Kako govorimo o autizmu (i zašto je to važno)?

Danas se, 2. travnja, obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Poremećaj iz spektra autizma (PSA) je razvojna teškoća koja utječe na to kako osoba razmišlja, poima svijet, kreće se, druži i komunicira (Udruga ASK, n.d.). Kada razgovaramo o autizmu, osobe često imaju zabludu da se radi o prolaznoj teškoći koja nastaje u djetinjstvu i prolazi kroz život, ali zapravo autistične osobe nikada ne prestaju biti autistične. Također, u društvu se često čuje da netko ima više ili manje autizma, teži ili slabiji oblik, gore ili bolje stanje… Danas znamo da autistične osobe ne mogu biti više ili manje autistične, ali mogu imati različitu potrebu za podrškom u različitim razvojnim područjima. Također, na autizam se danas gleda kao na spektar - jer je svaka autistična osoba drugačija na svoj način.

Zašto je važno ne samo danas, već svakodnevno podsjećati na određene činjenice vezane uz autizam?

Ako se vratimo u 1950-e, doživjeti ćemo jednu posve pogrešnu, štetnu perspektivu o tome kako autizam nastaje. Iako danas znamo da je za autizam vjerojatno odgovorno više gena, tada se smatralo da ga uzrokuju hladne majke, odnosno emocionalna deprivacija djeteta ili način kojim je osoba odgojena (Douglas, 2014). Ovakva pretpostavka štetna je za svaku majku, obitelj ili autističnu osobu. Uz to, kod razumijevanja nastanka autizma često se spominje uloga cjepiva, gdje se vjeruje da ona uzrokuju PSA. Danas znamo da mnoga istraživanja osporavaju rezultate onog koje je pokrenulo ovu sumnju, ali mnogi se ljudi čvrsto i dalje drže ovog mita (Gabis i sur., 2022). Više o mitovima o poremećaju iz spektra autizma možete pročitati i u jednom od Nepopularnih članaka.

Važno je kako koristimo riječi

S obzirom da su naše riječi vrlo snažan alat kojim prenosimo informacije svojoj okolini, važno je da ih koristimo na uvažavajući način. Tako, možemo birati kako oslovljavati autističnu osobu. Većina osoba preferira naziv autistična osoba za razliku od naziva osoba s autizmom (National Autistic Society, 2025.). S obzirom da je autističnim osobama autizam dio identiteta, često ga doživljavaju kao nešto što jesu, a ne nužno kao nešto što imaju. Također, konstatacija da je osoba autistična češće se preferira od one da ima autizam ili pati od autizma. Prije svega, važno je da se osoba s kojom razgovaramo osjeća ugodno, koji god izraz da preferira.

Slika (simbol) govori više od tisuću riječi?

Osim riječi, često se služimo i simbolima kojima predstavljamo određene skupine, ideje ili pokrete. Simbol je često snažan komunikacijski čin kojim dijelimo ideje i vežemo ih uz osobe, grupe, nečije stvarnosti. Važno je da te ideje budu podržavajuće i korisne onima koje s njima povezujemo. Tako ćete često vidjeti nekoliko različitih simbola koji se povezuju s autizmom: puzzle, plavu boju, znak beskonačnosti, leptira i dugine boje.

Puzzle su vjerojatno najpopularniji simbol povezan s autizmom, ali i kontroverzan jer neki smatraju da sugerira da osoba „nije cjelovita“. Plava boja je također čest simbol, nastao zbog Light It Up Blue kampanje, simbolizira smirenost, razumijevanje i podršku. Međutim, neki kritiziraju plavu boju zbog navodnog odabira vezanog uz muški spol, odnosno veću čestinu dijagnosticiranja autizma kod dječaka. Znak beskonačnosti, kao i duga, je sve češće korišten simbol koji simbolizira raspon simptoma autizma i razlike među jakim i slabijim stranama kod autističnih osoba.

Za kraj, dvije korisne informacije:

1. Udruga ASK (Udruga za autizam i ostale neurodivergentnosti) je organizacija iz Hrvatske koja okuplja autistične osobe i saveznike te djeluje iz perspektive samozastupanja. Udruga se aktivno bori protiv stereotipa i stigmatizacije i naglašava važnost jezika i načina govora o autizmu jer on oblikuje društvenu percepciju.
2. Amazing Things Happen (autism awareness animation) je kratki animirani film koji se često koristi u edukacijama i školama jer jednostavno i empatično objašnjava autizam, prikazuje kako autistične osobe doživljavaju svijet te, najvažnije, potiče razumijevanje umjesto straha ili stereotipa. Studenti logopedije na ERF-u i asistentica Dora Knežević su ovaj videozapis preveli na hrvatski jezik.

Kako bismo pomogli autističnim osobama, razumjeli ih i učinili im svijet malo ljepšim i boljim mjestom, čitajmo, učimo, podsjećamo sebe i druge na male stvari koje su potrebne da učinimo jako puno.

Izvori: