Aleksinomija: psihološki fenomen nekorištenja imena

Propitkivanje o imenima odavno je otišlo puno dalje od citata Twenty One Pilotsa, Smeta li još kome što netko drugi ima vaše ime? Tako se osobno ime smatra najvažnijim polazištem identiteta tijekom života te je poznato da imena mogu utjecati na ponašanje pojedinca i na to kako ga drugi doživljavaju. Ipak, ako se pretražuje pojam aleksinomija, Google će prikazati rezultate za aleksitimiju, jedan drugi fenomen kojeg obilježava nemogućnost izražavanja, opisivanja ili razlikovanja vlastitih emocija. Stoga će pretraga termina aleksinomija, koji se inače s grčkog jezika prevodi kao: bez riječi za imena, zasad biti uspješnija na engleskom jeziku.

Psihološki fenomen

Pojedincu samo izgovaranje imena može izazvati osjećaj tjeskobe, straha i stresa te dovesti do ponašanja izbjegavanja imenovanja. Taj problem prva je istaknula Welleschik (2019), a nedavno ga kao psihološki fenomen uspostavili Ditye i suradnici (2023), pod pojmom aleksinomija (eng. alexinomia). Ovaj fenomen karakterizira poznavanje imena, ali nemogućnost njegova korištenja u svakodnevnoj komunikaciji zbog anksioznosti i drugih neugodnih emocija.

Treba istaknuti da ovdje nije slučaj da osoba ne želi izgovoriti ime, kao što to primjerice rade likovi iz Harry Pottera za Lorda Voldemorta kada ga oslovljavaju sa Znate- već- tko, nego se radi o tome da osoba zna tuđe ime i želi ga koristiti, ali ne može zbog određenih psiholoških prepreka. Stoga aleksinomiju treba izbjegavati tumačiti kao izraz nepoštovanja ili nedostatka brige. Također, valja znati da ona nije posljedica lošeg pamćenja imena, a treba je razlikovati i od tjelesnih i kognitivnih oštećenja koja utječu na jezične sposobnosti, poznatih kao afazije.

Valja spomenuti da se aleksinomija ne bi smatrala fobijom zato što nije toliko specifična, automatska i praćena iracionalnim razmišljanjem kao što to fobije obično jesu. Izrazi poput onomatofobija, nomatofobija i sličnih pojavljuju se na raznim popisima fobija, no izgleda da nisu u velikoj mjeri proučavani. Navodno se onomatofobija odnosi na izraziti strah od specifičnih riječi ili imena zbog značenja koje je pojedinac s njima povezao. Tako bi osoba koja je imala neugodno iskustvo s određenim imenom mogla reagirati strahom kada čuje to ime. U našim prethodnim člancima raspravljano je o specifičnim fobijama kao što su tanatofobija i glosofobija.

Iza tereta imena

Kada se sumiraju rezultati aktualnih istraživanja o aleksinomiji od Welleschik (2019), Ditye i suradnika (2023) te Bergert i suradnika (2024), oni upućuju na to da aleksinomijom mogu biti pogođene sve osobe neovisno o spolu, dobi, jeziku, kulturi i geografskom smještaju. Također, zaključuje se da aleksinomija može biti izražena u svim oblicima komunikacije pri čemu su simptomi najintenzivniji u izravnoj verbalnoj komunikaciji. Iako aleksinomija najčešće nema prepoznatljivu točku početka, obično se prvi puta pojavljuje u djetinjstvu ili adolescenciji.

Aleksinomija se javlja u interpersonalnoj komunikaciji u bilo kojem odnosu, a posebice u romantičnom odnosu i onom u kojem postoji autoritet, odnosno hijerarhija. Najčešće se radi o nemogućnosti korištenja osobnih imena, stoga neke osobe nemaju poteškoća u korištenju imena izmišljenih likova pa mogu reći Bilbo Baggins i bez problema sudjelovati u raspravi o likovima trilogije Gospodara prstenova. S druge strane, neke osobe ne mogu reći: Bok, tata! ili se obratiti kome drugome sukladno njegovoj ulozi budući da se suočavaju sa situacijama generalizacije nemogućnosti imenovanja same društvene uloge.

Što se tiče subjektivnog doživljaja aleksinomije, on je karakteriziran prisustvom barem jednog od sljedećih simptoma: doživljaj trenutne anksioznosti, koja se smatra glavnim simptomom, panike, stida i osjećaja nedostatnosti u situacijama koje zahtijevaju korištenje imena, osjećaj straha zbog pogreške u izgovoru imena ili obraćanja krivim imenom, tjelesne reakcije poput crvenjenja u licu, mučnine i zadržavanja daha kada se namjerava izgovoriti ime te izbjegavanje situacija koje podrazumijevaju uporabu problematičnog imena.

Moguća objašnjenja

Kako su istraživanja aleksinomije još u svojim počecima i dalje se radi na utvrđivanju točnih uzroka. Od psiholoških čimbenika za koje se predlaže da dovode do aleksinomije ili joj mogu doprinijeti, izdvaja se socijalna anksioznost. Kao što je vidljivo na grafu, sudionice s aleksinomijom istraživanja Ditye i suradnika (2023) individualno i grupno su postigle rezultate iznad granične vrijednosti, što upućuje na prisutnost socijalne anksioznosti. Međutim, to ne znači da su svi koji se suočavaju s aleksinomijom socijalno anksiozni i obrnuto.

Uz socijalnu anksioznosti, od ostalih psiholoških čimbenika za koje se predlaže da dovode do aleksinomije ili joj mogu doprinijeti izdvajaju se niske razine ekstraverzije, smanjena sposobnost regulacije emocija te tjeskoba povezana s privrženošću i odnosima. U okviru toga, za čimbenike ranjivosti od razvoja aleksinomije navode se iskustva iz djetinjstva poput nestabilnih odnosa, trauma i drugih sličnih promjena životnih okolnosti.

Uočeno je i da mnoge osobe s aleksinomijom imaju poteškoća s percepcijom vlastitog imena pa znaju pokazivati odbojnost prema njemu i preferirati nadimke. Još su istraživanja Aldrin (2016) i Jouberta (1993) ukazala na to da je samoprocjena osobnog imena povezana s time kako pojedinac vidi sebe pri čemu osoba koja se više sviđa samome sebi, više voli vlastito ime i obrnuto. Posljedično, takav odnos rezultira češćim, odnosno rjeđim korištenjem vlastitog imena. Uzimajući u obzir takve nalaze, predlaže se da bi odnos pojedinca prema samome sebi mogao igrati ulogu u modulaciji aleksinomije.

Strategije suočavanja i posljedice

Osobe s aleksinomijom susreću se s ozbiljnim teškoćama u interakciji i održavanju odnosa jer se pri razgovoru ili njegovu započinjanju oslanjaju na blizinu prisutne osobe, fizički dodir ili kontakt očima - ako su se uopće odlučile upustiti u takve situacije. Sklone su se služiti opisu pojedinca umjesto njegovim imenom pa će tako, primjerice, na pitanje poznanika: S kim ideš na koncert?, odgovoriti: Znaš, s onom curom duge plave kose. Samo u nekim slučajevima i s određenim ljudima prihvatljiva im je opcija upotrebe nadimaka.

Unatoč tome što načini prilagodbe ukazuju na želju i proaktivnost osoba da se nose sa svojim teškoćama i upravljaju njima, nekorištenje imena u svakodnevnoj komunikaciji bez sumnje može dovesti do kognitivnog i psihološkog opterećenja te narušiti samopouzdanje i samopoštovanje osobe. Također, može se negativno odraziti i na interpersonalne odnose zbog pojave nesporazuma i sukoba.

Izazovi i prilike

Nedovoljna istraženost aleksinomije, njezin ozbiljan utjecaj na psihološku dobrobit osoba u svakodnevnim interakcijama i ograničenja postojećih istraživanja koja se vežu uz metodologiju i veličinu uzorka, predstavljaju važan izazov. Stoga se može zaključiti da je od značaja ulagati u daljnje proučavanje aleksinomije kako bi se došlo do dubljih uvida u uzroke i poveznice s drugim psihološkim poremećajima. Aktualna je mogućnost ispunjavanja upitnika o doživljaju aleksinomije u sklopu istraživanja tima sa Sveučilišta Sigmunda Freuda u Beču posvećenog proučavanju aleksinomije i razvoju skale njezinih simptoma.

Važno je znati da se vježbom i s vremenom može poboljšati sposobnost korištenja imena. Nalazi istraživanja upućuju i na to da ovaj fenomen može biti prisutan kao dio drugih psiholoških poremećaja poput socijalne anksioznosti zbog čega se predlaže i rad na smanjivanju intenziteta simptoma kroz psihoterapiju ili drugi klinički psihološki tretman.

Izvori: