S velikom tugom obavještavamo kako je 23. kolovoza u Zagrebu preminuo Vladimir Kolesarić, istaknuti hrvatski psiholog, professor emeritus i dugogodišnji član akademske zajednice. Rođen 14. svibnja 1939. u Virovitici, Kolesarić je svoj život posvetio razvoju psihologije, ostavljajući neizbrisiv trag na akademskoj i znanstvenoj sceni. Napustio nas je u svojoj 85. godini, nakon karijere duge više od četiri desetljeća, ostavljajući iza sebe bogato nasljeđe.
Diplomirao je psihologiju 1965. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 1979. na istom fakultetu. Kolesarić je svoj radni vijek započeo još 1962. godine na Odsjeku za psihologiju, isprva kao laborant. Nakon toga postaje redoviti profesor i predstojnik Katedre za eksperimentalnu i biološku psihologiju 1986. godine, a 2009. godine otišao je u zasluženu mirovinu. Od 2014. godine nosio je titulu professora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu.
Kroz svoju karijeru, Vladimir Kolesarić bio je predan znanstvenom i metodološkom pristupu u istraživanjima psiholoških problema, posebno u područjima psihofizike, percepcije, darovitosti, konstrukcije psihologijskih mjernih instrumenata, kao i istraživanjima smisla za humor i kvalitete života. Bio je utemeljitelj i glavni urednik međunarodnog psihološkog časopisa Review of Psychology od 1994. do 2003. godine, čime je značajno doprinio međunarodnoj vidljivosti hrvatske psihologije.
Među njegovim najznačajnijim djelima ističu se knjige Vidni osjeti izazvani električkim podraživanjem oka (1981), Uvod u psihologiju (koautor, 1991), Psihologijski rječnik (koautor, 1992) i Statistički rječnik (koautor, 2000). Njegov doprinos bio je priznat i kroz funkciju predsjednika Hrvatskog psihološkog društva, koje je svojim radom dodatno osnažio.
Posljednji ispraćaj profesora Kolesarića bit će u petak, 30. kolovoza 2024. godine u 9:00 sati na Krematoriju u Zagrebu, dok će se sprovod održati istoga dana u 16:00 sati u njegovoj rodnoj Virovitici.
Odlaskom Vladimira Kolesarića, hrvatska znanstvena zajednica izgubila je jednog od svojih uvaženih članova, čiji će rad i postignuća ostati trajno upisani u povijest psihologije. Ovim putem se zahvaljujemo za sve što je napravio za hrvatsku psihološku scenu, te istovremeno izražavamo sućut obitelji i bližnjima profesora.
