Biste li sa svojim partnerom iskreno podijelili broj spolnih partnera? Smatrate li da je uopće potrebno o tome razgovarati? Broj spolnih partnera ljudima je, izgleda, vrlo važan. Ne samo da je važan, nego znači sasvim drugačije stvari za muškarce i za žene. To su različita društvena očekivanja koja već dugo uočavamo u društvu i u rezultatima istraživanja – no, koji je točno broj spolnih partnera idealan? Postoji li uopće takvo što?

Trendovi seksualnih ponašanja su zanimljiva stvar za istraživati, no iz nekoliko razloga mogu izazivati muke u znanosti. Prvi, i vjerojatno najveći, je taj što je ljudska seksualnost i dalje vrlo tabuzirana. Ljudi često izbjegavaju sudjelovati, ili barem iskreno sudjelovati, u istraživanjima koja zahvaćaju nešto "posramljujuće". U nekim predjelima svijeta to je i pitanje sigurnosti, poput Saudijske Arabije gdje je ilegalno biti homoseksualne orijentacije. Tamo su ljudi zasigurno manje spremni otvoreno govoriti o svojoj seksualnosti. Drugi razlog je taj što su istraživanja nedostatna (dijelom i zbog prvog razloga), stoga neke stvari jednostavno još ne znamo. Posljednji razlog (iako ih ima još) jest činjenica da se ovakva istraživanja uglavnom provode na heteroseksualnoj populaciji bijele rase, stoga nam nedostaju zaključci za druge grupe.

Seksamo li se više ili manje?

Odgovorimo prvo na pitanje imamo li više ili manje spolnih odnosa u svakodnevici, nego prije. Istraživanje Ueda i suradnika (2020), na skoro 10 000 odraslih Amerikanaca, pokazalo je da je uočen pad seksualnih aktivnosti ulaskom u 21. stoljeće. U dobnoj skupini od 18 do 24 godine, 30% muškaraca i 20% žena navelo je da nije imalo niti jednog spolnog partnera unazad godinu dana. U Hrvatskoj bilježimo trendove "sa iste strane", gdje mladi kasnije ulaze u spolne odnose i općenito ih imaju manje.

Uglavnom se ističe nekolko razloga kada promatramo padajuće brojeve spolne aktivnosti. To može biti slika relativno manje opterećenosti društvenim očekivanjem da pošto-poto moramo imati spolne partnere (ovo očeivanje više zahvaća muškarce). Razlog može biti i to što su nam puno dostupniji elektronski alati (pornografski videosadržaji ili sexting) koji konkuriraju seksualnoj aktivnosti uživo. Ne zaboravimo i da se seksualna neaktivnost posebno bilježi kod mlađe populacije, što može biti povezano s rastućom proporcijom onih s različitim mentalnim teškoćama poput depresije i anksioznosti. Neki autori zasebno za žene komentiraju da bi pad u seksualnoj aktivnosti mogao biti objašnjen činjenicom da je hook-up kultura, koju žene manje preferiraju, nego muškarci, u porastu. Hook-up kultura je trend traženja usputnih seksualnih iskustava, bez obvezivanja na vezu ili odnos koji ide u tom smjeru.

Kultura diktira sve

Kultura, skup društvenih pravila po kojima živimo i koja diktiraju što je normalno i od nas očekivano, također diktira i pravila za naš spolni život. Mnoga istraživanja pokazala su različita očekivanja za muškarce i žene, a jedno Webera i Friedsa (2024), koje se bavi idealnim brojem spolnih partnera, demonstriralo je i neke sličnosti. Sudionici su veću spolnu aktivnost smatrali normalnijom za muškarce nego za žene, a nedostatak spolne aktivnosti normalnijom za žene, nego za muškarce. Ipak, umjerena spolna aktivnost (ni velika ni mala) smatrala se najpoželjnijom i za žene i za muškarce, a na pitanje koje točno brojeve smatraju idealnim, ovo je bio zaključak - za muškarce je "idealno" 4 do 5 spolnih partnera u životu, uz 1 do 2 usputna odnosa, dok je za žene idealna brojka 2 do 3, uz početak seksualnog života u dobi između 18 i 20 godina.

Ovi brojevi su reprezentacija očekivanja na razini kulture, no nemaju puno veze s time što se zbiva u stvarnosti jer to su - očekivanja. Razgovor o idealnom broju spolnih partnera treba se odvojiti od konteksta društvenih očekivanja, ne samo u članku, već i u našim umovima, a sada ćemo pogledati zašto.

Kako se doživljavam?

Prilično je važno što iz dana u dan mislimo o sebi, a nekad to može imati veze i s brojem seksualnih partnera. Kako? Primjerice, neke ljude nedostatak seksa posebno pogađa, dok drugi mogu imati grižnju savjesti oko nečega što kod sebe smatraju "prevelikom" seksualnom aktivnosti. Život u neskladu sa svojom rodnom ulogom može biti popraćen neugodnim osjećajima. Primjerice, usprkos tome što neki muškarac ne želi imati puno djevojaka, može osjećati pritisak društva da ispuni tu ulogu i ima aktivniji seksualni život nego što želi. Taj pritisak može doći iz uskog društva naše svakodnevnice, ali i iz zajednice koja nas okružuje.

Taj dojam o sebi, odnosno ideja o vlastitoj vrijednosti/opće vrednovanje sebe, u stručnoj literaturi naziva se samopoštovanje (engl. self-esteem). Ako vas pitamo ima li veze veće samopoštovanje s brojnijim seksualnim iskustvima, vjerojatno biste odgovorili potvrdno. I da, samopoštovanje ima velike veze s našom socijalnom strukturom, utječe na to kako se odnosimo prema bližnjima i partnerima i uvelike predviđa kako će se oni odnositi prema nama (npr. što ćemo im dopuštati, a što ne). Ipak, veza između samopoštovanja i broja spolnih partnera je puno kompleksnija i maskirana trećim, daleko važnijim faktorom - seksualnim zadovoljstvom.

Znači li više seksa ujedno i više zadovoljstva?

Ovu složenu priču imamo u longitudinalnom istraživanju njemačkih autora Weber i suradnika (2024). Podsjetimo se, longitudinalno istraživanje je nacrt istraživanja u kojem isti sudionici sudjeluju u različitim točkama vremena, kako bi se mjerila promjena s obzirom na vrijeme. U ovom istraživanju sudjelovalo je oko 11 000 odraslih osoba iz Njemačke, a svaki je sudionik bio je ispitan 12 puta. Ono nam je dalo zanimljiv uvid u vezu između samopoštovanja, kao važne komponente mentalnog zdravlja, i seksualnih iskustava.

Naime, ljudi većeg samopoštovanja imaju brojnija seksualna iskustva i veće zadovoljstvo seksualnim životom. No, povezanost s učestalosti seksualnih iskustava bila je vrlo niska. Dakle, ako vam je u šest mjeseci poraslo samopoštovanje, to ne predviđa da će vam porasti i brojnost seksualnih iskustava, ali bi moglo predvidjeti veće seksualno zadovoljstvo. Kod starije populacije, samopoštovanje je imalo snažniju vezu sa seksualnim zadovoljstvom, odnosno, čini se da s godinama ono postaje važnije.

Postoje i neke razlike između muškaraca i žena. Naime, ženama je samopoštovanje povezanije sa seksualnim zadovoljstvom i brojem spolnih partnera, nego muškarcima. Autori ovaj nalaz objašnjavaju time da žene većeg samopoštovanja češće iniciraju seksualnu aktivnost i lakše izražavaju svoje potrebe i želje. Manja povezanost kod muškaraca može se objasniti time da se, na kulturološkoj razini, od muškarca očekuje (stalna) seksualna aktivnost neovisno o tome kako se osjećaju u vezi sebe, navode autori. Svi ovi trendovi pokazali su velike sličnosti za ljude koji su u vezi i one koji su sami.

Samopoštovanje je, prema istom istraživanju, puno važnije u predviđanju seksualnog zadovoljstva nego brojnosti iskustava. Drugim riječima, povjerenje u vlastitu vrijednost je povezanije s time što ćemo mi misliti o svojem seksualnom životu, nego koliko će biti bogat iskustvom. Riječima Muisea i suradnika (2016) u interpretaciji svojih nalaza, koliko ćete biti zadovoljni seksualnim životom ima puno više veze s time što mislite o sebi, nego koliko spolne aktivnosti imate.

Idealan broj spolnih partnera je kao otisak prsta - zapravo je različit za sve. Očekivano je da dio nas nema jasan uvid u to koliko zapravo partnera trebamo i koja seksualna ponašanja želimo da bismo se smatrali seksualno zadovoljnima. Ipak, u jedno smo sigurni - zadovoljstvo vrlo vjerojatno nema veze s brojem, već s kvalitetom spolnog iskustva i vlastitim vjerovanjima o seksu, društvu i o sebi.

Literatura

Ueda P, Mercer CH, Ghaznavi C, Herbenick D. (2020). Trends in Frequency of Sexual Activity and Number of Sexual Partners Among Adults Aged 18 to 44 Years in the US, 2000-2018. JAMA Netw Open.3(6)
Weber, E., Hopwood, C. J., Denissen, J. J. A., & Bleidorn, W. (2024). Self-Esteem and Sexual Experiences. Personality and Social Psychology Bulletin, 0(0).