Gotovo svako ljeto iznova nas šokiraju vijesti o bebama ili djeci ostavljenima i zaboravljenima u autima. Ovakve vijesti najčešće su popraćene osudom roditelja kojima se to dogodilo i komentarima poput: "Da je uistinu dobar otac, ovako nešto nikad mu se ne bi dogodilo." ili "Ja nikad ne bih zaboravila svoje dijete." Ako i vi dijelite mišljenje s navedenim komentarima, preporučujemo vam da nastavite čitati daljnji tekst - jer ovakva se tragedija može dogoditi bilo kome.

Ovaj fenomen, koji se odnosi na nenamjerno ostavljanje djeteta u zaključanom automobilu, dobio je i svoje ime - sindrom zaboravljenog djeteta (engl. Forgotten baby syndrome). U ljetnim mjesecima ova je pojava posebno opasna jer se temperatura u automobilu za 10 minuta može podići i za 20 stupnjeva. Već nakon 15-20 minuta na temperaturi iznad 40 stupnjeva može doći do štete po zdravlje djeteta čije se tijelo puno brže zagrijava od tijela odrasle osobe. Prema izvještaju web-stranice kidsandcars.org, od 1990-ih godina u svijetu je preko 1000 djece umrlo od toplinskog udara u automobilu.

Kako se roditelju može dogoditi da zaboravi svoje dijete u autu?

Ovo je zasigurno prvo što se mnogi zapitaju nakon čitanja tragične vijesti o zaboravljenom djetetu. No, prije osude i donošenja (pogrešnih) zaključaka o tome kakvi su roditelji tog djeteta, važno je razumjeti kako uopće može doći do ove pojave. Suprotno uvjerenjima mnogih koji pišu komentare na vijesti ovog tipa, zaboravljanje djeteta ne ovisi o količini ljubavi koju roditelji imaju prema djetetu, već o sasvim drukčijim okolnostima. Američki neuroznanstvenik David Diamond u svojem radu iz 2019. navodi da fenomen zaboravljenog djeteta nije problem zanemarivanja djeteta nego greška pamćenja.

Retrospektivno i prospektivno pamćenje

Naime, pamćenje se može (između ostalih podjela) kategorizirati u retrospektivno i prospektivno. Retrospektivno pamćenje odnosi se na pamćenje prošlih događaja - primjerice, pamćenje majčinog rođendana ili jučerašnjeg ručka. Navedeni primjeri odnose se na eksplicitno retrospektivno pamćenje, no ono uključuje i implicitno pamćenje koje čine nesvjesno procesirane informacije, tj. pamćenje navika kao što je npr. vožnja automobilom od kuće do posla. S druge strane, prospektivno pamćenje uključuje korištenje pohranjenih informacija za planiranje i izvršavanje radnji koje će se tek dogoditi u budućnosti. Primjerice, pamćenje da trebamo popiti antibiotik prije spavanja ili da moramo obaviti poslovni poziv u 10 sati.

Kada se ljude ispituje o njihovom pamćenju, većina se fokusira na zaboravljena retrospektivna sjećanja (npr. imena osobe s kojom smo sjedili u klupi u osnovnoj školi). Međutim, istraživanja pokazuju da su najčešće greške pamćenja u svakodnevnom životu zapravo greške prospektivnog pamćenja. Upravo one mogu dovesti do katastrofalnih posljedica kao što su zaboravljanje isključivanja pećnice prije odlaska iz stana ili zaboravljanje djeteta u automobilu.

Zašto nas prospektivno pamćenje iznevjeruje?

David Diamond u svojem članku izdvaja šest primarnih čimbenika koji pridonose zakazivanju prospektivnog pamćenja, odnosno gubitku svijesti o planiranoj aktivnosti kako bismo odradili drugu ciljanu radnju:

  • kronični ili akutni stres,
  • nedostatak sna,
  • ponašanje po navikama,
  • distrakcije,
  • multitasking,
  • izostanak podsjetnika.

U gotovo 90% slučajeva zaboravljanja djeteta radi se o djeci u dobi do tri godine starosti, a poznato je da je rani razvojni period djeteta najzahtjevniji za roditelje i često praćen stresom i manjkom sna. U ovakvom stanju naš je mozak posebno podložan greškama pamćenja pa roditelji često izjavljuju da su imali lažno sjećanje da su ostavili dijete u vrtiću ili kod kuće, iako to zapravo nisu napravili.

U mnogo slučajeva zaboravljanja djeteta roditelji ističu da je došlo do promjene u dnevnoj rutini i/ili nekih distrakcija. Primjerice, vožnju djeteta u vrtić, koju uobičajeno obavlja otac, ovaj put je morala odraditi majka čija je svakodnevna rutina vožnja od kuće do posla i tu radnju obavlja na "autopilotu". Navike imaju tendenciju voditi naše ponašanje i mogu "potisnuti" druge informacije kojih se bez odgovarajućih podsjetnika nećemo sjetiti.

Kako spriječiti zaboravljanje djeteta u autu?

Umjesto osude roditelja koji su doživjeli ovu tragediju koja im je zasigurno prouzročila tešku patnju, valja se informirati o načinima kako je spriječiti.

  • Dogovorite se s odgajateljem/odgajateljicom da ćete ih informirati ako će dijete izostati iz vrtića ili će kasniti te da oni vas obavijeste ako se dijete ne pojavi na vrijeme u vrtiću.
  • Postavite si na prednje sjedalo vizualne podsjetnike, npr. djetetovu igračku.
  • Uvijek ostavljajte stvari koje su vam nužne za posao na zadnjem sjedalu tako da vam uđe u naviku posegnuti prema zadnjem sjedalu prije napuštanja auta.
  • Nikad ne ostavljajte dijete u autu bez nadzora, bez obzira na vanjsku temperaturu, jer automobil se brzo ugrije na suncu i na srednje visokim temperaturama.

Izvori

Diamond, D. M. (2019). When a child dies of heatstroke after a parent or caretaker unknowingly leaves the child in a car: How does it happen and is it a crime?. Medicine, Science and the Law, 59(2), 115-126.
https://www.consumerreports.org/car-safety/anyone-could-forget-kids-in-hot-car-forgotten-baby-syndrome-a3901940661/