Udruga Klikeraj poznata je organizacija u domaćim obrazovnim krugovima, posebice kada je riječ o obrazovanju darovitih i učenika s visokim potencijalima. Razgovarali smo s Ivanom Alagićem, školskim psihologom i suosnivačem Klikeraja.
Što je novo u svijetu darovitosti danas?
Područje darovitosti, talenta i visoke izvedbe iznimno je dinamično područje bilo da se radi o istraživanjima ili praktičnom radu. Istraživanja i prakse uvijek su ovisile o domenama u kojima pojedinci razvijaju svoje kompetencije, a domene uvijek ovise o razvijenosti i dostupnosti tehnologije u najširem smislu i o društvenom kontekstu. Tako je i danas.
Promjena paradigme u shvaćanju darovitosti na djelu je već nekoliko desetljeća. Ovo područje se već dugo nalazi između, uvjetno rečeno, tradicionalnog, redukcionističkog shvaćanja darovitosti kao iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti i suvremenijih, više holističkih perspektiva koje darovitost opisuju kao dinamičan fenomen koji uključuje i druge ljudske osobine pored sposobnosti, gdje izvanredna postignuća nastaju kroz interakciju sa socijalnom okolinom.
Promjena paradigme prisutna je i među praktičarima. Obrazovni sustavi sve više stvaraju fleksibilne pristupe koji imaju obilježja individualiziranog i personaliziranog poučavanja. Dizajn kurikuluma i koncipiranje obogaćenih i akceleriranih pristupa nesumnjivo su budućnost obrazovanja darovitih učenika.
Novi su trendovi i u identifikaciji darovitih učenika u školama. Sve su češći primjeri korištenja lokalnih, a ne univerzalnih normi prilikom klasične psihometrijske procjene kognitivnih sposobnosti. Pored toga razvijaju se zanimljive metode i tehnike identifikacije koje ne uključuju ‘psihotestove’ nego se temelje na subjektivnim i ekspertnim procjenama postignuća i izvedbi, karakteristika i ponašanja pojedinaca, kao i procesna i dinamička. U identifikaciji kao i u poučavanju sve je više koncepata iz pozitivne psihologije - koncipiraju se postupci prepoznavanja i poučavanja temeljeni na snagama i vrednotama pojedinaca.
U posljednjih desetak godina možemo primijetiti kako se praktičari u školama sve učestalije bave osobnim i socioemocionalnim razvojem darovitih pojedinaca. Ovo je iznimno bitna tema s obzirom da su ovi aspekti razvoja darovitih po svojoj prirodi izazovni i dugo su bili zapostavljani. Češće se naglasak postavljao na kognitivni razvoj, učenje i talente, no ako uzmemo u obzir aktualnu problematiku mentalnog zdravlja prisutnu u učeničkoj populaciji dobro je da se i na te potrebe nastoji odgovoriti. U suvremenoj obrazovnoj praksi, posebice na zapadu, možemo pronaći mnogobrojne primjere SEL kurikuluma, odnosno programa namijenjenih razvoju socijalnih i emocionalnih kompetencija.
U realizaciju je krenuo novi projekt udruge Klikeraj. Možete li nam pobliže opisati o čemu se radi?
S novim projektom okrenuli smo novi list. Prethodnih godina bavili smo se razvojem kreativnosti kod darovitih osnovaca. Bavili smo se ideacijskim procesima, didaktičkom igrom i projektnim učenjem. Ovoga puta okrenuli smo se poticanju razvoja akademskih talenata iz područja prirode i društva kod darovitih učenika u razrednoj nastavi. Tome smo pristupili kroz implementacijom razlikovnog kurikuluma u nastavi (otud i naziv projekta - RaKuN). Diferenciranje kurikuluma namijenjenog darovitim učenicima suvremeniji je pristup u obrazovanju koji proizlazi iz prethodno spomenute nove paradigme poučavanja. Nesumnjivo će imati važnu ulogu u skoroj budućnosti u našim školama, posebice kada uzmemo u obzir nadolazeću reformu osnovnog obrazovanja i specifičnosti našeg obrazovnog sustava.
Ključna aktivnost u projektu je dizajn razlikovnog kurikuluma i cilj nam je kroz edukacije i obuke namijenjene učiteljima i stručnim suradnicima razvijati ove vještine kako bi mogli na ovaj način obogaćivati nastavu i ubuduće.
Istovremeno radimo na programu radionica namijenjenih refleksiji i samoregulaciji učenja. Cilj aktivnosti u ovim radionicama jest potaknuti darovite učenike na opažanje vlastitog procesa učenja, reflektiranja o naučenom i planiranja idućih koraka. Indirektno želimo postići razvoj autonomije u vođenju vlastitog procesa učenja i rada. Za ovu prigodu angažirali smo studente društveno-humanističkih studija koji će pod vodstvom naših mentora okušati u planiraju i realizaciji programa u školama.
Partneri projekta su osnovne škole s područja Slavonije, njih ukupno trinaest. S mnogima od nih surađujemo od našeg osnutka prije deset godina i u tom periodu smo ‘izbrusili’ razne kompetencije našeg tima, a vjerujem i kompetencije škola. Zajednički nam je cilj unaprijediti kvalitetu obrazovanja darovitih u našim školama i vjerujem da smo na dobrom putu.
Kakve su trenutne mogućnosti i buduće perspektive obrazovanja darovitih u Hrvatskoj? Vodi li obrazovni sustav dovoljno brige o njihovim potrebama?
Povest ću se nazivom vašeg portala pa ću reći nešto (vjerujem) nepopularno. Mislim da stvari nisu tako crne kako ih mediji često prikazuju. Često se može čuti i pročitati kako sustav ne mari za djecu i mlade s visokim sposobnostima, kako škole nemaju resurse ni alate kako bi odgovorile potrebama darovitih i slično. Stvara se negativna atmosfera u javnosti kada su škole u pitanju jer su školama često pripisuju uloge i odgovornost za neke društvene pojave koje joj naprosto ne pripadaju. No, suvisli kritički odnos prema javnom obrazovanju je dobrodošao.
Napredne aktivnosti, ‘teški’ zadaci, dodatna nastava, natjecanja, projekti obogaćivanje i akceleracija oduvijek su bili resursi koje su škole koristile u tu svrhu, i slično će biti i ubuduće. Znanstvena i praktična literatura te mogućnosti educiranja u ovom području su nepregledne. Psihodijagnostički instrumenti za procjenu kognitivnih sposobnosti i drugih osobina u posljednjih godinu dana školama postali su značajno dostupniji. Ono što zasigurno nedostaje u našem obrazovanju je sustavnost u obrazovanju darovitih učenika. Kritičari su po tome pitanju u pravu, no trebali bismo znati da usustavljivanje rješava brojne probleme u nekoj domeni, ali i otvara neke nove. No, i na tom planu vidljivi su određeni pozitivni pomaci. U iščekivanju smo novog pravilnika o obrazovanju darovitih i vidjet ćemo kakve će nam to promijene donijeti. One nesumnjivo neće biti drastične, ali po obrisima prijedloga i javnog savjetovanja mislim da možemo očekivati neke pozitivne novosti.
Puno su zamjetnije promjene u izvaninstitucionalnom obrazovanju. Škole u Hrvatskoj već prilično dobro ‘plivaju’ u projektima, domaćim i međunarodnim, što otvara prostore kakve neke prethodne generacije nisu imale prilike istražiti. Nadalje, brojne lokalne i regionalne zajednice osnivaju centre izvrsnosti u kojima djeca i mladi mogu usavršavati svoje talente, družiti se sa sebi sličnima i komunicirati s ekspertima iz pojedinih domena. Osnivaju se udruge kao što je naša, koje su se specijalizirale za rad s darovitima i koje kroz svoje djelovanje i javno zagovaranje također omogućuju određene aktivnosti koje bi odgovorile na potrebe ove dječje populacije. Primjerice, u Klikeraju posebnu važnost dajemo projektima namijenjenim školama iz malih i ruralnih sredina.
"Prostora za napredak ima, ali postoje i mnoge utabane staze.", zaključuje Alagić.
Ovim putem se zahvaljujemo kolegi Alagiću na razgovoru o ovoj važnoj temi te im želimo puno sreće u provedbi ovog hvalevrijednog projekta.
