Poznato je da ljudi vole biti uključeni u dramu koja se ne tiče izravno njih, a današnja sveprisutnost Interneta i religiozno korištenje društvenih mreža iznimno su olakšali mogućnost praćenja tuđih života i životnih odabira. Jedan od primjera je i interes javnosti za ljubavne živote poznatih osoba. Gotovo svaki početak ili kraj romantične veze poznatih ostane zabilježen u senzacionalističkim člancima i razgovorima uz kavu širom svijeta. Kroz pomno praćenje tuđih odabira partnera neizbježno je uočiti i određene obrasce koji se stabilno ponavljaju kroz vrijeme.
Nedavno je javnosti zapeo za oko obrazac koji se istaknuo prilikom izbora partnerica Leonarda DiCaprija. Naime, kroz Leonardovu povijest romantičnih odnosa prepoznato je da su mu sve djevojke mlađe od 25 godina. Nakon što je, na potpuno oduševljenje javnosti, sa zadnjom djevojkom prekinuo mjesec dana nakon njezinog 25. rođendana, stvorio je plodno tlo razvoju različitih teorija i provedbi statistika te je ubrzo gotovo svaki pratitelj svijeta Hollywooda imao svoje mišljenje o njegovom ljubavnom životu. Naravno, ne možemo sa sigurnošću znati razlog njegovih prekida, ali obrazac je sasvim dovoljan za pokretanje spekulacija.
Naši obrasci prilikom odabira partnera ostaju relativno slični unatoč tome što se vremena i potrebe ljudi mijenjaju, a jedno od objašnjenja tih obrazaca ponudila je evolucijska psihologija. S obzirom na to da je preduvjet za evoluciju reprodukcija gena, ljudi su trebali razviti određene strategije koje bi im pomogle prilikom izbora prikladnog partnera kako bi povećali šanse za opstanak i preživljavanje sebe i svojeg potomstva. Ako pogledamo iz evolucijske perspektive, mogli bismo uočiti da su današnje preferirane karakteristike partnera bile upravo one koje su povećale šanse našim precima za opstanak.
Prema evolucijskoj teoriji spolnih razlika, ljudi danas preferiraju one karakteristike kod partnera koje su efektivno rješavale probleme s kojima su se naši preci nekada suočavali. Izborom partnera određenih karakteristika nesvjesno se štitimo od opasnosti koja je davnih dana bila aktualna. S obzirom na to da je opstanak prioritet koji dijelimo sa svojim precima i suvremenicima, a vjerojatno i nasljednicima, nije začuđujuće kako su ljudi kroz evoluciju razvili stabilne kriterije prilikom odabira partnera i time si povećali šanse za preživljavanje. Međutim, muškarci i žene kroz prošlost nisu bili izloženi istim problemima pa su posljedično razvili različite adaptivne strategije i preferencije prilikom odabira partnera kako bi maksimalno povećali šanse za svoj opstanak i reprodukciju gena.
Što je ženama (bilo) bitno?
Kroz evoluciju su žene bile te koje ulažu više u potomstvo, sebe stavljaju u ranjivu poziciju prilikom trudnoće i više brinu o tek rođenom djetetu (npr. dojenjem). Što je to što im se kroz proces evolucije pokazalo bitnim?
Resursi
Žene su imale manje prilika za pristup resursima te su muškarci bili glavni dobavljači resursa za obitelj. Iz tog je razloga bilo izrazito važno da žena pametno odabere partnera koji ili posjeduje resurse potrebne za nju i potencijalno potomstvo ili pokazuje potencijal da bi to u budućnosti mogao. Budući da je za prikup resursa potrebno vrijeme, stariji muškarci bili su konkurentniji na tom području. S obzirom na to da se odabir partnera kod žena odvija u mlađoj (reproduktivnoj) dobi, prije nego što su mladi muškarci tipično stigli steći resurse, kod žena je evoluirala preferencija za ambicioznim partnerima za koje smatraju da su sposobni steći potrebne resurse.
Spremnost na ulaganje
Iako poželjni, sami resursi nisu dovoljni ako partner ne pokazuje interes za ulaganjem i podjelom navedenih resursa s partnericom i potomstvom. Jedan od pokazatelja spremnosti na ulaganje u partnericu je poklanjanje materijalnih dobara. Spremnost na ulaganje u partnericu dodatno dolazi do izražaja kada su pokloni svrha sami sebi te nisu funkcionalni i neophodni za preživljavanje - npr. nakit i cvijeće prolaze bolje od novih spužvica za pranje posuđa. Iz evolucijske perspektive, pozadinsko objašnjenje za to zašto su "dijamanti ženini najbolji prijatelji" leži upravo u percipiranoj sigurnosti da je partner spreman uložiti u nju. Uz navedeno, ženama je bilo jednako bitno pronaći partnera koji će biti spreman ulagati i u njihovu djecu. S obzirom na to da muškarci nisu mogli biti u potpunosti sigurni u očinstvo te nisu imali fizičku obvezu prema djetetu, njihova uključenost i želja za sudjelovanjem u odgoju djeteta jako je varirala i ovdje su prisutne velike individualne razlike. Iz tog su razloga žene razvile preferencije za partnere koji pokazuju interes i volju za brigu prema djeci. Ove se preferencije ističu i u suvremenim nalazima istraživanja prema kojima su muškarci koji su pokazivali interes za djecu bili poželjniji kao dugoročni partneri, u odnosu na muškarace koji su prema djeci bili indiferentni.
Fizički izgled
Što se izgleda tiče, ženama je on oduvijek igrao manju ulogu prilikom izbora partnera nego što je to slučaj kod muškaraca, jednostavno zbog drugačijih zahtjeva u evoluciji. Ženske preferencije za izgled muškaraca usmjerene su više na pokazatelje zdravlja i dugovječnosti muškarca te njegove sposobnosti da ih zaštiti (npr. visina partnera i širina njegovih ramena).
Što je muškarcima (bilo) bitno?
Muškarci su imali nešto drugačije probleme kojima su trebali doskočiti kako bi uspješno reproducirali gene. Prvi značajan problem bio je pronaći partnericu koja će im osigurati potomstvo, a drugi predstavlja (ne)sigurnost u očinstvo tog potomstva. Iz tih su razloga njihove preferencije i strategije za izbor partnerice bile usmjerene na fizički izgled koji upućuje na zdravlje i plodnost te, jednako važno, pokazatelje vjernosti.
Fizički izgled
Naši su se muški preci uvelike oslanjali na fizičke karakteristike iz kojih su jasno mogli zaključiti o ženinoj mladosti i zdravlju. Na preferenciju prema mlađim ženama utjecala je podsvjesna kalkulacija o reproduktivnoj vrijednosti. Reproduktivna vrijednost predstavlja broj potencijalne djece koju bi osoba određenog roda i dobi mogla imati u budućnosti. Unutar tog konteksta, mlađe će žene imati prednost jer je pred njima duži period unutar kojeg će moći imati određeni (veći) broj djece. S obzirom na to da mladost predstavlja potencijalnu reproduktivnu uspješnost, muškarci su razvili preferencije za one fizičke karakteristike koje upućuju na plodnost i zdravlje kod žena, koje su i danas percipirane privlačnima. Tako je, na primjer, omjer ženinog tijela doživljen kao pokazatelj plodnosti, što se ističe i u suvremenim istraživanjima - muškarci preferiraju žene s većim bokovima u kombinaciji s užim strukom (tzv. hourglass figuru) - te u DiCaprijevom upečatljivom obrascu (koji nas, priznajemo, više zabavlja nego što služi kao argument). Velike grudi, također, igraju ulogu u procjeni privlačnosti žene, što iz evolucijske perspektive možemo objasniti time da su u prošlosti velike i čvrste grudi bile prisutne jedino kod mladih žena i predstavljale su stabilan pokazatelj mladosti.
Vjernost
Ranije spomenuti važan problem s kojim su se muškarci susretali bila je nesigurnost u očinstvo. Kako bi smanjili tu nesigurnost, muškarci su sklapali monogamne i dugoročne veze unatoč preferenciji kratkoročnih seksualnih strategija. Razvili su preferencije prema partnericama koje ne pokazuju znakove promiskuiteta, a dugoročni odnos im je omogućio i bolje upoznavanje partnerice, čime su olakšali prepoznavanje znakova potencijalne nevjere.
Kakva je danas situacija?
Danas su se okolnosti promijenile i navedene karakteristike partnera više nisu neophodne za opstanak i preživljavanje potomstva. Možemo se složiti da nemaju isti značaj kao što su ranije imale, no određeni su obrasci ostali jednako relevantni. Neke od današnjih promjena vidljive su u tome da se ljudi za prvo dijete odlučuju u starijoj dobi nego što je to prije bio slučaj, žene imaju priliku stvoriti vlastite resurse i karijeru te se više ne oslanjaju na partnera za preživljavanje. Također, danas postoje različite mogućnosti mijenjanja i pomlađivanja izgleda (estetske operacije, implantati, boje za kosu…) kojih u vrijeme stvaranja i "cementiranja" ovakvih preferencija nije bilo. Unatoč tome što su se okolnosti i potrebe društva promijenile, danas imamo slične obrasce prilikom procjene privlačnosti partnera. Naš odabir partnera predstavlja kombinaciju različitih faktora, a kroz adaptivne probleme svojih predaka možemo steći okvir razumijevanja i dobiti uvid u (mali) dio smisla iza naših odluka i sklonosti. Proučavajući izbore i strategije prema kojima su naši preci birali partnere, uočavamo naznake davno povučenih konaca i donesenih odluka, što je ostavilo značajan trag i na naše donošenje odluka danas.
Izvori:
Buss, D. M. (1994). The evolution of desire: Strategies of human mating. Basic Books.Kanazawa, S. (2008). Why are diamonds a girl's best friend?. Psychology today.
Tadinac Babić, M. i Hromatko, I. (2004). Evolucijska psihologija i spolne razlike. U: Hrgović, J. i Polšek, D. (ur.) Evolucija društvenosti. Zagreb, Jesenski i Turk.
Buss, D. M., i Shackelford, T. K. (2008). Attractive women want it all: Good genes, economic investment, parenting proclivities, and emotional commitment. Evolutionary Psychology, 6(1), 134–146. https://doi.org/10.1177/147470490800600116
Kenrick, D. T., Keefe, R. C., Bryan, A., Barr, A., i Brown, S. (1995). Age preferences and mate choice among homosexuals and heterosexuals: A case for modular psychological mechanisms. Journal of Personality and Social Psychology, 69(6), 1166–1172. https://doi.org/10.1037/0022-3514.69.6.1166
Singh, D. i Young, R. K. (1995). Body weight, waist-to-hip ratio, breasts, and hips: Role in judgments of female attractiveness and desirability for relationships. Ethology and Sociobiology, 16(6), 483–507. doi:10.1016/0162-3095(95)00074-7
