Jedno popodne kad sam iz jutarnje smjene nenaspavan došao kući, legao sam na krevet s namjerom da odmorim. Širom otvorenih očiju, s kadrom sobe iz moje perspektive savršeno očuvanim, odjednom, u kutu sobe pojavio se sijedi starac duge bijele brade i kose, u bijeloj haljini. Bez ikakvih pokreta tijelom, u jednom treptaju, isprekidano, kao u horor filmovima, prilazio mi je sve bliže i bliže. Završio je točno iznad mene i počeo me gušiti. Ja se cijelo to vrijeme nisam mogao pomaknuti bez obzira na silne napore. Osjećao sam se bespomoćno i prestravljeno. Netom nakon što sam se probudio nisam bio siguran jesam li sve samo sanjao ili sam potpuno sišao s uma. Sve u svemu bilo je zastrašujuće.
Nakon te prve epizode, povremeno se znalo ponavljati kad bih zaspao na leđima - doživio bih blažu ili jaču verziju paralize, s entitetima ili bez. Uvijek bih osjećao da me "netko" guši. Osjećao bih prisutnost nekoga u mračnoj sobi, hladan dah na vratu. Osjećao bih ruku kako prolazi kroz posteljinu u kojoj nepomično ležim i znam što mi slijedi, a ne mogu napraviti apsolutno ništa. Najgora stvar je to što se iskustvo čini tako stvarno jer mozak registrira vašu okolinu potpuno vjerno kao da ste budni, svjesni ste svega i stvarno imate dojam kao da ste budni. Čak i kad se panično istrgnete iz zagrljaja demona niste sigurni jeste li sve sanjali i taj osjećaj bunila traje i po nekoliko minuta. (T.G., student)
Ovo jezivo iskustvo opisano u tekstu iznad naziva se paraliza spavanja. To je privremeni period nepomičnosti koji se javlja prije samog početka spavanja ili pri buđenju. Tijekom tog perioda voljni pokreti mišića su inhibirani, dok respiratorni pokreti, pokreti očiju i svijest o okolini ostaju netaknuti. Osim same nemogućnosti kretanja, veliki udio jezivosti ovog fenomena čine vividne hipnagogne (pri početku spavanja) ili hipnapompne (pri buđenju) halucinacije koje učestalo prate epizode paralize spavanja. Ova halucinoidna iskustva mogu se podijeliti u 3 kategorije:
- Iskustvo uljeza uključuje numinozan osjećaj prijeteće prisutnosti koji prate vidne, slušne i taktilne halucinacije. Ta prisutnost zna biti u obliku mračne sjene, životinje, čovjeka ili čudovišta.
- Iskustvo inkuba (eng. incubus) uključuje teškoće s disanjem, gušenje, pritisak na tijelo, često u području prsa, osjećaj da netko sjedi na prsima... Osobe često opisuju ovaj osjećaj kao napad od strane uljeza.
- Treća kategorija uključuje razna prostorna, temporalna i orijentacijska iskustva tijela. Ona uključuju osjećaje plutanja, lebdenja ili padanja, izvantjelesna iskustva i autoskopske halucinacije (doživljaj opažanja vlastitog tijela).
Iskustva uljeza i inkuba uglavnom su praćena intenzivnim osjećajem straha, dok se iskustva iz treće kategorije opisuju kao blažena ili erotična i rijetko su praćena strahom.
Istraživanja pokazuju da je 7.6% generalne populacije, čak 28.3% studenata i 31.9% psihijatrijskih pacijenata iskusilo barem jednu epizodu paralize spavanja tijekom svog života. Među psihijatrijskim poremećajima paraliza spavanja često se veže uz narkolepsiju, rijedak poremećaj spavanja koji se očituje u pretjeranoj pospanosti tijekom dana i naglom gubitku mišićnog tonusa. Među zdravom populacijom, paraliza spavanja se uglavnom javlja uslijed loše higijene spavanja, neispavanosti, premorenosti ili jet laga. Osim toga, ona se gotovo uvijek javlja kada osoba leži na leđima.
Ono što paralizu spavanja čini vrlo zanimljivim fenomenom jest činjenica da pojedinci iz različitih kultura i država izjavljuju o sličnim ili gotovo istim oblicima halucinacija i drugim doživljajima tijekom paralize. No, ono po čemu se razlikuju jesu njihove interpretacije istih.
Demon u sobi ili otmica izvanzemaljaca ili...?
Između 16. i 18. stoljeća, diljem Europe vjerovalo se da je iskustvo paralize spavanja djelo vještica koje koriste svoje čari kako bi terorizirale spavače koji su im se zamjerili. Tijekom srednjeg vijeka također je postojalo rašireno vjerovanje da mladim djevojkama tijekom noći dolazi demon koji ih seksualno napastuje. Taj demon u formi muškarca naziva se inkub, dok se isti demon u formi žene, koji napastuje muškarce, naziva sukub (eng. succubus). Naravno, i ovo je zapravo samo još jedna od interpretacija paralize spavanja. Čak i u modernim zapadnim društvima pojedinci koji prožive epizodu paralize imaju tendenciju interpretirati ju u terminima paranormalnih pojava. Razlog tome je to što ljudi nisu upoznati s ovim fenomenom, a imaju potrebu sebi objasniti vlastito uznemirujuće iskustvo. Kako bi izbjegli nepoželjnu misao, koju spominje i T.G. u svojoj priči, a to je da su 'potpuno sišli s uma', pojedinci se češće priklanjaju paranormalnim objašnjenjima.
U novije vrijeme, odnosno ranih 2000. godina u SAD-u i Europi javlja se nešto drugačija interpretacija paralize spavanja koja se učestalo javlja u popularnim medijima, a to je izvanzemaljska otmica. Neki su pojedinci koji su imali iskustvo paralize uvjereni da su ih u snu oteli izvanzemaljci te im izbrisali sjećanje na samu otmicu. Ono što im je ostalo očuvano jest sjećanje osjećaja paraliziranosti i halucinacije izvanzemaljskih bića.
Nema dvojbe oko toga da znatan dio priča o paranormalnim stvorenjima ili izvanzemaljcima vuče podrijetlo iz epizoda paralize spavanja. Ovu tezu potvrđuju i znanstveni radovi. Primjerice, French i njegov tim (2008) pronašli su da su pojedinci koji tvrde da su imali kontakt s izvanzemaljcima češće imali epizode paralize spavanja od kontrolne skupine ispitanika.
Što se zaista krije u pozadini ovog zastrašujućeg fenomena?
Naime, paraliza sna može se opisati kao preuranjeni 'upad' REM stadija u stanje budnosti. Tijekom REM faze spavanja naš motorni sustav, uz pomoć neurotransmitera GABA-e i glicina, biva paraliziran – doveden u stanje mišićne atonije. REM je faza sna u kojoj se najviše javljaju snovi, stoga se vjeruje da je pojava privremene paralize nastala kako ne bismo izvodili radnje koje sanjamo i na taj način sebe doveli u stanje opasnosti. Još jedna značajka REM stadija spavanja koja je važna za napomenuti jest ubrzano i nepravilno disanje.
Vjeruje se da loša higijena spavanja, neispavanost i premorenost mogu dovesti do buđenja usred REM faze spavanja. Tada se javlja paraliza spavanja. Kada smo u fazi polusna, brzo buđenje iz REM stadija je izrazito teško – teško nam je disati jer se naše disanje odvija nepravilnim tempom, a dovoljno smo budni da smo svjesni paraliziranosti vlastitog tijela. Panika koja nas hvata u takvom trenutku samo pogoršava osjećaj nemogućnosti disanja, a intenzivna aktivnost središnjeg živčanog sustava koja je tipična za REM stadij dovodi do halucinacija nalik onima kakve doživljavamo u snovima, samo ovaj put mnogo realističnijih.
Na svu sreću, iskustvo paralize spavanja traje samo nekoliko sekundi ili minuta i ne ostavlja nikakve posljedice po naše fizičko zdravlje. No, psihički ovo iskustvo može imati negativne posljedice i na duži period nakon epizode. Cheyne i Pennycook (2013) pronašli su da efekti nakon proživljene epizode paralize spavanja uključuju osjećaj nevidljive prisutnosti, osjećaj da se bliži smrt, povišen strah od prijetnje ili napada i ponavljano razmišljanje o epizodi.
Kako bismo umanjili negativne posljedice paralize sna, ali i izbjegli pogrešne interpretacije iste, potrebno je ljude osvijestiti o njezinu postojanju. Učenjem o neuropsihološkim temeljima paralize možemo umanjiti njezinu jezivost i minimalizirati njezine efekte na naše psihičko stanje.
Literatura
Brooks, P. L. i Peever, J. H. (2012). Identification of the transmitter and receptor mechanisms responsible for REM sleep paralysis. Journal of Neuroscience, 32(29), 9785-9795.
Cheyne, J. A. (2002). Situational factors affecting sleep paralysis and associated hallucinations: position and timing effects. Journal of Sleep Research, 11(2), 169-177.
Cheyne, J. A. i Pennycook, G. (2013). Sleep paralysis postepisode distress: Modeling potential effects of episode characteristics, general psychological distress, beliefs, and cognitive style. Clinical Psychological Science, 1(2), 135-148.
French, C. C., Santomauro, J., Hamilton, V., Fox, R. i Thalbourne, M. A. (2008). Psychological aspects of the alien contact experience. Cortex, 44(10), 1387-1395.ISO 690.
Santomauro, J. i French, C. C. (2009). Terror in the night. The psychologist.
Sharpless, B. A. i Barber, J. P. (2011). Lifetime prevalence rates of sleep paralysis: a systematic review. Sleep medicine reviews, 15(5), 311-315.
