Lars and the Real Girl romantična je komedija/drama iz 2007. godine redatelja Craiga Gillespieja. U glavnoj ulozi je Ryan Gosling koji glumi Larsa, povučenog 27-godišnjaka koji izbjegava sve socijalne kontakte. Radnja se zapliće kada Larsu stiže naručena pošiljka - Bianca. Bianca je anatomski ispravna seksualna lutka, ali Lars ju ne vidi na seksualni način, već ju platonski zaljubljeno predstavlja svojoj obitelji kao svoju djevojku, sa sobom ju vodi u crkvu, pazi da joj zaveže pojas kada se voze u autu, s njom pleše i smije se na njezine šale.
Psihopatologija
Ovakvo ponašanje izvan realiteta ukazuje na sumanuti poremećaj. U filmu nisu prikazane Larsove slušne halucinacije, međutim Lars odgovara na Biancina pitanja i smije se na njezine šale, što ukazuje na mogućnost postojanja halucinacija. Deluzija u kojoj se Lars prema lutki odnosi kao stvarnoj osobi zapravo je implementirana u svakodnevni život, što je karakteristično za ovaj poremećaj (Davison i Neale, 1999).
Osim toga, Lars ima izraženu socijalnu anksioznost, posebno u društvu djevojaka, preferira biti sam u sigurnosti svojeg stana te ne pokazuje seksualni interes. Ovakav opis najbolje odgovara dijagnozi shizoidnog poremećaja ličnosti. Iako i većina online analiza Larsovog lika govori upravo o ovoj dijagnozi, ovaj poremećaj ličnosti ipak nije potpuno točno prikazan. Jedna od karakteristika shizoidnog poremećaja ličnosti je nezainteresiranost za socijalne odnose (Davison i Neale, 1999). Lars, pak, u početku stvarno izbjegava kontakt i nije zainteresiran za druženja, međutim s vremenom sam odlučuje više se izlagati socijalnim situacijama i pokazuje interes prema njima. Također, prikaz shizoidnog poremećaja ličnosti u filmu ne prati 3P pravilo poremećaja ličnosti (patološko, perzistirajuće i pervazivno). Odnosno, iako je Larsovo ponašanje i patološko (zaposlen je i brine sam o sebi, ali narušena mu je kvaliteta života) i pervazivno (socijalno anksiozan i prema obitelji i prema kolegama), nije perzistirajuće jer se njegovo stanje počinje popravljati kroz svega nekoliko mjeseci.
Moguća svrha pogrešnog prikaza poboljšanja Larsovog stanja u filmu može biti isticanje važnosti socijalne podrške kako bi se gledatelje potaklo na pružanje podrške bližnjima s psihičkim smetnjama.
Terapija
Prvu večer nakon što Larsova obitelj upoznaje Biancu, shvaćaju da je Lars izvan realiteta i iskreno se zabrinu za njegovo zdravlje. Larsov brat i šogorica vješto potaknu Larsa da zajedno s Biancom pođe obiteljskoj liječnici i psihologinji govoreći da su primijetili da Bianca ima zdravstvene smetnje. Dolaskom kod liječnice, ona napravi cijeli pregled Biance i kaže Larsu kako ju treba dovoditi svaki tjedan na pregled zbog praćenja. U to vrijeme, iz tjedna u tjedan, psihologinja zapravo upoznaje Larsa i provodi psihoterapiju. Psihologinja je prikazana kao vrlo topla, iskrena osoba od povjerenja. Kroz spontani razgovor uspjela je doprijeti do Larsa i navesti ga da se otvori i priča o svojim problemima koje je projicirao na Biancine probleme. Psihologinja mu pomaže kroz psihoterapiju (najbliže kognitivno-bihevioralnom pravcu), ali i kroz terapiju izlaganjem, tako što je s njim postupno vježbala izlaganje dodiru. Važno je istaknuti da je psihologinja već pri prvom susretu obitelji naglasila kako je za Larsa najbolje da cijela okolina prihvati Biancu kao dio obitelji i kao stvarnu osobu.
Ovakav pozitivni prikaz psihologinje u filmu može djelovati na stavove gledatelja o psihološkoj pomoći, što je definitivno prednost ovog filma.
Socijalna podrška
U filmu je jako naglašena važnost podrške obitelji i šireg socijalnog kruga. U početku je odnos okoline prema Larsu dosta realan i očekivan, prikazan kroz negodovanje za prihvaćanje Biance kao stvarne osobe i ponašanje prema njoj kao da je uistinu Larsova djevojka. Ovakvo negodovanje likova u filmu omogućuje i gledateljima da se povežu i poistovjete s njima. S vremenom socijalna podrška obitelji, ali i susjeda postaje toliko velika da čak izlazi iz realnosti. Uskoro susjedi angažiraju Biancu za volontiranje u vrtiću i bolnici, plešu s njom na zabavi, razgovaraju s njom, a sve s ciljem da se Lars osjeća prihvaćenim. Ovakvo ponašanje okoline vidno mijenja Larsa na bolje, koji se sve više otvara i druži, a sve manje treba Biancu. Istovremeno, gledatelje ostavlja ispunjenima s osjećajem topline, ljubavi i nade u ljude.
Lars and the Real Girl svakako je film za preporuku iz psihološke perspektive, jer osim što prikazuje psihološki poremećaj, prikazuje i kako je do njega došlo te tijek (uspješne) terapije. Osim toga, film nije težak, humorističan je i ostavlja dobar osjećaj nakon gledanja, dok istovremeno obrađuje važnu i ozbiljnu temu.
Izvor:
Davison, G.C. i Neale, J.M. (1999). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
