Logopedija je u Hrvatskoj na listi deficitarnih zanimanja već više od desetljeća, a sada joj prijeti opasna kriza. Zbog novog Zakona o logopedskoj djelatnosti (NN 105/25) i donesene Odluke o standardima i normativima za obavljanje logopedske djelatnosti koji obvezuju logopede da svoj rad prilagode novim uvjetima do srpnja 2027., brojne privatne prakse bit će prisiljene prestati s radom – primarno zbog prostornih uvjeta koji nemaju utjecaj na kvalitetu same terapije.
Prema dostupnim statističkim podacima, u Hrvatskoj djeluje oko 1100 logopeda, što bi značilo da na jednog logopeda dolazi oko 7000 stanovnika. Potrebe hrvatskog stanovništva mnogo su veće, pogotovo s obzirom na to da je broj jezično-govornih poremećaja u posljednjih nekoliko desetljeća u stalnom porastu – još 2018. procjenjivalo se da pomoć logopeda treba trećina predškolske djece, a postotak je danas zasigurno i veći.
Zašto je novi Zakon o logopedskoj djelatnosti iznimno problematičan?
Procjenjuje se da bi zbog novog zakona više od 7000 djece moglo ostati bez svoje logopedske terapije te bi njihovi skrbnici bili primorani tražiti alternativu, u čemu ne bi uspjeli tako lako (ako i uopće).
Naime, prema anketi Hrvatske asocijacije logopeda poduzetnika (HALP), više od 85% ispitanih privatnih subjekata koji pružaju logopedsku uslugu u trenutku anketiranja nije zadovoljavalo propisane uvjete, a njih 40% izjavilo je da nema mogućnosti prilagodbe i da će biti prisiljeno zatvoriti praksu.
Riječ je o dugogodišnjim, ali i o novim pružateljima usluga koji su prostore uredili prije nego što su novi zahtjevi bili poznati. U nastojanju da se takav scenarij spriječi, HALP je pokrenuo peticiju za očuvanje dostupne logopedske terapije.
Dubinu ozbiljnosti ovog problema svojim nam je riječima prenijela Ines Perović, logopetkinja i suosnivačica logopedskog podcasta DijaLOG:
Stupanjem na snagu novog logopedskog zakona radi minimalnih tehničkih uvjeta izgubit će se velik broj privatnih kabineta, čime će mnoga djeca izgubiti svoje logopedske terapeute. Osim što će izgubiti terapeuta kod kojeg idu već neko vrijeme i na kojeg su adaptirani, potencijalno će morati napraviti pauzu, a za samu terapiju vrlo je bitan kontinuitet. Neizbježno će doći do preopterećenja u onim privatnim kabinetima koji uspiju opstati usprkos novim odredbama, a o javno-zdravstvenom sektoru i državnim institucijama u kojima rade logopedi da ne govorimo. Samim time, doći će do preoterećenja stručnjaka koji rade s djecom jer će se zasigurno znatno povećati njihovi zahtjevi na poslu, a roditeljima će biti teže pronaći pomoć za svoju djecu.
HALP također ističe da nije realno očekivati da će javnozdravstveni sustav preuzeti sve logopede koji bi zbog novih uvjeta mogli zatvoriti privatne prakse te da je još manje izgledno da će javnozdravstvene ustanove imati dovoljno prostora za tisuće novih korisnika, budući da su postojeći kapaciteti već sada preopterećeni. Samim time, liste čekanja postat će samo duže nego što već jesu.
Ines nam je ukazala i na produbljivanje problema već postojeće neravnomjerne geografske raspodjele logopeda:
Imajmo na umu i da je u Zagrebu logopedska terapija koliko-toliko dostupna korisnicima – ne nužno financijski, koliko s obzirom na broj logopeda koji radi na ovom području. A u ostatku Hrvatske, posebno nekim manjim sredinama, gdje je već i sada prisutan deficit logopeda i gdje ih mnogim institucijama (školama, bolnicama, poliklinikama) nedostaje te je mnogima jedina opcija rad u privatnim kabinetima, mnoga će djeca izgubiti i taj mali broj terapeuta koji im je trenutno dostupan.
Tamara Ciciliani, logopetkinja i vlasnica zadarskog centra za razvojnu podršku Feralić, dala nam je i perspektivu iz manjih područja:
Ovaj sustav već godinama muče duge liste čekanja na preglede i terapije, u javnom i u privatnom sektoru. Primjerice, logopedi zaposleni na području Zadra i Zadarske županije izvješćuju da se u ustanovama javnog sektora na logopedsku terapiju čeka 18 do 24 mjeseca, a u privatnim praksama od 12 do 18 mjeseci. Budući da je u javnom sektoru susjednih županija, Ličko-senjske i Šibensko-kninske, zaposlen vrlo mali broj logopeda, roditelji djecu često dovode u Zadar i koriste usluge privatnih pružatelja. Slična je situacija u drugim manjim i ruralnim sredinama, gdje je privatna praksa često jedina dostupna opcija.
Zašto je ovo posebno zabrinjavajuće?
Ines ukratko objašnjava i kakve će posljedice nedostatak pristupa logopedskoj terapiji imati za djecu:
Činjenica da djeca neće dobiti pravovremenu i adekvatnu terapiju može utjecati na njihov cjelokupni razvoj, ne samo komunikacijsko-jezično-govorni, što će potencijalno dovesti do još više odgoda školovanja jer neće biti tretirani. Jer ako roditelji i budu htjeli rano intervenirati, neće dobiti adekvatnu podršku na vrijeme. To bi moglo rezultirati netretiranim teškoćama čitanja, pisanja i artikulacije te potencijalno težom prilagodbom na školu i zahtjeve obrazovnog sustava. Najviše će pogođena biti djeca koja pohađaju logopedsku terapiju u sklopu rane intervencije, koja uključuje najranije poticanje komunikacije, jezika i govora, gdje je jako bitno da se dijete što ranije uključi jer je tim veća mogućnost napretka.
Kako ističe HALP, intenzivni razvoj komunikacije i jezika odvija se od rođenja do 3. godine života, a dijete koje ima teškoće ili kasni u razvoju komunikacije, jezika i govora, ne može čekati na dijagnostiku i terapiju jer je to vrijeme nenadoknadivo za razvoj djeteta.
Kao psiholozi, svjesni smo ozbiljnosti ove situacije, pogotovo s naglaskom na važnost intervencije tijekom osjetljivog razdoblja od rođenja do 6. godine života, u kojem se dječji mozak najbrže razvija – i koje je ključno za razvoj jezika i govora, a time i cjelokupni razvoj pojedinca. Također stojimo uz svoje kolege logopede, čiji bi uvjeti i mogućnosti rada donošenjem novih odredbi bili značajno ugroženi.
Kako ističe Tamara:
Podržavamo uvođenje standarada jer kvalitetna usluga to zaslužuje. No, standardi moraju biti ostvarivi i utemeljeni na stvarnim potrebama terapije i korisnika. Zato tražimo standarde koji omogućuju nastavak rada multidisciplinarnih logopedskih centara te normative prostora usklađene sa stvarnim potrebama logopedske djelatnosti. Uvjereni smo da kvalitetu logopedske usluge prije svega određuju educiranost, stručnost i iskustvo logopeda, a ne obilježja prostora koja nemaju izravan utjecaj na terapijski proces.
Zato vas pozivamo da odvojite nekoliko minuta i potpišete peticiju za očuvanje dostupne logopedske terapije, koja je promijenila ili će danas-sutra promijeniti život nabolje vašem članu obitelji, prijatelju/ici, kolegi/ci i/ili njima bliskim pojedincima.
Potpišite peticiju!
