Potpuni stranci u mraku, što će se dogoditi?

Zamislite se u potpunom mraku u prostoriji skromnih dimenzija 3 x 3.6m. U prostoriju vas je uveo psiholog koji vas je zamolio da ispunite neke upitnike, zatim se vi izujete i ostavite sve stvari izvađene iz džepova, a potom vas on provodi kroz nekoliko sve tamnijih hodnika, sve dok ne uđete u mrkli mrak. Ulazite u prostoriju o kojoj ne znate ništa osim da su u njoj i drugi ljudi i da ćete tamo biti punih 60 minuta. Osim toga, rečeno vam je kako nema pravila niti uputa kako se ponašati i što raditi. Za kraj, kao šlag na torti, rečeno vam je da ćete na isti način izaći (jedno po jedno) i da neće biti načina da itko ikad sazna za vaš identitet. Ulazite i otkrivate da niste sami, tu je još 7 sudionika od kojih je njih 4 vama suprotnog spola. Kako se osjećate i što biste radili sljedećih sat vremena?

Gore opisani scenarij nacrt je stvarnog eksperimenta koji je proveo psiholog Kenneth Gergen sa svojom suprugom Mary te Williamom Bartonom davne 1973. godine. Gergen i tim pitali su se što će se dogoditi ako se ljudi nađu u potpunom mraku gdje im je zagarantirana anonimnost i kakva će se ponašanja pojaviti u tim uvjetima. Nakon nekoliko skupina u mraku, isti scenarij ponovljen je s upaljenim svjetlom kao kontrolna situacija. Pretpostavka je bila da će u uvjetima mraka društvene norme i uobičajeno ponašanje nestati jer imamo zagarantiranu anonimnost, a, posljedično, društvo nas ne može nagraditi ili kazniti za naša ponašanja. Rezultati su pokazali upravo to.

Što se dogodi u mraku, ostaje u mraku

Istraživači su promatrali i slušali sudionike infracrvenom kamerom i unaprijed postavljenim mikrofonima. Dok su u svijetloj grupi sudionici održavali fokusiran razgovor i sjedili u jednakim razmacima jedan od drugoga u krugu, mrak je napravio veliku razliku. Nakon 30 minuta u mraku, razgovor bi gotovo nestao. Sudionici ne samo da nisu bili raspoređeni kao u svijetloj grupi, nego su se kretali po prostoriji i dodirivali se. Preko 90% sudionika namjerno je dotaknulo, a oko polovice njih i zagrlilo, drugu osobu. Očekivano, u situaciji svjetla to se uopće nije događalo. Zanimljiv je nalaz i to kako je 80% sudionika iz mraka izjavilo da je doživjelo seksualno uzbuđenje, dok je to u drugoj skupini izjavilo njih 30%. Neki od sudionika u mraku su se držali za ruke i izmjenjivali poljupce.

Sudionici su nakon ove situacije dali svoje dojmove. Iako pišu o početnoj nelagodi zbog neuobičajenosti situacije, kasnije se u njima nalaze opisi slobode, povezanosti s drugima i osjećaja topline i ljubavi. Također su izjavljivali kako će im nedostajati drugi sudionici iz sobe te kako bi rado ponovili eksperiment i bez male materijalne naknade koju su dobili za sudjelovanje.

U prvom setu opažanja sudjelovalo je oko 50 sudionika, dok su daljnje potvrde ovih rezultata prisnosti u mraku provedene na još 22 sudionika koji su bili skupa 30 minuta dulje. U ovih dodatnih 30 minuta dogodilo se isto - samo još i više toga. Ispitanici su još više govorili o zbližavanju i spominjali razgovore o dubokim temama. U situaciji kada je jednoj grupi rečeno da će se upoznati nakon boravka u mraku, svi opaženi efekti su pali. Sudionici su manje istraživali prostoriju i druge, češće su spominjali dosadu i manje se zbližili s drugima.

I dok su Gergenovi suvremenici (poput Zimbarda) pisali o tome kako skidanje identiteta i davanje anonimnosti može rezultirati agresijom i nasiljem, Gergen i tim nalaze neobičnu sklonost ostvarivanju toplih bliskih veza u ovoj mračnoj situaciji. Na ovaj način rezultati su se kosili s idejom da je anonimnost prediktor isključivo negativnih ishoda.

Očito ograničenje ove studije je malen, mlad i kulturološki specifičan uzorak. Također, govorimo o mladim osobama koje su bile sklone javiti se na jako slabo definiran oglas na fakultetu "Potrebni ispitanici za psihološku studiju", tako da otvorenost iskustvu kao crtu ličnosti ne smijemo zanemariti. Ipak, uz sve to, ovo zanimljivo istraživanje dovoljno je da nam zagolica maštu - kako bismo se mi ponašali u ovakvoj situaciji?

Izvor