe i filozofe već desetljećima, no unatoč brojnim teorijama, ne postoji jedno jasno objašnjenje. No, nisu samo znanstvenici ti koji pokušavaju objasniti opisani osjećaj – tema prolaska vremena često se pojavljuje i u umjetnosti.

Ipak, danas ćemo izložiti nekoliko glavnih teorija koje bi nam mogle barem donekle dati odgovore na ovo stoljetno pitanje.

Svaka godina postaje “manji dio života” – debunked?

Francuski filozof Paul Janet još je u 19. stoljeću iznio ideju da, kako starimo, tako jedna godina postaje manji dio našeg cjelokupnog života. Ilustrirajmo to kroz primjer – jedna godina za petogodišnjaka je čak 20% njegovog cijelog života, a za nekog pedesetogodišnjaka je to samo 2% pa se subjektivno čini kraće. No, unatoč njegovoj popularnosti, Friedman i Jenssen (2010) upozoravaju kako model omjera nije najbolji za objašnjavanje iskustva brzine prolaska vremena, uzimajući u obzir da većina istraživanja koja su testirala ovaj model nisu dobila rezultate koji su u skladu s matematičkim predviđanjima.

Mozak pamti novosti, a njih je sve manje

Poznato nam je da nova i emocionalno angažirajuća iskustva lakše pamtimo te da ona ostaju istaknuta u našem pamćenju, a možemo se i složiti da je u djetinjstvu i adolescenciji količina upečatljivih događaja u našem životu veća nego u odrasloj dobi. Odrasli u životu imaju puno manje "prvih događaja" – poput prvog odlaska u školu, prvog koncerta ili partyja, prvog poljupca i slično. Prisjetite se svojih adolescentnih godina – kad se sve činilo uzbudljivo i novo, imate toliko značajnih sjećanja i javlja se taj osjećaj da je vrijeme onda teklo sporije. Sad se probajte prisjetiti prošlih godinu-dvije, možda će vam se činiti kao da su proletjele, stopile se u jednu godinu i jednu masu rutine, posla i uobičajenih događaja. Mnoge studije govore o tome da je percepcija ubrzanja vremena kod odraslih povezana s manjim brojem vremenskih orijentira i pod utjecajem repetitivnosti svakodnevnog života. Bez novih događaja koji prekidaju rutinu, naš mozak obrađuje vrijeme s manje uspomena. Autori poput Blocka i Zakaya (1997) objašnjavaju kako to dovodi do osjećaja da je niz godina jednostavno proletio.

Pažnja, pažnja! Koliko vremena je prošlo?

Osim količine novih iskustava, u percepciji prolaska vremena važnu ulogu igra i način na koji obraćamo pažnju na vrijeme. Zakay i Block (1995) predlažu model "prozora pažnje" (eng. attentional gate), prema kojem količina pažnje koju pridajemo vremenu utječe na njegovo percipirano trajanje.

Naime, kad nam je dosadno i svjesno pratimo prolazak vremena, “prozor pažnje” se otvara i dobivamo dojam da vrijeme prolazi sporije. S druge strane, kada je naša pažnja usmjerena na druge zadatke i aktivnosti, manje je kognitivnih resursa posvećeno vremenu pa ono može djelovati kao da prolazi brže. Ovaj model može pomoći objasniti i zašto se doživljaj vremena mijenja s godinama – djeca češće spontano obraćaju pažnju na sadašnji trenutak, i sam protok vremena, dok su odrasli uglavnom zaokupljeni obavezama i distrakcijama koje odvlače pažnju od vremena.

Ovaj učinak često ide ruku pod ruku s manjkom novih iskustava i većom rutinom u odrasloj dobi, ali i s osjećajem vremenskog pritiska. Friedman i Janssen (2010) u svom istraživanju naglašavaju da su upravo taj dojam užurbanosti, zauzetosti i spoznaje da nema dovoljno vremena za obavljanje stvari povezani s osjećajem da vrijeme brzo prolazi.

Zašto se vrijeme čini sporim dok ga živimo, a brzim kad ga gledamo unatrag?

Možda ste ovdje primijetili mali paradoks – kad smo u situaciji bez nekih značajnih događaja i dosadno nam je, vrijeme prolazi sporije. Kad se osvrnemo na vrijeme retrospektivno – razdoblje bez značajnih iskustava i uspomena djelovat će kao da je prošlo puno brže.

U kognitivnim modelima procjene vremena razlikujemo prospektivne i retrospektivne prosudbe, pri čemu se prospektivna prosudba odnosi na procjenu trajanja nekog vremenskog intervala, npr. koliko traje jedna minuta. U situacijama kada razdoblje nije ispunjeno zabavnim aktivnostima, činit će se da vrijeme prolazi sporije.

S druge strane, retrospektivna vremenska procjena odnosi se na procjenu trajanja razdoblja koje je već prošlo, a ona se temelji na pronalaženju informacija iz pamćenja. Wittmann i Lehnhoff (2005) objašnjavaju da, što je više kontekstualnih promjena (poput različitih aktivnosti, životnih događaja i promjena emocionalnih stanja) pohranjeno u pamćenju tijekom određenog vremenskog razdoblja, to će se ono činiti duljim gledajući retrospektivno.

No, ova dva opažanja nisu međusobno isključiva, već se jako dobro nadopunjuju – način na koji doživljavamo vrijeme u trenutku i način na koji ga kasnije pamtimo temelje se na različitim procesima.

Kako “usporiti vrijeme”?

Iako vrijeme objektivno ne možemo zaustaviti ni usporiti, možemo barem donekle utjecati na to kako ga doživljavamo.

• Pokušajte uvoditi “novosti” u život na kontinuiranoj bazi. Osim većih koraka poput putovanja na nova mjesta, često i male (i za budžet lakše) promjene mogu imati značajan učinak. To mogu biti učenje novih stvari koje vas interesiraju (jezici, umjetnost, povijest, fizika…), isprobavanje različitih hobija, kuhanje novog jela svaki tjedan ili odlazak na posao drugom rutom.
• Uvedite mindfulness praksu, makar na najjednostavnijoj razini. Nerijetko će dovoljan efekt imati i samo osvještavanje sadašnjeg trenutka. Primjerice, dok šetate ulicom, vozite se tramvajem ili čak perete suđe, uzmite trenutak da osvijestite što trenutno radite, umjesto automatskog obavljanja tih svakodnevnih zadataka.
• Učinite vaše uspomene upečatljivijima u pamćenju – ako je jedan od razloga osjećaja da vrijeme leti manji broj uspomena koje možemo dohvatiti iz pamćenja, možemo se pobrinuti da ih bolje zadržavamo. Jedan od načina je zapisivanje iskustava, primjerice kroz vođenje dnevnika.

Rezimirajmo...

Za kraj, valja napomenuti da, unatoč tome što je ideja da vrijeme prolazi brže u odrasloj dobi široko prihvaćena, istraživanja to dosljedno ne podupiru i sugeriraju da su dobne razlike u percepciji vremena zapravo relativno male te da mlađi odrasli, kao i oni stariji, imaju osjećaj da vrijeme općenito prolazi brzo (Friedman i Janssen, 2010). Osim toga, većina istraživanja u ovom području temelji se na korelacijskim mjerama, što znači da ne možemo donositi čvrste zaključke o uzročno-posljedičnim odnosima.

Ipak, ono što je prilično jasno jest da naš doživljaj vremena nije fiksan, već ovisi o tome kako živimo svakodnevicu – koliko novih iskustava imamo, koliko pažnje obraćamo na trenutak i što od toga kasnije pamtimo. Upravo zato nije na odmet pokušati primijeniti barem neke od navedenih savjeta, a ako ste ih isprobali na vlastitoj koži, pišite nam vaša iskustva.

Prošli tjedan proslavili smo još jedan rođendan Nepopularne sa sad već jubilarnim kvizom u malo drugačijem izdanju. Osmu godinu postojanja okrunili smo kvizom koji je u suradnji s udrugom studenata psihologije Psihos doživio seksi makeover!

Temom "Seksi Psihologija i pop kultura" objedinili smo zabavnu i edukativnu notu i propitali vaše znanje vezano za spolno zdravlje i ljudsku seksualnost kroz prizmu pop kulture. I ove godine nam je u tome pomogao Bikers Beer Factory u Zagrebu koji je ugostio ovaj malo drugačiji kviz. Čak 29 ekipa borilo se za prva tri mjesta, ali i za preko 25 nagrada koje smo podijelili na tomboli! Na popisu se našlo za svakog pomalo – od NP i Psihos mercha do vrhunskog mesa, luxury bondage kitova i mnogih drugih nestašnih nagrada.

Ovim putem se zahvaljujemo svima koji su sudjelovali na kvizu i svojim dolaskom uljepšali našu rođendansku proslavu, ali i svima onima koji prate i podržavaju naš rad. Ove godine kviz je imao i dodatnu vrijednost jer ste sudjelovanjem podržali ne samo Udrugu Nepopularna psihologija, već i Udrugu studenata psihologije Psihos – kojoj se zahvaljujemo na divnoj suradnji. Posebno hvala i našim sponzorima koji su omogućili vrijedne nagrade za natjecatelje!

Sponzori 5. pub kviza redom su: Bikers Beer Factory, mesnica Don Vito i knjižare Znanje i Mala Zvona, The Old Lock Up - Escape Room, Home pokes tetovaže, sex shopovi Libido.hr i 50 nijasni, Lelo hex kondomi, Tunaholic fish bar, portal Volim.zdravlje i Art Bottega Studio.

Još jednom veliko hvala što nas pratite i podržavate! Uredništvo Nepopularne ne miruje pa vam uskoro donosimo nove zanimljive projekte i sadržaje.

U galeriji pogledajte dio atmosfere :)

Uskoro nam stiže već poznati kongres studenata psihologije - Psihozij!

Ovaj vikend imat ćete priliku poslušati izlaganja dvojice naših članova, Marija Zulića i Davora Dubravića, u 10. izdanju ovog događaja. Naime, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu će se od petka do nedjelje organizirati niz zanimljivih predavanja i radionica koje će predstaviti različite psihologijske discipline: od kliničkog sustava pa sve do ljudskih resursa, marketinga i inovacija u struci.

U petak, 15.05., Davor Dubravić će održati svoje izlaganje pod imenom "5 minuta nakon dijagnoze: intervencije u savjetodavnom radu s osobama koje žive s HIV-om i hepatitisom", dok predavanje u nedjelju 17.05. intrigantnog imena "Dobar dan, može jedan trip? Psihodelici kao nova terapija" održati Mario Zulić.

Možda nas pronađete i na posebnom "Nepopularnom" štandu ako navratite u petak.

Drago nam je što smo dio ovog zanimljivog kongresa, a ako vas zanima više (npr. kako do ulaznica, kada je afterparty, zašto je motiv ovogodišnjeg događaja planet?), posjetite Psihozij na instagramu ili na web pageu: https://psihozij.ffzg.unizg.hr/

Vidimo se!