S veseljem prenosimo poziv Organizacijskog odbora za 46. konferenciju The Stress, Trauma, Anxiety, and Resilience Society (STAR Society) koja će se održati u Zagrebu od 22. do 24.9.2026. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

The Stress, Trauma, Anxiety, and Resilience Society (STAR Society) je multidisciplinarna, međunarodna organizacija istraživača i praktičara iz više od 35 zemalja s tradicijom koja sada traje već više od 40 godina. Istraživači u udruženju dijele interes za istraživanje i kliničku primjenu spoznaja vezanih za fenomene poput stresa, anksioznosti, traume, psihološke otpornosti i načina nošenja s teškoćama, da navedemo samo neke od njih.

Nakon deset godina, STAR se vraća u Zagreb, a ovogodišnja tema, „Digital Minds, Human Hearts: Resilience in the Time of Anxiety and Disruption“, naglašava važnost razumijevanja psihološke otpornosti u svijetu koji se brzo mijenja. STAR konferencije pružaju jedinstvenu platformu za istraživače i praktičare kako bi razmijenili i diskutirali najnovija teorijska, empirijska i klinička dostignuća u područjima stresa, tjeskobe i nošenja s teškoćama.

Novost ove godine je održavanje prvog nacionalnog simpozija kliničke psihologije koji će se održati 25.9.2026. kao poseban programski dan unutar konferencije. Time se otvara prostor okupljanja, razgovaranja, dijeljenja iskustva i primjera dobre prakse kako bismo se osnažili i lakše suočili s ovim izazovnim vremenima. Zamišljeno je da to bude prvi korak k stvaranju tradicije godišnjeg okupljanja kliničara s ovih prostora (pa i šire).

Poziv na sudjelovanje

Organizacijski odbor vas srdačno poziva da doprinesete konferenciji slanjem svojih radova ili pasivnim sudjelovanjem te podijelite svoje istraživanje i praksu ili razmišljanja i iskustva s međunarodnom STAR zajednicom.

Za više informacija posjetite:

Web stranica: https://star2026.ffzg.unizg.hr/

Facebook: https://www.facebook.com/World.STAR.Society/

Instagram: https://www.instagram.com/star.society2026/

Ne zaboravite par važnih datuma:

Rok za prijavu sažetaka: 1. svibnja 2026.

Rok za ranu registraciju: 15. lipnja 2026.

Veselimo se druženju i izmjeni znanstvenih i praktičnih spoznaja!

S porastom popularnosti ovih supstanci, nedvojbeno je da sve više ljudi u Hrvatskoj i regiji prolazi kroz psihodelična iskustva. U terapijskim kontekstima u inozemstvu, u retreat centrima ili jednostavno na vlastitu ruku. Razgovor o ovim temama je sve više pristuan u medijima, podcastima, pa i na ovom portalu. Unatoč tome, postoji važan dio priče koji se rijetko spominje: što se dogodi nakon proživljavanja nerijetko intenzivnih iskustava.

Iskustvo psihodelika može biti duboko transformativno, euforično ali i zbunjujuće i destabilizirajuće, ponekad je sve to odjednom. No, pitanje nije samo što ste doživjeli, nego i “što ćete s tim”.

Uvid koji nije ukorijenjen u svakodnevnom životu ostaje samo uspomena. Integracija je proces koji taj uvid pretvara u nešto stvarno.

Uzevši ove činjenice u obzir, dvoje stručnjaka odlučilo je pokrenuti Integacijski krug - grupni program za dijeljenje i učenje o ovim iskustvima. S ciljem smanjenja potencijalne štete i istovremenom izvlačenju onog pozitivnog iz iskustava.

Zašto sada?

Zbog sve veće popularnosti nedvojbeno je kako se ova iskustva događaju. Događaju se češće nego što se o tome govori, i to često u nekontroliranim uvjetima, bez adekvatne pripreme, bez podrške, bez prostora za procesiranje onoga što se dogodilo.

Istraživanja o terapijskoj primjeni psihodelika donose obećavajuće rezultate, ali ta iskustva nastaju u pažljivo strukturiranim, klinički nadziranim okruženjima. Stvarnost većine ljudi koji to iskuse izgleda drugačije.

Integracijski krug nije program koji promovira upotrebu psihedelika. Ali svjesni smo da se ona događa, i da ljudi koji su prošli kroz intenzivna iskustva ove vrste zaslužuju podršku u procesiranju onoga što su doživjeli. U tom smislu, ovo je i program smanjenja štete (harm reduction): prostor u kojem stručnjaci mogu pomoći ljudima koji bi inače ostali sami sa svojim iskustvima. - Mario Zulić, mag.psych.

Što je zapravo integracija?

Integracija nije događaj, nije jedan razgovor s prijateljem ili jedan upis u dnevnik. To je dugotrajan proces refleksije, produbljivanja i djelovanja. Integracija znači učiti iz iskustva i postupno prevoditi uvide, emocije i spoznaje u konkretne promjene u stavovima i ponašanju.

Uključuje pronalaženje smisla u onome što se dogodilo, emocionalnu obradu, ponekada reevaluaciju vlastitih vrijednosti, te male, realistične korake prema životu koji je u skladu s tim uvidima.

Integracijski krug: strukturirana podrška u grupi

Format je osmišljen za ljude kojima nije potrebna psihoterapija, ali kojima nije dovoljno ni da sami sjede sa svojim iskustvima. Ovo sigurno mjesto je tu za podršku sudionika s profesionalnim okvirom.

Program se sastoji od šest online susreta, jednom mjesečno u zatvorenoj grupi (iste osobe kroz cijeli program), do sedam sudionika. Susrete će voditi facilitatori s iskustvom u radu s grupama i ovim temama.

Ukoliko se ne možete obavezati na kontinuitet dolazaka kroz 6 mjeseci, ne brinite. U dugoročnom planu organizatora je pokretanje i otvorene grupe (drop in) u drugom terminu za sve zainteresirane.

Smatramo važnim napomenuti kako ovo nije psihoterapija i ne zamjenjuje je. Program ne uključuje bilo kakav vid dijagnostike i tretmana. Cilj je raditi sa sudionicima čija iskustva traže prostor, smisao i integraciju. - dr. Jasna Mamuza

Program je namijenjen svima koji su imali iskustvo izmijenjenog stanja svijesti uzrokovanog psihodelicima i koji žele razgovarati o tome kako je to iskustvo utjecalo na njihov život. Posebno dobrodošli su oni koji pokušavaju pronaći smisao u teškom iskustvu i pretvoriti ga u pozitivnu promjenu, kao i oni koji se nakon iskustva osjećaju otuđeno od svog svakodnevnog života ili se bore s emocionalnim i motivacijskim poteškoćama.

Sadržaj susreta

Svaki susret ima svoju temu, ali prostor je uvijek otvoren za ono što grupa donosi:

1. Integracija pozitivnih i resursnih iskustava - Psihodelično iskustvo često otvori nešto vrijedno: novi osjećaj identiteta, unutaranje kapacitete, duboku zahvalnost. Kako to učvrstiti, a da ne padnemo u idealizaciju ili zaobilaženje stvarnog života? Kako ono što smo dodirnuli prenijeti u svakodnevicu?

2. Integracija teških iskustava - Nisu sva iskustva lagana. Neka su uznemirujuća, zastrašujuća ili bolna. Ovaj susret nudi siguran prostor za obradu takvih sadržaja. Smirivanje, traženje smisla i razvijanje otpornosti, bez osjećaja “zaglavljenosti”.

3. Integracija tjelesnih iskustava - Iskustva s psihodelicima često izazivaju tjelesne senzacije - opuštanje tijela, kao i napetost. Ovaj susret fokusira se na “utjelovljenje”: kako uspostaviti ili produbiti vezu s vlastitim tijelom i što nam ono govori.

4. Nesvjesno? - Iskustva ponekad izvuku na površinu ono što smo dugo izbjegavali, istraživanja pokazuju da te tvari privremeno smanjuju obrambene mehanizme koji takav materijal drže izvan dosega svjesnosti. Ovaj susret nudi prostor da mu se priđe polako i s podrškom: što se pojavilo, što to znači i kako s time živjeti dalje.

5. Duhovnost i egzistencijalna pitanja - Mnogi opisuju psihodelična iskustva kao trenutke dubokih egzistencijalnih pitanja - o smislu, svrsi, vlastitom mjestu u svijetu. Ovaj susret nudi prostor za dijeljenje takvih refleksija i istraživanje kako ih utkati u svakodnevni život, bilo kroz osobnu praksu, filozofsko propitivanje ili razgovor s drugima koji su prošli kroz slično.

6. Kreativnost i izražavanje - Neka iskustva ne mogu biti potpuno izrečena riječima. Kreativno izražavanje poput pisanja, crtanja, pokreta ili glazbe može biti put kojim se iskustvo ostaje s nama.

Kako izgleda jedan susret?

Svaki susret traje 90 minuta i slijedi jasnu strukturu: kratko otvaranje i prijava, uvod u temu, kratka vježba (uzemljenje ili tematska praksa), grupni rad i dijeljenje, te zatvaranje s jednim uvidom i jednim malim, realističnim korakom kojeg sudionici nose sa sobom.

Svaki susret počinje i završava s jasnim dogovorima o povjerljivosti, strukturi i slično.

O facilitatorima

Jasna Mamuza, liječnica i tjelesna psihoterapeutkinja pod supervizijom. Poseban interes joj je terapijski potencijal stanja proširene svijesti, koje je diplomirala pri Mind Foundation u Berlinu 2024. Nakon dugogodišnjeg rada u hitnoj medicini u Londonu, Jasna se vratila u Hrvatsku gdje se stavila u službu promocije psihodelika u terapiji duševnih bolesti i razvoja svijesti. Borkinja za razvoj ženskog liderstva, te zaokret društva prema životu u skladu sa prirodom. Privatno je posvećena duhovnosti i prijateljstvu.

Psiholog Mario Zulić javnosti je najpoznatiji kao osnivač udruge i autor portala Nepopularna psihologija. Član je Upravnog odbora Hrvatskog društva za istraživanje psihodelika (HDIP) te organizator konferencije "Znanost psihodelika u primjeni". U svom radu posebno se posvećuje popularizaciji znanosti i temama koje izlaze izvan mainstreama, s naglaskom na psihodelicima. Uz to, aktivno se bavi savjetovanjem i educira u području kognitivno-bihevioralne psihoterapije.

Prijave i informacije

Svoj interes za uključivanje u integracijski krug možete iskazati ispunjavanjem upitnika kojeg su pripremili voditelji.

Upitnik je kreiran kako bismo vas malo bolje upoznali te vidjeli je li ovaj format primjeren baš za vas. Cijena sudjelovanja u susretima jest 15,00 EUR po susretu.

Prvi susreti su planirani za sredinu svibnja, tako da potičemo zainteresirane da iskažu interes na vrijeme.

U četvrtak 16.4. od 18:00 do 20:00 sati u Studio-galeriji KLET (Ilica 73a) održat će se besplatna radionica Pitam AI, ali slušam li sebe? u organizaciji skupine Community Table, koja se bavi radom s mladima u području osobnog razvoja. Voditeljice radionice su Karla Mikić i Ana Dujlović, psihologinje i edukantice psihoterapijskih škola iz Community table tima.

Radionica će istraživati kako alati umjetne inteligencije djeluju na način na koji razmišljamo, osjećamo i gradimo odnose. Komentirat će se pitanja i odgovori koji proizlaze iz komunikacije s različitim chatbotovima te otkrivati u čemu nam umjetna inteligencija sve može pomoći, ali i na što trebamo obratiti pažnju kako ne bi negativno utjecala na naš odnos prema samima sebi, ali i drugima.

Tema je dosta aktualna i primjenjiva budući da je većini korištenje različitih oblika "chatova" postalo veliki izvor informiranja i pomoći za svakodnevni život, zbog čega Community tim smatra da je pravo vrijeme za educiranje o njoj. Naglasak nije na tehničkoj strani umjetne inteligencije (niti trebate imati određeno znanje o njoj), već na tome kako nam može pomoći ili odmoći u svakodnevici.

Sudjelovanje na radionici je besplatno, ali zbog ograničenog broja sudionika obavezna je prijava putem linka.

O projektu

Community Table su Ana, Karla, Daniel, Valerija, Anamarija i Ela – dugogodišnji prijatelji okupljeni oko ideje da zajednički doprinesu široj zajednici, a ponajviše mladima. Cilj im je stvoriti prostor za razgovore o temama o kojima se rijetko govori, kao i onima o kojima su sami voljeli da su imali prilike slušati dok su prolazili (i još uvijek prolaze) kroz razne životne promjene. Trenutno djeluju u sklopu projekta Europskih snaga solidarnosti “Community Table - Prostor za mentalno zdravlje mladih”. Više o projektu pronađite na njihovoj Facebook, Instagram, LinkedIn i web stranici.

Na velikim i malim ekranima nagledala sam se bezbrojnih smrti likova, ali nijedna me od tih scena nije ubila toliko kao scena Hachika koji vjerno čeka svojeg najboljeg prijatelja koji se više neće vratiti. I znam da nisam jedina: brojne su Google pretrage i Reddit rasprave o tome zašto neki od nas mogu ostati pribrani gledajući emocionalne i/ili potresne scene ljudi, a plaču kad su u pitanju životinje. Naša desenzitizacija (odnosno smanjena osjetljivost) na ljudsku patnju uslijed velike izloženosti takvim medijskim sadržajima samo je dio priče, a veliku ulogu igra i empatija.

U nastavku istražujemo idu li empatija prema ljudima i empatija prema životinjama nužno "ruku pod ruku" i koji se faktori povezuju s tendencijom empatiziranja sa životinjama.

Uvod u empatiju

Empatija podrazumijeva više međusobno povezanih, ali različitih komponenata: sposobnost prepoznavanja i proživljavanja percipiranih emocionalnih stanja drugih (tzv. afektivna empatija), razumijevanja tuđih emocionalnih iskustava zauzimanjem njihove perspektive (tzv. kognitivna empatija) i ponašanje usmjereno smanjenju patnje drugih (tzv. motivacijska empatija ili empatična briga). Određena istraživanja pokazala su da pri promatranju emocionalne reakcije drugih, naš mozak reagira gotovo kao da sami proživljavamo isto emocionalno iskustvo, što se povezuje s aktivnošću zrcalnih neurona (engl. mirror neurons). Drugim riječima, pri doživljaju afektivne empatije, naš mozak naizgled zrcali emocionalno stanje druge osobe.

Kognitivna empatija povezana je s teorijom uma (engl. theory of mind), odnosno sposobnošću razumijevanja da se mentalna i emocionalna stanja drugih razlikuju od naših vlastitih. Isto nam dopušta da razumijemo da nam se prijatelj/ica neće pridružiti na koncertu jer nema isti ukus u glazbi (ne zato što se ne želi družiti), ne odgovara odmah na poruke jer je zaposlen/a (ne zato što nas ignorira) ili zašto je povrijeđen/a našim riječima/akcijama, iako ih mi sami možda ne percipiramo tako teškima ili negativnima. Ova sposobnost kod ljudi se razvija od ranog djetinjstva, a iskazuju je i životinjske vrste. Empatična briga motivira nas na akcije s ciljem pružanja pomoći i podrške drugim jedinkama (npr. pomaganje starijoj osobi u nošenju tereta, udomljavanje napuštene i/ili ozlijeđene životinje).

Sposobnost empatije nije ograničena na ljudsku vrstu, već je iskazuju i neke životinjske vrste, uključujući majmune, dupine, kitove, voluharice, štakore i vrane. Isto podrazumijeva emocionalnu reakciju na patnju druge jedinke, kao i bihevioralni odgovor s ciljem pružanja podrške i/ili pomoći. Primjerice, istraživanje Sato i suradnika (2015) pokazalo je da štakori ignoriraju hranu kako bi pomogli "kolegama" da izađu iz kaveza natopljenog vodom. O tome koliko su nam životinje slične prema emocionalnom reagiranju, možete čitati u našem ranijem članku.

Empatija prema životinjama i prema ljudima: različiti mehanizmi?

Ako imamo empatije prema ljudima, imamo li je nužno i prema životinjama (i obratno)? Istraživanje Paul (2000) pokazalo je da su ove dvije mjere empatije povezane, ali vjerojatno ne predstavljaju isti mehanizam. Iako su značajno veću empatiju i prema ljudima i prema životinjama iskazale osobe mlađe dobi i ženskog spola, određene varijable nisu bile nužno povezane s razinama obje navedene vrste empatije. Tako je posjedovanje ljubimaca u prošlosti i sadašnjosti bilo je povezano s višim razinama empatije prema životinjama, ali ne i prema ljudima, dok je za iskustvo odgoja djece vrijedilo obratno.

Nadalje, iako se pokazalo da su mnoge iste regije mozga aktivirane prilikom percepcije i ljudske i životinjske patnje, također su nađeni i obrasci aktivacije koji se razlikuju ovisno o vrsti, što sugerira da su u podlozi empatičnih odgovora prema ljudima i životinjama potencijalno različiti neuralni mehanizmi. Naime, čini se da se prilikom empatiziranja s ljudima više aktiviraju moždane regije uključene u identifikaciju mentalnih stanja drugih (specifično medijalni prefrontalni korteks – mPFC), dok je u slučaju životinja više aktivan drukčiji set moždanih regija, uključujući donji frontalni girus (IFG) i gornju insulu (AI), koja igra važnu ulogu u afektivnoj komponenti empatije (Franklin i sur., 2013). Navedeni nalaz ujedno sugerira da percepcija životinjske patnje izaziva snažniji emocionalni odgovor u usporedbi s ljudskom, što bi potencijalno moglo objasniti zašto neki od nas plaču više (ili isključivo) kad u filmu umre životinja. O intenzitetu emocionalnog odgovora na životinjsku patnju govori i web stranica Does the dog die? (hrv. Umre li pas?), koja je nastala s ciljem upozoravanja na scene smrti pasa u medijskim sadržajima i s vremenom proširila svoj raspon trigger upozorenja na različite potencijalno uznemirujuće sadržaje.

DoesTheDogDie.com

Crowdsourced trigger warnings spoilers for movies, tv, books and more.

Međutim, koji su faktori povezani s većim, a koji s manjim razinama empatije prema životinjama?

Empatija prema životinjama i individualne razlike

Iako je ljudska empatija prema životinjama relativno malo istraživana tema, konzistentni su nalazi o spolnim razlikama, odnosno da su žene sklonije afektivnijim stavovima i empatiziranju prema životinjama, kao i negativnim stavovima o korištenju životinja u istraživanjima – potencijalno zbog izraženije sposobnosti prepoznavanja i razlikovanja emocija.

Budući da je potonje odlika emocionalne inteligencije, koja se općenito povezuje s većom razinom empatije prema ljudima, očekivali bismo njezinu pozitivnu povezanost i s empatijom prema životinjama. Međutim, pokazalo se da odnos emocionalne inteligencije i empatije prema životinjama ovisi o iskustvu pojedinaca sa životinjama te da empatiju prema životinjama, uz već spomenutu dob i spol, (naj)bolje prediviđa iskustvo posjedovanja ljubimaca, a od ranije spomenutih komponenata empatije prema ljudima – empatična briga (Gómez-Leal i sur., 2021). Navedeno sugerira da bolje razumijevanje emocija ne povlači za sobom nužno veće empatiziranje sa životinjama, već se ono potencijalno razvija u kontaktu s njima. Nadalje, određena istraživanja povezuju posjedovanje ljubimaca i privrženost njima s razvojem empatije i prosocijalnog ponašanja, što potencijalno ima veliki društveni značaj.  

Međutim, pokazalo se da ljudi iskazuju više pozitivnog afekta i empatije prema životinjama koje percipiraju sličnima sebi u vidu fizičkih, bihevioralnih ili kognitivnih karakteristika. Zato ćemo vjerojatnije empatizirati više s mačkom nego s paukom, čije lice ni ne vidimo golim okom, a time ni ne možemo pretpostavljati o njegovim emocionalnim reakcijama i stanjima. S tim u vezi, varijabla koja se često povezuje s većom empatijom prema životinjama je antropomorfizam, odnosno tendencija pripisivanja ljudskih karakteristika i mentalnih stanja nedljudskim bićima, uključujući predmete, božanstva, prirodne pojave i/ili životinje. Drugim riječima, ako vjerujemo da životinje imaju emocije, želje i namjere kao i mi, skloniji smo s njima više empatizirati. Dakle, drugi put kada vam netko kaže da se njihov mačak Miki ljuti jer mu se ne sviđaju nove granule, možete zaključiti da osoba ima antropomorfistička vjerovanja (za životinje).

Kada govorimo o razlikama na razini ličnosti, empatiziranju sa životinjama općenito više tendiraju osobe visoko na dimenzijama ugodnosti i otvorenosti (Hopwood i sur., 2022). Međutim, kakva je priča kod psihopatoloških elemenata?

Hladnokrvnost ne razlikuje vrste?

Ako se i vi (poput mnogih korisnika interneta) pitate znači li vaše veće empatiziranje sa životinjama nego s ljudima da imate antisocijalni poremećaj ličnosti, odgovor je vjerojatno ne. Jedno od glavnih obilježja antisocijalnog poremećaja ličnosti (engl. antisocial personality disorder) je manjak empatije, što se većinom odnosi i na ljude i na životinje. I iako postoje medijski prikazi likova s antisocijalnim tendencijama koji imaju "soft spot" za životinje (npr. Tony Soprano), nema jasnih nalaza koji takve elemente ličnosti povezuju s visokom empatijom prema životinjama. Nadalje, jedan od glavnih indikatora za postavljanje dijagnoze poremećaja ponašanja (engl. conduct disorder) u djetinjstvu, koju često prati dijagnoza antisocijalnog poremećaja ličnosti u odrasloj dobi, upravo je okrutnost prema životinjama.

Isto vrijedi i za psihopatiju (što se također dosta pretražuje u ovom kontekstu). Općenito, veća izraženost osobina koje čine tzv. mračnu trijadu ličnosti (psihopatije, makijavelizma i narcizma) većinom se povezuje s nižim razinama empatije općenito (posebice afektivne), kao i negativnim stavovima prema životinjama i više djela okrutnosti prema njima (npr. Kavanagh i sur., 2013). Međutim, novije spoznaje sugeriraju da (barem u slučaju narcizma) stvari nisu tako jednostavne.

Miriše na narcise

Novije teorije odmiču se od klasične podjele narcizma (čije su ključne karakteristike zaokupljenost sobom, interpersonalni antagonizam i niska razina empatije prema ljudima) na grandiozni (obilježen potrebom za pažnjom i divljenjem te naglašenim osjećajem vlastite važnosti) i vulnerabilni (obilježen introverzijom, hipersenzitivnošću, izolacijom, obrambenim stavom i sklonošću negativnom afektu).

Prema predloženom trodijelnom modelu (engl. trifurcated model of narcissism), narcizam čine tri komponente: (1) agentična ekstraverzija (engl. agentic extraversion), obilježena asertivnošću, dominacijom, traženjem pažnje i visokim samopoštovanjem; (2) narcistični neuroticizam (engl. narcissistic neuroticism), u čijoj su podlozi hipersenzitivnost, problemi s emocionalnom regulacijom i nisko samopoštovanje; i (3) antagonizam, koji karakterizira hostilnost, bezosjećajnost, prijetvornost, sklonost eksploataciji i niska razina empatije. Agentična ekstraverzija bila bi, dakle, povezana s grandioznim narcizmom, narcistični neuroticizam s vulnerabilnim, a antagonizam u podlozi obje vrste.

U istraživanju provedenom na uzorku vlasnika ljubimaca, Giacomin i suradnici (2023) pokušali su utvrditi predviđa li neka od navedenih komponenti narcizma empatiju prema životinjama, unatoč niskoj razini empatije prema ljudima. U provedenoj regresijskoj analizi, agentična ekstraverzija nije predviđala ni empatiju prema ljudima ni prema životinjama, kao ni stavove prema životinjama, dok je antagonizam negativno predviđao i empatiju prema ljudima i prema životinjama, kao i stavove prema životinjama. Dakle, pojedinci s izraženim antagonizmom vjerojatno će iskazivati negativnije stavove prema životinjama i manje empatije za obje vrste, što je u skladu s ranijim nalazima.

Međutim, iako narcistični neuroticizam nije predviđao empatiju prema ljudima, pozitivno je predviđao empatiju i pozitivne stavove prema životinjama te veću razinu emocionalne regulacije povezane s posjedovanjem ljubimca. To bi sugeriralo da pojedinci s izraženim narcističnim neuroticizmom više empatiziraju sa životinjama nego s ljudima te da im ljubimci potencijalno koriste u regulaciji emocija, što otvara zanimljivo područje za daljnja istraživanja.

Jedna strana, druga strana

Naravno, više empatije prema životinjama ne znači nužno isključivo pozitivne ishode – kako za ljude, tako ni za životinje. Primjer disfukcionalnog ponašanja koje se često povezuje s visokom empatijom za životinje je patološko nakupljanje životinja (engl. animal hoarding), odnosno njegovi podtipovi preopterećeni njegovatelji (engl. overwhelmed caregivers) i sakupljači spasitelji (engl. rescue hoarders). Iako su navedeni tipovi hoardera motivirani željom da životinjama pruže utočište i njegu, njihovo nakupljanje s vremenom ima značajne negativne efekte na fizičku i psihičku dobrobit životinja, kao i njih samih.

Sakupljanje je patološko kada životinjama nije pružena minimalna razina potrebne njege u vidu prehrane, higijene i veterinarske njege (čak i ako to nije namjerno), zbog čega se ovo ponašanje naziva i trećom dimenzijom zlostavljanja životinja. Nadalje, opisano je u poglavlju o Nakupljajućem poremećaju (engl. hoarding disorder) Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-V), iako (još) nije izdvojeno kao njegov specifičan podtip.

Da vam ipak ne ostane gorak okus u ustima, za kraj vas ostavljamo s nekoliko ranijih pozitivno nabijenih članaka – o ljudskoj povezanosti sa psima te njihovim učincima na radnim mjestima i u terapijskom radu.

Izvori

Danas se, 2. travnja, obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Poremećaj iz spektra autizma (PSA) je razvojna teškoća koja utječe na to kako osoba razmišlja, poima svijet, kreće se, druži i komunicira (Udruga ASK, n.d.). Kada razgovaramo o autizmu, osobe često imaju zabludu da se radi o prolaznoj teškoći koja nastaje u djetinjstvu i prolazi kroz život, ali zapravo autistične osobe nikada ne prestaju biti autistične. Također, u društvu se često čuje da netko ima više ili manje autizma, teži ili slabiji oblik, gore ili bolje stanje… Danas znamo da autistične osobe ne mogu biti više ili manje autistične, ali mogu imati različitu potrebu za podrškom u različitim razvojnim područjima. Također, na autizam se danas gleda kao na spektar - jer je svaka autistična osoba drugačija na svoj način.

Zašto je važno ne samo danas, već svakodnevno podsjećati na određene činjenice vezane uz autizam?

Ako se vratimo u 1950-e, doživjeti ćemo jednu posve pogrešnu, štetnu perspektivu o tome kako autizam nastaje. Iako danas znamo da je za autizam vjerojatno odgovorno više gena, tada se smatralo da ga uzrokuju hladne majke, odnosno emocionalna deprivacija djeteta ili način kojim je osoba odgojena (Douglas, 2014). Ovakva pretpostavka štetna je za svaku majku, obitelj ili autističnu osobu. Uz to, kod razumijevanja nastanka autizma često se spominje uloga cjepiva, gdje se vjeruje da ona uzrokuju PSA. Danas znamo da mnoga istraživanja osporavaju rezultate onog koje je pokrenulo ovu sumnju, ali mnogi se ljudi čvrsto i dalje drže ovog mita (Gabis i sur., 2022). Više o mitovima o poremećaju iz spektra autizma možete pročitati i u jednom od Nepopularnih članaka.

Važno je kako koristimo riječi

S obzirom da su naše riječi vrlo snažan alat kojim prenosimo informacije svojoj okolini, važno je da ih koristimo na uvažavajući način. Tako, možemo birati kako oslovljavati autističnu osobu. Većina osoba preferira naziv autistična osoba za razliku od naziva osoba s autizmom (National Autistic Society, 2025.). S obzirom da je autističnim osobama autizam dio identiteta, često ga doživljavaju kao nešto što jesu, a ne nužno kao nešto što imaju. Također, konstatacija da je osoba autistična češće se preferira od one da ima autizam ili pati od autizma. Prije svega, važno je da se osoba s kojom razgovaramo osjeća ugodno, koji god izraz da preferira.

Slika (simbol) govori više od tisuću riječi?

Osim riječi, često se služimo i simbolima kojima predstavljamo određene skupine, ideje ili pokrete. Simbol je često snažan komunikacijski čin kojim dijelimo ideje i vežemo ih uz osobe, grupe, nečije stvarnosti. Važno je da te ideje budu podržavajuće i korisne onima koje s njima povezujemo. Tako ćete često vidjeti nekoliko različitih simbola koji se povezuju s autizmom: puzzle, plavu boju, znak beskonačnosti, leptira i dugine boje.

Puzzle su vjerojatno najpopularniji simbol povezan s autizmom, ali i kontroverzan jer neki smatraju da sugerira da osoba „nije cjelovita“. Plava boja je također čest simbol, nastao zbog Light It Up Blue kampanje, simbolizira smirenost, razumijevanje i podršku. Međutim, neki kritiziraju plavu boju zbog navodnog odabira vezanog uz muški spol, odnosno veću čestinu dijagnosticiranja autizma kod dječaka. Znak beskonačnosti, kao i duga, je sve češće korišten simbol koji simbolizira raspon simptoma autizma i razlike među jakim i slabijim stranama kod autističnih osoba.

Za kraj, dvije korisne informacije:

1. Udruga ASK (Udruga za autizam i ostale neurodivergentnosti) je organizacija iz Hrvatske koja okuplja autistične osobe i saveznike te djeluje iz perspektive samozastupanja. Udruga se aktivno bori protiv stereotipa i stigmatizacije i naglašava važnost jezika i načina govora o autizmu jer on oblikuje društvenu percepciju.
2. Amazing Things Happen (autism awareness animation) je kratki animirani film koji se često koristi u edukacijama i školama jer jednostavno i empatično objašnjava autizam, prikazuje kako autistične osobe doživljavaju svijet te, najvažnije, potiče razumijevanje umjesto straha ili stereotipa. Studenti logopedije na ERF-u i asistentica Dora Knežević su ovaj videozapis preveli na hrvatski jezik.

Kako bismo pomogli autističnim osobama, razumjeli ih i učinili im svijet malo ljepšim i boljim mjestom, čitajmo, učimo, podsjećamo sebe i druge na male stvari koje su potrebne da učinimo jako puno.

Izvori:

Odgovor na ovo pitanje većini je ljudi jako teško dati. Poanta, i privlačnost, ovog formata leži upravo u sklonosti našeg mozga prema novim sadržajima, naročito ako su po "našem" algoritmu. Da je tomu tako, pokazuje i podatak da je TikTok, od svog prvog pojavljivanja na tržištu, u manje od tri godine došao na dvije milijarde instalacija aplikacije. Govorimo o brojci koja predstavlja gotovo četvrtinu svjetske populacije.

Ovaj format postao je toliko popularan da su sve društvene mreže brzo odgovorile svojom inačicom istog. Instagram je uskoro dobio Instagram Reels, Youtube svoje Youtube Shorts, a Facebook (čiji se softver jako slabo održava) nije mogao proći bez da napravi svoj format kratkih videa koje vam stric šalje u čudno doba noći.

Nažalost, moralo je proći nešto vremena da posljedice ovih praksi postanu vidljive. U tom vremenu postalo je normalno da netko izjavi "idem malo doom scrollati" ili da priča s vama i paralelno pogleda osamdeset kratkih videa na mobitelu. Iako stručnjaci postaju sve glasniji glede opreza kod upotrebe mobilnih telefona općenito, zanimljivo je vidjeti što istraživanja kažu specifično o konzumiranju kratkog video sadržaja.

Feed, emocije i fokus

Kako bismo izvukli što manje dvosmislenih zaključaka upitne valjanosti, najbolje se okrenuti metaanalizama kad god one postoje. Metaanalize promatraju veći broj studija usmjerenih na isti ili sličan problem te sintetiziraju njihove nalaze putem statističkih metoda. Jednu takvu analizu su napravili Nguyen i suradnici (2025) te su njome obuhvatili 70 istraživanja i ukupno 98 299 sudionika. Cilj autora bio je obuhvatiti studije koje su promatrale povezanost korištenja, odnosno ovisnosti o SFV (short-form videos) i kognicije te mentalnog zdravlja.

Pronađena je negativna korelacija između gledanja kratkih video sadržaja i kognitivnog funkcioniranja općenito (r = −.34, p < .001). Drugim riječima, što je netko više vremena provodio gledajući kratke video sadržaje, to je (u prosjeku) imao slabije kognitivno funkcioniranje. Korelacije su varirale ovisno o domeni kognitivnog funkcioniranja. Tako je najsnažnija korelacija (-.41) pronađena kod inhibitorne kontrole. To znači da je više kozumacije videa povezano sa smanjenom sposobnosti svjesnog suzbijanja automatskih, impulzivnih reakcija, što otežava ponašanje usmjereno prema cilju. Također, slična korelacija je dobivena za pažnju (r = −.38), koju promatramo kao sposobnost selektivnog usmjeravanja i održavanja mentalnih resursa na relevantnom podražaju kroz dulje vremensko razdoblje. Slabije, ali statistički značajne korelacije, pronađene su za radno pamćenje (r = −.21), jezik (r = −.16) i pamćenje (r = −.14).

Ako si mislite - a dobro to je kod adolescenata veći problem nego kod mene, razvijene odrasle osobe - valja reći kako dobna skupina nije bila značajan moderator. To jest, korelacije su bile usporedive za mlade i odrasle.

Kada govorimo o mjerama mentalnog zdravlja, situacija nažalost nije ništa bolja. Najsnažnije korelacije pronađene su za stres (r = −.34) te anksioznost (r = −.33). Nešto niže, ali značajne korelacije pronađene su za depresiju (r = −.23), zahvaćenu kroz simptome anhedonije, depresivnog raspoloženja i kognitivnih promjena, te usamljenost (r = −.23). Značajna povezanost je dobivena i kod kvalitete sna (r = −.22), te opće dobrobiti (wellbeing) (r = −.14).

Odakle ovi nalazi

Kognitivne teškoće povezane s gledanjem kratkih video sadržaja mogu se interpretirati kroz prizmu teorije habituacije i povećane senzacije (eng. dual theory of habituation and sensitization) Grovesa i Thompsona (1970). Prema ovoj teoriji, ponavljana izloženost visoko stimulativnom i brzom sadržaju postupno dovodi do navikavanja, čime gubimo "osjetljivost" za sporije, kognitivno zahtjevnije aktivnosti poput čitanja, rješavanja problema ili dubokog učenja.

Istovremeno, platforme kratkih video sadržaja mogu povećati senzacije nudeći algoritmički skrojenu nagradu koja učvršćuje impulzivno ponašanje. U prijevodu, stalna mogućnost prelaska na novi, uzbudljiv sadržaj potiče brzo odustajanje od podražaja koji ne nude neposrednu novost ili stimulaciju. Učestali korisnici kratkih video sadržaja mogu pokazivati smanjenu kontrolu pažnje i reduciran kapacitet za dugotrajni kognitivni angažman. To se može pripisati postupnom preusmjeravanju neurokognitivnih procesa prema kratkim, visoko nagrađujućim interakcijama, nauštrb prolongiranih, cilju usmjerenih zadataka.

Dok je opisana teorija više povezana s kognitivnim ishodima, za ishode mentalnog zdravlja važno je učestalo otpuštanje dopamina koje začarani krug u kojemu korisnici postaju sve manje osjetljivi na svakodnevne izvore nagrade. Posljedično, raste podložnost anksioznosti i depresiji. Još jedan važan faktor je poremećaj sna. Ovakav sadržaj nas fiziološki pobuđuje prije spavanja, algoritam zadržava budnima dulje nego što smo planirali, a plavo svjetlo ekrana inhibira lučenje melatonina. Teško je prenaglasiti važnost kvalitetnog sna za emocionalno i psihičko funkcioniranje.

Ovo su samo neka od objašnjenja dobivenih nalaza. Neka objašenjenja smo spomenuli i u našem članku o povezanosti Instagrama i mentalnog zdravlja.

Korelacija nije uzročnost, ali...

Valja skrenuti pozornost na to da ovdje govorimo o korelacijama, a ne uzročno-posljedičnim vezama, što ste i sami možda primijetili. Možemo li onda reći da konzumacija ovih sadržaja vodi do ovih ishoda, ili se možda ljudi koji su već depresivniji ili imaju slabiji fokus više upuštaju u ovakva ponašanja?

OK, fer je reći da govorimo o korelacijama, ali kada ljude stavimo u programe koji im ograničavaju upotrebu društvenih mreža, dolazi do smanjenja simptoma narušenog mentalnog zdravlja. Eksperimentalno istraživanje Hunta i suradnika (2018) na 143 sudionika pokazalo je kako nakon ograničenja korištenja društvenih mreža na 10 min dnevno po društvenoj mreži nastaju značajne promjene. Nakon tri tjedna, sudionici su pokazali značajno smanjenje usamljenosti i simptoma depresije u usporedbi s kontrolnom skupinom.

Slično istraživanje su proveli Reed, Fowkes i Khela (2023). Skupina koja je reducirala upotrebu društvenih mreža pokazala je značajna poboljšanja u općem zdravlju, imunološkom funkcioniranju, usamljenosti i depresiji u usporedbi s kontrolnom skupinom. Zanimljivo je kako je ovdje promjena u vremenu provedenom na društvenim mrežama (intervencija) bila manje drastična od prošlog istraživanja.

Sve ovo nam sugerira da ovi efekti itekako povezani s korištenjem mobilnih uređaja, no isto tako da je (bar dio) ishoda reverzibilan te da smo mi ti koji sjedimo na vozačevom sjedalu. Ako se pitate što vam je činiti, za početak možete pogledati svoj screen time po aplikacijama, te vidjeti gdje postoji prostor za smanjenje istog. Također, postoje aplikacije koje ograničavaju korištenje određenih aplikacija nakon vremena koje ste sami odredili. Nemojmo zaboraviti, male promjene u ponašanju mogu imati dugoročno važne ishode!  

Izvori

Pisanje članaka uvijek ima svoju neku emociju i vibru ovisno o tome o čemu pišem, a ovaj pak nosi jedan veliki miks emocija sa sobom. Nakon osam godina ispunjenih člancima, objavama, druženjima i različitim projektima, veliko nam je zadovoljstvo najaviti promjenu vodstva Nepopularne psihologije!

Tijekom proslave osmog rođendana NP, uz brojne prijatelje udruge, dragog nam projekta, održana je i izborna sjednica na kojoj smo izabrali novo predsjedništvo.

Tako da, od sada - imamo predsjednicu! Lucija Ivanda, mag.psych., izabrana je kao predsjednica Nepopularne psihologije na četverogodišnji mandat, a desna ruka Luciji bit će Mila Podgornjak, mag.psych., kao zamjenica!

Prije nego pero prepustim novom vodstvu - par riječi od starješine Zulića.

"Odluka o prepuštanju vođenja udruge nije došla ni olako ni impulzivno. Nakon duljeg promišljanja, iskreno vjerujem da je to dobar smjer za Nepopularnu, ideju koja je uvijek imala tu mladenačku poletnost u svom duhu. Kako bi se taj duh održavao, vjerujem da su potrebne nove vizije, svježe ideje i mijenjanje statusa quo.

Kroz ovih osam godina, Nepopularna je s jednog čovjeka narasla na njih dvadeset, dvadeset izuzetnih, i meni posebno dragih, ljudi. Nisam imao nikakvog straha da će odlazak s funkcije predsjednika stvoriti neki nepoželjan efekt jer imam itekako povjerenja u moje Nepopularce. Siguran sam kako će Lucija i Mila odraditi izvrstan posao i veseli me vidjeti što će nam novo vodstvo donijeti. Želim im svu sreću i strpljenje u radu!

Osim toga, želio bih izraziti neopisivo veliku zahvalnost svima koji su bili dio Nepopularne do sada, kao članovi, suradnici i podrška, kao i našim čitateljima i posjetiteljima događaja. Hvala na podršci i ukazanom povjerenju ideji koja mi je pala na pamet u naletu inpsiracije dok sam još bio na fakultetu.

Nepopularna je trenutno prerasla sva moja inicijalna očekivanja o tome što sve može postati. To nije samo stranica koja objavljuje tekstove o raznim temama, to je zajednica ljudi koji će vas uvijek dočekati raširenih ruku, zajednica uz koju rastete, od koje učite i koja ima izniman potencijal.

Razvijanjem udruge tek sad vidimo mogućnosti koje su pred nama, a veselim se pratiti razvoj ove priče iz nekih drugih cipela, kao autor, voditelj projekata i, naravno, što god bude trebalo. Hvala vam svima!

Voli vas vaš Mario Zulić,
Osnivač i bivši predsjednik NP."

Uz Marija je tijekom zadnjeg mandata kao zamjenica djelovala Kristina Škrlec, mag. psych. Povodom izmjene vodstva, njezina poruka (kratka i slatka) je sljedeća:

"Bilo kakva uloga u okviru djelovanja naše Udruge je divna prilika za nova znanja, iskustva i vlastiti razvoj. S time na umu, zahvalna sam na proteklom mandatu suradnje s krasnim ljudima Nepopularne psihologije u ulozi Marijeve zamjenice i veselim se novim avanturama skupa s našim nasljednicama.

Pred nama je novi period pun uzbudljivih i kreativnih projekata. Puno hvala na podršci i svim našim pratiteljima - ostavljamo vas u dobrim rukama naših dragih Lucije i Mile!"

A, sada, bez daljnjeg odugovlačenja prepuštam (simbolično) pero novom vodstvu. Lucija i Mila, podij je vaš!

"Prije svega, moram priznati da me ova nova uloga zatekla s iznenađenjem, ali i ogromnom količinom lijepih emocija. Iskreno sam zahvalna i počašćena povjerenjem koje su mi Nepopularci ukazali, povjerivši mi ovu važnu ulogu.

Od prvog dana u udruzi znala sam da pripadam među svojim ljudima, među onima koji dijele istu znatiželju, vrijednosti i ljubav prema popularizaciji važnih tema iz psihologije. Upravo je to ono što ovu zajednicu čini posebnom i meni jako srcu dragom.

Ova mi prilika znači još više kada se prisjetim svojih fakultetskih dana, dok sam samo čitala i revno pratila rad Nepopularne i potajno se nadala da ću jednog dana i sama biti dio tog tima. Danas sam na tome iznimno zahvalna.

Nadam se da ću uspješno nastaviti Marijev rad i doprinos, te da ću kao predsjednica biti podrška i oslonac našim članovima –  kako bismo zajedno nastavili razvijati projekte koji su nam važni i koji imaju smisla. Uzbuđena sam ovom divnom prilikom i zbog svega što je pred nama, a posebno se veselim svemu što ćemo zajedno graditi.

Hvala od srca svim Nepopularcima na povjerenju, kao i vama, našim čitateljima i pratiteljima, na podršci kroz sve ove godine.

Vaša Lucija Ivanda"

Na samom kraju, donosimo i nekoliko riječi zamjenice Mile Podgornjak:

„Članstvo u Nepopularnoj psihologiji puno je više od volontiranja i karijernog usavršavanja. Nepopularnu psihologiju čine prvenstveno sve redom prekrasni ljudi, a onda i stručnjaci koje vrijedi čuti i vidjeti. Nepopularci su mi se zauvijek uvukli pod kožu i prema njima imam veliko poštovanje, zbog čega osjećam dodatnu odgovornost opravdati povjerenje koje su mi dali izborom za zamjenicu, na čemu im veliko hvala!

Sretna sam što ću pratiti Lucijin predsjednički put, koji je apsolutno zaslužila i koji joj pristaje. Mislim da nam je svima još malo neobičan osjećaj da se vodstvo promijenilo (tako možda i našim pratiteljima), no predosjećam da nas čeka lijepi i slatki nepopularni nastavak.“

Krajem svibnja 2026. u Zagrebu se održava trodnevna iskustvena radionica The Dreaming Field of Relationships, koja otvara prostor za dubinsko istraživanje odnosa, intimnosti i razvojnih potencijala skrivenih u relacijskim procesima. Radionicu vode međunarodni trener procesnog rada dr. Gary Reiss i psihoterapeutkinja Zora Subotić.

Kako smo i sami sudjelovali na jednoj od radionica, koja mi je osobno dala jednu potpuno drugu perspektivu unutarnjih procesa od moje primarne, KBT perspektive, rado prenosim poziv organizatora u nastavku.

Procesno orijentirana psihologija (Process Work), razvijena iz jungijanske tradicije kroz rad dr. Arnolda Mindella, predstavlja suvremen, integrativan pristup koji povezuje rad sa snovima, tjelesnim iskustvom, traumom, odnosima i kolektivnim procesima. Umjesto unaprijed strukturiranih intervencija, naglasak je na praćenju prirodnog tijeka iskustva i otkrivanju unutarnje inteligencije procesa koji nas vodi prema promjeni.

U iskustvenom radu sudionici će istraživati relacijske mitove i “dječje snove” koji oblikuju naše izbore i načine povezivanja, raditi s polaritetima bliskosti i distance te otkrivati kako produbiti intimnost uz očuvanje autentičnog kontakta sa sobom. Radionica nudi prostor za razvoj povjerenja u vlastiti proces te za prepoznavanje onoga što se želi razriješiti, iscijeliti ili razviti u našem osobnom i profesionalnom životu.

Facilitatori radionice

Dr. Gary Reiss međunarodno je priznati psihoterapeut, autor i edukator procesnog rada s više od četiri desetljeća iskustva u radu s traumom, odnosima, seksualnošću i facilitacijom konflikta. Direktor je Process Work Centra Hawai’i i osnivač International Peace Groupa.

Zora Subotić magistra je psihologije i psihoterapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom u psihoterapiji i neuroznanosti. Suautorica je knjige Stress, Trauma, Recovery, a procesni rad proučava i primjenjuje više od dvadeset godina u individualnom, partnerskom i grupnom radu.

Praktične informacije i prijave

Radionica će se održati u Zagrebu (Makronova, Ilica 11), od 22. do 24. svibnja 2026. godine. Radionica se odvija na engleskom jeziku, uz mogućnost prijevoda.

Raspored po danima:

• Petak 18.00 – 21.00 h
• Subota 10.00 – 18.00 h
• Nedjelja 10.00 – 16.00 h

Kotizacija iznosi 350 €, a broj mjesta je ograničen. Za više informacija i prijavu zainteresirani se mogu obratiti Sanji Subotić putem e-pošte: subotic_sanja@yahoo.com.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu raspisao je natječaj za suradnika na projektu na Odsjeku za psihologiju. Radi se o projektu koji istražuje i razvija metakognitivnu AI tehnologiju za zaštitu mentalnog zdravlja zaposlenika i učinkovitost sigurnosnih operacija (MindSpace & MetaSec Vigil). Projekt se financira u sklopu europskog poziva za povećanje razvoja novih proizvoda i usluga kroz istraživanje i razvoj.

Posao je na puno radno vrijeme, uz probni rad od 6 mjeseci, a ugovor traje do kraja ožujka 2029. godine, što znači solidnu dugoročnu priliku za sve koji žele izgraditi iskustvo u primijenjenom istraživačkom radu.

Što se traži?

Osnovni uvjeti uključuju završen diplomski studij psihologije, dobro poznavanje eksperimentalne i kvantitativne istraživačke metodologije, engleski jezik na razini C1 te znanje rada u statističkim programima poput SPSS-a ili JAMOVI-ja. Prednost pri odabiru imat će kandidati s već stečenim istraživačkim iskustvom, dodatnim obrazovanjem iz metodologije te interesom za kognitivnu psihologiju i/ili psihologiju rada i organizacijsku psihologiju.

Kako se prijaviti?

Uz vlastoručno potpisanu prijavu potrebno je priložiti životopis, dokaz o stručnoj spremi, dokaz o državljanstvu, e-radnu knjižicu (elektronički zapis HZMO-a) te dokaz o radnom iskustvu. Kandidati koji su kvalifikaciju stekli u inozemstvu trebaju priložiti i rješenje o priznavanju inozemne visokoškolske kvalifikacije, a strani državljani i dokaz o poznavanju hrvatskog jezika.

Prijave se šalju poštom na adresu Filozofskog fakulteta (Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb) s naznakom „Za natječaj – suradnik na projektu". Natječaj je objavljen 17. ožujka, a rok za prijavu je 8 dana od posljednje objave — preporučujemo provjeru izvornog oglasa za točan krajnji datum.

Više informacija i uvjeti natječaja

Svake godine u ožujku Hrvatsko psihološko društvo organizira Tjedan psihologije, dragu nam manifestaciju koja psihologiju nastoji učiniti vidljivom i dostupnom široj javnosti. Ove godine, od 9. do 13. ožujka, program se odvija diljem Hrvatske kroz predavanja, radionice i razne interaktivne sadržaje otvorene za sve zainteresirane. Svi sadržaji uključeni u Tjedan psihologije su besplatni.

Psihologija se u javnoj percepciji često smješta ili u akademske krugove ili u privatnu terapijsku praksu, a rijetko u prostore kojima može slobodno pristupiti svaka zainteresirana osoba. Tjedan psihologije pokušava ovu neravnotežu malo ispraviti.

Ovogodišnji program raznolik je po temama i lokacijama. Tako se u Osijeku uz predavanja o povezanosti tjelesne aktivnosti i mentalnog zdravlja organizira i humanitarni pub kviz. U Zadru Odjel za psihologiju Sveučilišta otvara vrata zajednici kroz niz javnih aktivnosti. U Bjelovaru su u fokusu psihološka otpornost odgojno-obrazovnih djelatnika i razvoj djece, s radionicama u školama i knjižnicama. Gradovi diljem Hrvatske ovaj tjedan nude nešto što inače nije uvijek lako pronaći, a to je stručno znanje u pristupačnom obliku, bez ulaznica i predznanja.

Tjedan psihologije prvi put smo organizirali 2008. godine kad smo pozvali kolegice i kolege psihologe da se različitim aktivnostima uključe u obilježavanje 55. godina postojanja naše najstarije strukovne udruge psihologa. Odaziv je bio iznenađujuće dobar, veliki broj kolegica i kolega pokazao je entuzijazam i motivaciju da psihologiju približi i predstavi zajednici te da pokaže svu širinu uključenosti psihologijske teorije i prakse u život pojedinca i zajednice. Aktivnost smo nastavili i sljedećih godina pa smo tako u prošlom 18. tjednu imali uključenih preko 750 sudionika, s preko 1000 događanja u gotovo 100 hrvatskih gradova i mjesta uz dobru medijsku prezentaciju svih događanja. - Hrvatsko Psihološko Društvo

Smisao ovakvih manifestacija leži upravo u tom premještanju znanja iz zatvorenih prostora prema javnosti. Razumijevanje psiholoških procesa, bilo da se radi o stresu, međuljudskim odnosima, razvoju djece ili mentalnom zdravlju općenito, ne bi trebalo ostati rezervirano za one koji si mogu priuštiti individualne konzultacije ili koji već znaju da im je podrška potrebna.Kao što smo puno puta istaknuli, (samo)edukacija je preduvjet i za prepoznavanje vlastitih potreba i za smanjivanje stigme koja oko mentalnog zdravlja i dalje postoji.

Program za ovu godinu dostupan je na službenom webu Tjedna psihologije ili putem klika na gumb u nastavku.

Nekoliko dana poslije, zbrajamo i pohranjujemo iskustava koja su se od 19. do 21. veljače prikupljala na Konferenciji školskih psihologa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tih dana, prostor fakulteta se ispunio s preko 500 psihologa, razmjenjivalo se znanje, rađala poznanstva i dijelili poslovni izazovi i uspjesi.

Školska psihologija

Školska psihologija je grana psihologije s vrlo širokim i dinamičnim opsegom djelovanja. Odnosi se na rad u obrazovnim sustavu te spaja psihologiju, pedagoške vještine i savjetodavni rad. Školski psiholozi obuhvaćaju rad s učenicima različite dobi, suradnju s učiteljima i nastavnicima te komunikaciju s roditeljima, ali i sudjelovanje u kreiranju školskih programa i preventivnih aktivnosti.

To je područje koje zahtijeva veliku fleksibilnost jer nijedan dan nije isti – od individualnih razgovora i testiranja do radionica, medijacije u sukobima i timskog rada s nastavnicima. Potrebne su razvijene komunikacijske vještine, empatija, strpljenje i emocionalna stabilnost, ali i čvrsto stručno znanje iz razvojne, kliničke i obrazovne psihologije. Školski psiholog bavi se procjenom kognitivnih sposobnosti, emocionalnog razvoja i ponašanja učenika, pruža podršku djeci s teškoćama, darovitim učenicima te onima koji prolaze kroz krizne situacije.

Kvalitetan rad u školskoj psihologiji traži sposobnost prilagodbe različitim situacijama, donošenje etičnih odluka te kontinuirano stručno usavršavanje, jer se potrebe djece i obrazovni sustav stalno mijenjaju.

Konferencija Horizonti snage

Već treću godinu za redom Hrvatska psihološka komora uz suorganizatore Filozofski fakultet u Zagrebi i Agenciju za odgoj i obrazovanje organizira konferenciju Horizonti snage – ove godine s podnaslovom ‘Školski psiholog između empatije i algoritama’.

Konferencija je trajala 3 dana tijekom kojih je bilo predstavljeno mnoštvo različitih tema, istraživačkih radova, projekata i radionica povezanih sa strukom psihologa, specifičnije psihologa u školi, iako mislim da bi i druge grane itekako profitirale od saznavanja šarolikih i brojnih informacija.

U predstavljanju konferencije važno je naglasiti ne samo što su bile teme, nego zašto je bilo ključno da smo o njima razgovarali upravo sada. U daljnjem tekstu, izdvojit ću nekoliko najupečatljivijih područja o kojima se govorilo:

Umjetna inteligencija - stepenica ili štaka?

Uporaba umjetne inteligencije kao krovna tema konferencije pokazuje spremnost struke da aktivno promišlja o promjenama koje oblikuju obrazovni sustav. Alati umjetne inteligencije sve su prisutniji u svakodnevnom radu, a pitanje nije hoće li se koristiti, nego kako ih koristiti odgovorno, etično i u najboljem interesu učenika. Otvaranjem ove teme psiholozima, predavači su osvještavali da školsku psihologiju ne želimo promatrati pasivno u odnosu na tehnološki razvoj, već kao aktivnog sudionika u oblikovanju ograničenja i mogućnosti.

Darovitost

Razgovor o darovitosti vrlo je aktualna tema u svijetu školstva jer je prošle godine (2025) izašao novi Pravilnik o odgoju i obrazovanju darovitih učenika. Pravilnik je važan jer daje smjernice za rad s darovitim učenicima te nas podsjeća da bi škola trebala prepoznati i razvijati potencijale svakog učenika. U vremenu kada se naglasak često stavlja na teškoće i rizike, jednako je važno govoriti o poticanju izvrsnosti, podršci razvoju potencijala i stvaranju okruženja u kojem daroviti učenici mogu napredovati bez stigmatizacije ili zanemarivanja njihovih specifičnih potreba. Otvaranjem ove teme potvrđujemo da je briga za darovite dio šire brige za mentalno zdravlje i cjelovit razvoj djece i mladih.

Edukacija o spolnom i reproduktivnom zdravlju u obrazovanju

Tema razgovora o spolnom i reproduktivnom zdravlju u školskom okruženju posebno je značajna jer se radi o području koje snažno utječe na razvoj identiteta, odnosa i emocionalne dobrobiti djece i mladih, a istodobno je često opterećeno šutnjom ili nelagodom. Otvaranjem ove teme u edukaciji školskih psihologa omogućuje se stručno, odgovorno i razvojno primjereno pristupanje pitanjima koja učenici ionako donose u školu – od partnerskih odnosa i granica do sigurnosti, poštovanja i zaštite mentalnog zdravlja. Time struka pokazuje spremnost suočiti se i podići svijest o važnim, ali i osjetljivim temama poput ove.

Osim ovih, konferencija je bila ispunjena još mnoštvom zanimljivih istraživačkih radova, zanimljivih interaktivnih radionica, primjera dobre prakse, okruglih stolova, pa čak i plesa, igre i glazbenog programa.

Zajednički nazivnik svih tema bila je briga za cjelovit razvoj učenika i profesionalnu odgovornost školskih psihologa te se potvrđuje da je struka spremna voditi dijalog o izazovima današnjice – promišljeno, osjetljivo i u najboljem interesu djece i mladih.

Velika pohvala svim predavačima koji su popunjavali dvorane, svim sudionicima istraživačima čiji rad doprinosi napretku struke školskih psihologa, a posebno hvala svim organizatorima i volonterima koji su ovu konferenciju učinili tako bogatom i korisnom.

Vidimo se dogodine!

Razvoj ljudske suosjećajnosti i briga o mentalnom zdravlju postoje i trebaju se njegovati na više razina: na razini pojedinca (briga o sebi samome), na razini odnosa s drugima (briga o drugima) i na razini cijelog društva (briga o zajednici, državi, svijetu). Sve su važne i, da bismo uistinu mogli brinuti, za početak trebamo moći prepoznati različite vrste patnje koje se na tim razinama odvijaju.

Ponekad zajednička (društveno dijeljena) patnja nije tako očigledna, posebno ako mi sami ili netko "naš" trenutno nije direktno pogođen njome. Ipak, nesreće pojedinaca ili manjih zajednica u konačnici postaju patnja cijelog društva. Dugoročno se prelijevaju na sve nas i određuju kvalitetu življenja cijele zajednice.

Suosjećajnost ne znači samo prepoznati da teškoće postoje. Suosjećajnost je motiv koji potiče na razmišljanje možemo li i što učiniti da tu patnju ublažimo ili uklonimo, a to nas zatim pokreće na konkretnu akciju. Svjedoci smo da se svi mi u Hrvatskoj nedovoljno aktiviramo oko pitanja koja se tiču svakodnevnih i ozbiljnih problema na razini zajednice. To uvijek možemo promijeniti. Već sada možemo sudjelovati u promjeni i pokazati ono što već puno puta jesmo: da se možemo skupiti “na hrpu” i pružiti podršku kada je potrebno. U mnogim teškim situacijama već smo pokazali razvijenu društvenu svijest i suosjećanje, kao i sposobnost aktivnog djelovanja.

Stoga Vas pozivamo da zajedno s nama podržite inicijativu borbe protiv megaprojekata farmi i klaonica planiranih na području Sisačko-moslavačke županije, a to možete učiniti oboje potpisivanjem peticije i dolaskom na prosvjed.

O čemu je riječ?

Iz udruge Prijatelji životinja prenosimo više detalja o samom povodu prosvjeda:

Planira se klanje nevjerojatnih sedam milijuna pilića mjesečno, prethodno držanih u najgorim uvjetima intenzivnog uzgoja. Megalomanska postrojenja proizvodila bi goleme količine otpadnih voda, emisija otrovnih plinova i otpada, uz intenzivan promet teških kamiona, a sve to u blizini naselja, škola, rijeka i zaštićenih područja. Svake godine situacija bi bila sve gora do nastanka ekološke kataklizme. Ako ovo ne zaustavimo sada, otvorili smo ulaz u Hrvatsku za prljave projekte stranih investitora koji njima donose profit, a nama oduzimaju zdravu i održivu budućnost.

Javnost sve jasnije prepoznaje razornost 20 planiranih megapogona, koje dva inozemna investitora prijavljuju kao niz odvojenih projekata kako bi izbjegli sagledavanje kumulativnih učinaka na vodne resurse, prirodu i životinje, kvalitetu zraka, tlo, zdravlje ljudi i lokalnu ekonomiju. Primitivni megaprojekti, protivni niskougljičnoj strategiji i zdravom razumu, odbijeni su u drugim državama, no Hrvatskoj se uporno guraju.

Kada i gdje?

Prosvjed će se održati 21.2.2026. (subota) u Zagrebu na Trgu kralja Tomislava, s početkom u 10h, a organiziraju ga Zelena akcija, Prijatelji životinja te građanske inicijative „Siščani ne žele biti Smetlišćani” i „Sunjani ne žele biti smuljani” (uz podršku 100+ drugih organizacija civilnog društva).

Peticiju upućenu Vladi potpišite na poveznici:

https://www.openpetition.eu/hr/petition/online/ne-mega-peradarskim-kompleksima-u-sisacko-moslavackoj-zupaniji

Potpišite peticiju, dođite na prosvjed i pružite podršku našim sugrađanima iz Sisačko-moslavačke županije. Zapravo, pružite podršku sebi, svojim bližnjima i Hrvatskoj.

Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) otvorio je natječaj za radno mjesto višeg/e asistenta/ice na projektu INTERDIVE. Riječ je o projektu punog naziva „Interkulturno razumijevanje i stavovi prema različitosti studenata učiteljskih i nastavničkih studija (INTERDIVE)”, koji financira Hrvatska zaklada za znanost u okviru natječaja Istraživački projekti (IP-2025-02).

Traži se 1 izvršitelj/ica, zaposlenje je na puno radno vrijeme, a ugovor se sklapa na određeno vrijeme, na 18 mjeseci (uz probni rok od 6 mjeseci). Natječaj je objavljen 30. siječnja 2026., a prijave su otvorene do 1. ožujka 2026.

Tko se može prijaviti?

Na natječaj se mogu prijaviti kandidati koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

• završen sveučilišni diplomski ili integrirani studij iz područja društvenih znanosti
• završen doktorski studij iz područja društvenih znanosti
• izvrsno znanje engleskog jezika
• izvrsno korištenje računala za potrebe znanstveno-istraživačkog rada

Prednost imaju kandidati sa završenim doktorskim studijem iz jednog od ovih polja:

• sociologija
• psihologija
• pedagogija

Što treba poslati uz prijavu?

Obavezna dokumentacija uključuje:

• preslike diploma (diplomski/integrirani studij i doktorski studij)
• životopis s popisom radova
• motivacijsko pismo
• elektronički zapis HZMO-a o radno-pravnom statusu

Dodatno, prema potrebi:

• dokaz o priznavanju inozemne kvalifikacije (ako je kvalifikacija stečena u inozemstvu)
• dokaz o poznavanju hrvatskog jezika na razini B2 (za inozemne državljane)
• dokumentacija za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju (ako se kandidat na to pravo poziva)

Kako se prijaviti?

Prijava se šalje e-mailom na: natjecaj-idiz@idi.hr
Naslov e-maila: „Za natječaj – viši asistent INTERDIVE”

Kandidati koji zadovolje formalne uvjete mogu biti pozvani na dodatnu provjeru znanja, interesa i motivacije te na razgovor. Rezultati natječaja bit će objavljeni na mrežnim stranicama Instituta.

Više informacija možete potražiti na službenom webu.

Uhvati li i vas nekad da razmišljate o prošlim vremenima i uspomenama, dok ste bili dijete ili student i kad je sve bilo naizgled jednostavnije? Tad možemo reći da nas je uhvatila nostalgija – formalno definirana kao čežnja za povratkom u neka ranija razdoblja ili stanje koje na neki način percipiramo kao bolje od sadašnjeg (APA rječnik, 2018).

Dok je internet ove godine obuzela opsesija nostalgijom i prisjećanje na famoznu 2016. godinu, u ovom članku istražujemo nešto konkretnije: kako nostalgija oblikuje naše kupovne odluke i zašto je postala jedan od najmoćnijih alata modernog marketinga.

Povratak u vrijeme – slučajnost ili pametna strategija?

Možda ste primjetili u zadnje vrijeme trend povratka u prošlost u raznim domenama života, od mode 2000-ih i (na nesreću svih milenijalaca) traperica niskog struka do razvijanja slika s analognih fotoaparata i opsesije estetikom 80-ih kakvu vidimo u Stranger Things seriji. Što ako bismo vam rekli da to nije slučajno?

Trendovi koji se (ne) vraćaju slučajno

Naime, kroz povijest možemo primijetiti kako se oživljavanje trendova iz prijašnjih desetljeća odvija u relativno predvidljivim ciklusima od otprilike 20 do 30 godina. Takav vremenski odmak omogućuje da generacije koje su te proizvode doživjele u djetinjstvu ili mladosti danas imaju kupovnu moć. Holbrook i Schindler (1989) pokazali su da ljudi preferiraju estetske proizvode (poput glazbe i filmova) koji su povezani s razdobljem njihove mladosti, osobito s godinama ranih dvadesetih. Drugim riječima, nostalgija nije samo emocija, već predvidljiv obrazac preferencija. Upravo te stabilne preferencije otvaraju prostor brendovima da ciljano apeliraju na određene dobne skupine.

Dobar primjer takve strategije je povratak Nikeovih kultnih Total 90 tenisica. Model koji je obilježio rane 2000-e ponovno se pojavljuje upravo u trenutku kada su nekadašnji tinejdžeri i studenti danas odrasli potrošači s većom kupovnom moći. Povratak ovog modela tako nije tek modni hir, već ilustracija pažljivog oslanjanja na nostalgične asocijacije.

U zadnje vrijeme na popularnosti dobiva i pojam tzv. anemoie, odnosno nostalgije za vremenima koja nismo osobno doživjeli. Anemoia je postala poznata zahvaljujući Johnu Koenigu koji je ovaj pojam definirao u svom projektu "Rječnik opskurnih tuga" (eng. The Dictionary of Obscure Sorrows). Za marketing je anemoia posebno zanimljiva jer omogućuje brendovima da pobuđuju nostalgiju kod generacija koje tu prošlost nikada nisu iskusile. Tako nostalgija više nije vezana isključivo uz osobna sjećanja, već i uz medije i popularnu kulturu, čime se dodatno širi njen marketinški potencijal.

No, odvrtimo film malo unazad i krenimo od samog početka – što je to marketing nostalgije i zašto je tako moćan?

Marketing nostalgije – kako nas brendovi “love” na emocije

Nostalgija se uglavnom sastoji od prisjećanja nekih dragih i značajnih uspomena (npr. djetinjstvo, bliske veze, važni događaji), a pojedinci često reflektiraju na ta sjećanja kroz "ružičaste naočale" i mogu osjećati da im taj period ili osoba nedostaju (Hepper i sur., 2012). Ona se često karakterizira kao primarno pozitivna emocija s daškom gorko-slatkog osjećaja, a svoje mjesto pronašla je u marketingu kao kompleksna i moćna emocija.

Marketing nostalgije (eng. nostalgia marketing) je pak pojam koji označava marketinšku strategiju kojom se proizvodima nekog brenda nastoji potaknuti osjećaj nostalgije kod potencijalnih kupaca. U brendingu je nostalgija općenito viđena kao strateški emocionalni apel koji povezuje kupca s brendom kroz vibrantna sjećanja iz prošlosti (Muehling i sur., 2004). Na taj način brendovi nastoje stvoriti pozitivne asocijacije u umu potrošača i razviti lojalnost prema brendu.

Svima poznat primjer igranja na kartu nostalgije je Lidl retro tjedan, u kojem možemo pronaći proizvode kakvih više nema na policama u drugim dućanima, poput Runolist Kraševe čokolade, Čunga Lunga žvake u obliku cigareta (koje smo svi “pušili” kao djeca) i slično. Pokušajte se prisjetiti jeste li nekad pali na ovaj marketinški trik i kupili nešto iz ponude retro tjedna, ne zato što vam je stvarno trebalo ili ste to željeli, već samo zato što vam je pobudilo neku staru uspomenu (ako jeste – niste sami).

Emocionalni brending i stvaranje lojalnosti kupaca

No, marketing nostalgije zapravo se uklapa u širi pojam, tzv. “emocionalnog brendinga” – koncept koji je prije 20-ak godina popularizirao marketinški stručnjak Marc Gobe. Teorija emocionalnog brendinga, prema Gobeu, implicira da se može kreirati veza između brenda i ljudi na emocionalnoj razini. Potrošači se asociraju s brendovima za koje vjeruju da reflektiraju njihov identitet te, jednom kad se formira emocionalna veza s brendom, često mogu nastati snažne emocije. Tako možete primijetiti da ljudi koji vole Coca-Colu baš mrze Pepsi ili obratno, a slično možemo uočiti i kod fanova Applea vs. Androida. Upravo su brendovi poput Coca-Cole, Applea i Nikea poznati po tome da kreiraju snažnu povezanost s kupcima i grade dugoročnu odanost. Brendovi mogu apelirati na razne emocije s ciljem kreiranja veze s kupcima pa je tako jedna od njih upravo nostalgija.

Na koji način nostalgija djeluje na potrošačke odluke

Pretpostavku da reklame uopće mogu potaknuti osjećaj nostalgije kod kupaca te da takve reklame mogu djelovati na stav kupaca prema reklami, ali i samom brendu, ispitali su u svom istraživanju Muehling i suradnici (2004). U eksperimentu je korišten randomizirani laboratorijski dizajn u kojem su sudionici nasumično raspoređeni u jednu od dvije skupine i izloženi jednom tipu oglasa (nostalgični vs. nenostalgični). Nakon gledanja oglasa, sudionici su prvo trebali zapisati i vrednovati misli koje su im dolazile prilikom gledanja oglasa i ispuniti mjere stava prema oglasu i brendu, a na kraju ih je dočekala provjera manipulacije nostalgijom.  

Autori na temelju rezultata istraživanja sugeriraju da reklame mogu djelovati kao okidač nostalgije te da mogu poticati nostalgične misli kod sudionika. Rezultati su također pokazali da oglas s nostalgičnim obilježjima rezultira povoljnijim stavovima prema reklami, ali i prema samom brendu. Drugim riječima, nostalgija ne samo da čini reklamu ugodnijom, već povećava i ukupnu percepciju vrijednosti brenda.

Zašto smo nostalgiju spremni platiti više?

Nakon što se utvrdilo da oglasi mogu potaknuti osjećaj nostalgije i oblikovati stav prema brendu, pitanje je imaju li potencijal da djeluju na potrošačko ponašanje te spremnost na kupnju i na koji način? Lasaleta i suradnici (2014) su u seriji šest elegantnih eksperimenata pokušali odgovoriti na ova pitanja i demonstrirali kako osjećaj nostalgije smanjuje želju za novcem kod ljudi. Koristeći razne operacionalizacije želje za novcem, pokazali su kako su sudionici u uvjetima inducirane nostalgije bili voljni platiti više novaca za proizvode u odnosu na sudionike u neutralnim uvjetima, novac su cijenili manje i bili spremni uložiti manje truda u dobivanje novca.

Neke implikacije ovog istraživanja su da, kad nam se evocira osjećaj nostalgije, novac postaje manje bitan i lakše ćemo ga se odreći, što vam je možda poznato ako ste ikad bili voljni platiti malo više za kekse koji mirišu kao bakini, akcijsku figuricu koja vas podsjeća na djetinjstvo ili nešto slično. Autori ovaj efekt pripisuju prirodi nostalgije, odnosno njenom kapacitetu da gaji i potiče osjećaj socijalne povezanosti. Naime, oni predlažu model u kojem nostalgija potiče socijalnu povezanost, koja zauzvrat smanjuje želju za novcem.

Rezultati ovog istraživanja imaju važne implikacije za razumijevanje potrošačkog ponašanja, odnosno da osjećaj nostalgije može smanjiti osjetljivost na cijenu što su odlične vijesti za kompanije, ali i loše za potrošače koji su možda skloniji nostalgiji.

Zašto baš danas vidimo porast nostalgije?

Lasaleta i suradnici (2014) kažu da je socijalna povezanost ključna posljedica, a njen nedostatak ključni antecedent nostalgije. Naime, kad su ljudi nostalgični dolazi do porasta osjećaja socijalne povezanosti. S druge strane, kad se osjećaju socijalno otuđenima i nepovezanima, raste želja za nostalgijom. Ova veza između nostalgije i socijalne povezanosti objašnjava djelomično zašto danas vidimo njen porast u medijima. Kolektivni osjećaj otuđenosti i život u digitalnoj sferi stvara rastuću želju za povezanosti i čežnju za vremenima kad smo bili više prisutni, manje online i družili se jedni s drugima.

Osim toga, razlog možemo pronaći i u tome što živimo u razdoblju u kojem smo svakodnevno bombardirani vijestima o gorućim ratovima, sukobima i bjesnećoj inflaciji. Budućnost se svakim danom čini sve nesigurnija. Elliot (2009) primjećuje kako se tema nostalgije češće probija kroz razdoblja ekonomske krize, kad je ljudima lakše okretati se prošlosti i "boljim vremenima". Veliki brendovi su uvijek bili u korak s vremenom (i krizama) pa se tako možemo prisjetiti primjera kako je PepsiCo 2009. godine lansirao nostalgičnu verziju njihovog popularnog Pepsija i Mountaina Dewa, a spomenuli smo ranije i nekoliko primjera iz recentnijih razdoblja.

Zaključno, nostalgija nije samo prolazna emocija, već snažan psihološki mehanizam koji oblikuje naše stavove, percepciju vrijednosti i može utjecati na spremnost na trošenje. Ipak, svrha ovog članka nije demonizirati brendove i njihove marketinške strategije, već ponuditi znanje kao alat za bolje razumijevanje vlastitih emocija i potrošačkih navika. U konačnici, što bolje razumijemo mehanizme u podlozi naših odluka, to smo otporniji na manipulaciju i sposobniji donositi svjesnije izbore. Sljedeći put kad posegnete za “retro” proizvodom ili nečim što vas podsjeća na djetinjstvo i “mlade dane”, vrijedi se zapitati: kupujete li proizvod koji vam zaista treba ili pak kupujete osjećaj povezanosti koji vam u tom trenutku nedostaje?

Izvori:

Prošetali ste ulicama grada u blagdanskom ozračju i umjesto mirisa fritula, kobasica i kuhanog vina, vi ne osjećate ništa. Zaglušeni su vam i glazbeni hitovi, čak ni Mariah Carey ne uspijeva popraviti narušena osjetila. Uzeli biste si porciju fritula, ali vas grebe u grlu, pa ipak TV ispred kauča izgleda znatno primamljivije. Najzad, posegnete za maramicom u džepu kaputa i “Pćihaa!”, izgleda da ćete i ovaj godišnji odmor djelomično provesti u viroznom stanju. Poznato? Niste jedini, a kroz naredna slova možda otkrijete i zašto vam svaki godišnji izgleda, pa - isto.

“Ma ja imam slab imunitet”

Kako bi dublje zaronili u ovu temu, važno je vratiti se na početne pojmove kojima raspolažemo. Područje psihoneuroimunologije (PNI) ispituje interakcije između mozga, ponašanja i imuniteta, kao i učinak tih interakcija na psihičko i fizičko zdravlje (Bower i Kuhlman, 2023). Pojam psihoneuroimunologije skovao je psiholog Robert Ader 80-ih godina prošlog stoljeća. Često u svakodnevnom govoru čujemo kako treba paziti na “imunitet” ili na žaljenja o “slabom imunitetu”, no što zapravo predstavlja imunološki sustav? Imunološki sustav služi u otkrivanju i zaštiti tijela od infekcije, ozljeda i oštećenja. U radu imunološkog sustava djeluje niz stanica, organa i signalnih molekula zvanih citokini. Ono što je važno kod psihološke perspektive jest da infekcija i ozljeda nisu jedini podražaji koji mogu aktivirati imunološki sustav, psihološki stres također ima snažne učinke na imunitet i upalu.

Istraživanja odnosa stresa i imunološkog sustava pokazuju da dugotrajan ili intenzivan stres ne utječe samo na fizičko zdravlje, već i na mozak i ponašanje. Pokazalo se da kronični stres može dugoročno aktivirati upalne procese u mozgu i tijelu, povećati propusnost krvno-moždane barijere te potaknuti migraciju proinflamatornih imunoloških stanica u mozak (Cohen i sur., 2007; Reader i sur., 2015). Posljedica su promjene u neuralnoj aktivnosti, anksiozno i depresivno ponašanje te oslabljena regulacija imunološkog odgovora, a ti učinci mogu trajati i nakon prestanka stresora te se ponovno aktivirati pri novom stresu. Ako pokušamo povezati ove nalaze s iskustvom razbolijevanja na godišnjem odmoru, mogli bismo dobiti sljedeće objašnjenje. Tijekom kontinuiranog rada i radnih obveza, ljudi su često izloženi kroničnim stresorima. Tijekom kroničnog stresa imunološki sustav može biti izmijenjen i u stanju “pripravnosti”. S obzirom da učinci kroničnog stresa mogu trajati i nakon što on prestane, možemo reći da je imunitet funkcionalno oslabljen. Ali zašto onda osjetimo simptome istoga onda kada stres prestaje, odnosno kada kreće (godišnji) odmor, a ne nužno tijekom posla?

Maskiranje simptoma

Daljnjim putovanjem kroz ovu biopsihološku priču dolazimo do glukokortikoida, steroidnih hormona koje luči kora nadbubrežne žlijezde, a najpoznatiji i najvažniji od njih nam je kortizol. Kortizol, kao jedan od ključnih hormona tijekom odgovora na stres, ima snažno protuupalno imunosupresivno djelovanje čime se povremeno mogu potisnuti, to jest “zamaskirati” simptomi bolesti (Sapolsky i sur., 2000). Međutim, nakon pada stresa i smanjenja njegove razine, simptomi se mogu početi prikazivati. Na neki način, možemo reći da nam je tijekom stresa evolucijski važno preživjeti taj stres, a onda se, na sigurnom, baviti njegovim posljedicama.

Je li posao jedini krivac - koje optužbe idu na drugi račun?

Vjerojatno je da bi većini nas bilo vrlo zadovoljavajuće i dovoljno reći da nam je posao previše stresan, oslabljuje nam imunološki odgovor, kortizol maskira simptome i puf - pronađemo se na kauču s toplomjerom, trošeći trenutke godišnjeg odmora pod gripom. Međutim, iako ne niječemo mogućnost gore navedenog scenarija, važno je obratiti pozornost i na činitelje na koje možemo utjecati mi.

Postoji sugestija da je cirkadijalni ritam uvelike povezan s imunološkim sustavom. Cirkadijalni ritam predstavlja unutrašnji 24-satni mehanizam koji kontrolira fiziološke procese na način da ih usklađuje s dnevnim ciklusom dana i noći (Scheiermann i sur., 2013). Mnogi ljudi tijekom radnog tjedna imaju ustaljene rutine spavanja i buđenja zbog reguliranog radnog vremena, međutim, kada krene godišnji odmor imamo veću slobodu mijenjati dnevni ritam prema vlastitim željama. Promjene u cirkadijalnom ritmu u istraživanjima se vežu uz zdravstvene teškoće (Carlson i Chiu, 2008, Filipsk i sur., 2004; prema Scheiermann i sur., 2013). Dakle, ne bi škodilo pokušati održati nekakve dnevne rutine i van opterećenja poslovnim obvezama.

Nadalje, osim vanjskih faktora koji mogu doprinijeti našoj ranjivosti u procesu razbolijevanja, važno je promotriti zašto su epidemije gripe najčešće baš zimi. Pokazalo se da okolišni čimbenici, poput nižih temperatura i niže vlažnosti zraka, igraju važnu ulogu u širenju virusa gripe (eksperiment na zamorcima: Lowen i Steel, 2014), a druženja u zatvorenim prostorima također pogoduju lakšem prijenosu virusa (Banholzer i sur., 2025). Uz to, udisanje hladnog zraka može oslabiti obranu imunološkog sustava u gornjim dišnim putevima. Dakle, godišnji odmori - barem što se tiče gripe - sigurniji su u toplim mjesecima.

Što možemo napraviti?

Sada kad smo zajedno secirali moguće “napadače” našeg imunološkog sustava i, na kraju krajeva, godišnjih odmora (posebice zimskih), možemo predstaviti sažete smjernice za sprječavanje sličnih scenarija. Ono na što ne možemo utjecati su vremenski uvjeti i smjene godišnjih doba - nažalost, vjerojatnost da ćemo dobiti gripu tijekom zimskih blagdana je s razlogom viša nego u neko toplije doba godine. Ono što možemo napraviti je puno važnije. Ne smije se zanemariti važnost uravnotežene prehrane i adekvatnog unosa mikronutrijenata pri radu imunološkog sustava (Calder, 2013), uz to, ako ste u mogućnosti, bilo bi korisno i sačuvati dnevne rutine tijekom godišnjeg odmora, kako biste pomogli svom cirkadijalnom ritmu.

Nadalje, ovdje ćemo se fokusirati na intervencije usmjerene na smanjenje stresa. Prije svega, bilo bi vrlo korisno smanjiti stres kojeg doživljavamo na radnom mjestu. Najlakši i najefikasniji način za to je kvalitetan i provjeren čarobni štapić. Ako istog ne posjedujete, pokušajte idućim metodama:

1. kognitivno-bihevioralna psihoterapija provjereno pomaže smanjiti stres na poslu kroz promjene u mislima, emocijama i ponašanju osoba k adaptivnijim i funkcionalnijim reakcijama (Richardson i Rothstein, 2008),
2. mindfulness smanjuje stres i emocionalnu iscrpljenost (Khoury i sur., 2015),
3. metode vezane uz intervencije na radnom mjestu: prema manjem opterećenju poslom, većoj autonomiji u donošenju odluka, boljoj socijalnoj podršci (mana je što imate malu kontrolu nad odlukama vašeg nadređenog) (Theorell i sur., 2015).

U svakom slučaju, ovaj članak završavamo u pozitivnom duhu zajedništva, zajedničkom kihanju tijekom odmora, ali i novim/starim metodama kako ga možemo spriječiti.

Izvori: