Drugog utorka u veljači obilježava se Dan sigurnijeg Interneta (DSI, engl. Safer Internet Day), naročito važan u kontekstu sve intenzivnijeg i raširenijeg korištenja malih ekrana od strane djece i mladih.
Cilj obilježavanja DSI je promocija odgovornijeg i sigurnijeg korištenja Interneta koji gotovo sva djeca i mladi imaju na svojim prijenosnim digitalnim uređajima (npr. mobiteli, tableti). Premda nije usmjeren isključivo na djecu i mlade, spomenuta skupina se pokazala naročito ranjivom u kontekstu upuštanja u online rizične oblike ponašanja i doživljavanje negativnih posljedica istog. Naime, današnji mladi određen dio svojih života odrastali su na “online igralištu” te o korištenju digitalne tehnologije znaju više od pojedinih odraslih, što ne podrazumijeva nužno i odgovornost u korištenju, kao niti znanje o adekvatnoj zaštiti od online rizika.
Brzi napredak digitalne informacijsko-komunikacijske tehnologije i njezine sve veće dostupnosti omogućio je mladima istraživanje i upuštanje u nove i neistražene oblike ponašanja. Jedno od ponašanja koje je proizašlo iz interakcije mladih i digitalne tehnologije je i razmjena seksualno eksplicitnih sadržaja, odnosno seksting (engl. sexting; sex + texting).
Relativno nedavnim istraživanjem na reprezentativnom uzorku srednjoškolaca u Hrvatskoj pokazalo se kako je seksting učestalo ponašanje među srednjoškolcima, pri čemu je:
- 58.6% adolescenata primilo poruke seksualno izazovnog sadržaja,
- 52.4% adolescenata primilo seksualno izazovne fotografije ili video,
- 19.7% adolescenata primilo seksualno izazovne fotografije ili video partnera,
- 50.5% adolescenata dobilo seksualno izazovne fotografije ili video poznanika.
Svaki četvrti adolescent zaprimio je seksualno izazovan materijal najčešće putem Snapchata ili Instagrama. Podaci istraživanja Buljan Flander i suradnika (2020) također ukazuju na to da nakon primanja seksualno izazovnog materijala oko 40% adolescenata barem jednom i uzvrati, a 43.7% nikad ne kaže pošiljatelju da prestane slati seksualno eksplicitne sadržaje.
U tijeku je i provođenje međunarodnog projekta Hrvatske zaklade za znanost “Priroda i odrednice sekstinga među adolescentima i mladima: kroskulturalno istraživanje” (SextYouth) voditeljice Arte Dodaj, docentice na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru i koautorice knjige “Seksting: razmjena seksualno eksplicitnog sadržaja”.
Docentica Dodaj ističe kako je seksting jedan od oblika istraživanja seksualnosti kod mladih i kao takav je u funkciji pružanja seksualnog zadovoljstva i užitka, koji su posebno istaknuti u intimnim vezama mladih, ali isto tako ima i određene negativne posljedice najčešće povezane s pretjeranom izloženošću poslanog seksualno eksplicitnog sadržaja javnosti.
U zaključku nedavno objavljenog izvještaja temeljenog na kvalitativnim rezultatima ranije navedenog projekta autori zaključuju kako srednjoškolci i studenti seksting smatraju suvremenim oblikom komunikacije među mladima, u koji se upuštaju zbog različitih motiva i, sukladno tome, percipiraju brojne posljedice te izražavaju različite stavove o sekstingu.
Vrste sekstinga
Seksting može biti dobrovoljan i nedobrovoljan, u kontekstu davanja pristanka na zaprimanje, traženje ili prosljeđivanje seksualno eksplicitnog sadržaja. Novije istraživanje sugerira nešto kompleksniju podjelu sekstinga na 4 kategorije: relacijski, reaktivni, prisilni i nasilni seksting. Relacijski seksting inicira se s namjerom poticanja ili održavanja intimnosti i veze s (potencijalnim) partnerom, reaktivni seksting u svrhu istraživanja i izražavanja sebe, ostvarivanja zabave ili popularnosti među vršnjacima, prisilni seksting uključuje pritisak vršnjaka ili intimnog (potencijalnog) partnera, dok je nasilni seksting onaj koji se odvija bez dopuštenja u svrhu nanošenja štete drugoj osobi. Istraživanjem Poliklinike za zaštitu djece i mladih dobivena je povezanost nedobrovoljnog sekstinga (sekstinga pod prisilom i nagovorom) s iskazivanjem ometajućih ponašanja kod adolescenata (npr. agresivnosti, kršenja normi, teškoća u odnosima s drugima).
Savjeti za dalje
Dan sigurnijeg Interneta svakako je dobra prilika za ponavljanje određenih preporuka koje bi mogle biti korisne roditeljima, nastavnicima i stručnim suradnicima, kako bi se u što većoj mjeri prevenirale negativne posljedice sekstinga kod mladih:
- Korisno je informirati učenike o rizicima moderne tehnologije, uključujući i svrhu istraživanja vlastite seksualnosti,
- Senzibilizirati roditelje, osoblje škole i učenike preventivnim predavanjima i radionicama te omogućiti svima dostupne resurse koji bi im olakšali rješavanje slučajeva sekstinga,
- Mladima je potrebno dodatno istaknuti granicu između sekstinga kao normalnog razvojnog seksualnog ponašanja i kao rizičnog ponašanja te jasno uputiti poruku kako nisu svi oblici sekstinga negativni niti loši,
- U školama je vrlo korisno raditi na uspostavljanju protokola o postupanju u slučaju otkrivanja izloženosti nedobrovoljnom sekstingu, kao i uspostaviti suradnju škole s drugim institucijama koje bi mogle pružiti adekvatnu pomoć djetetu (zdravstvene ustanove, pravne institucije i sl.),
- Važno je da stručnjaci u području zaštite mentalnog zdravlja imaju na umu i budu senzibilizirani na kulturalne različitosti koje mogu biti povezane s brzinom, načinom i sadržajem koji će mladi otkriti u kontekstu povjeravanja o izloženosti (nedobrovoljnom) sekstingu,
- Potrebno je i na razini visokog obrazovanja raditi na prevenciji stigme o sekstingu i osvještavanja o posljedicama osvetničke pornografije putem predavanja i radionica - kako među studentima, tako i među nastavnim osobljem.
Cjeloviti izvještaj o prirodi sekstinga među adolescentima i mladima iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske možete preuzeti OVDJE.
