Često se kaže da svi vole dobru šalu, no moramo priznati da svi vole šale koje su njima smiješne. Međutim, dobar je osjećaj kada baš vaša šala izazove gromoglasan smijeh u prostoriji. Dobar pokazatelj ovoga je srednjoškolska frustracija prilikom situacije u kojoj netko glasnije ponovi duhovitu opasku za vama i preuzme zasluge za vašu šalu!

Individualne razlike u smislu za humor čine se važnima za istaknuti u uvodu članka o ulozi humora u privlačnosti potencijalnih partnera. Mala vježba prije čitanja nalaza istraživanja može biti sljedeće: zastanite i zamislite koliko je vama osobno važno da je vaš potencijalni partner ili partnerica duhovit/a (ili koliko biste željeli da je duhovit/a). Druga, manje intuitivna vježba, pitanje jest da promislite koliko vam je važno da se oni smiju vašim šalama.

Važnost humora kroz život

Humor je sveprisutan, a ipak često zanemaren aspekt ljudskog ponašanja. Činjenica je da stand-up komičari pune arene, ali i naše večeri provedene gledajući nastupe na Netflixu, čija je jedina svrha smijeh, o tome govore dovoljno. Osim toga, humor koristimo i kao način suočavanja sa stresom, regulacije emocija, a ima i važnu ulogu u interpersonalnim odnosima.

Ne čudi, stoga, da smo evoluirali na način da cijenimo dobru šalu. Neki od pokazatelja važnosti humora dolaze iz istraživanja znatiželjnih psihologa koje je zanimala ozbiljnija strana šale.  

Humor i privlačnost

Možda ste čuli da su muškarci s dobrim smislom za humor gledani kao privlačniji, ali to rjeđe čujemo za žene. No, je li to stvarno tako? Također, radi li se o nečemu što nas inicijalno privuče i utječe na fizičku privlačnost, ili je smisao za humor nešto što tražimo više kod dugoročnih odnosa?

Šaljiva istraživanja

Da je humor ljudima važan, znamo odavno. Još je pedesetih godina prošlog stoljeća Hewitt (1958) pronašao da je za studente, za 90% muškaraca i 81% žena, dobar smisao za humor jako važan kod potencijalnih partnera.

U nešto recentnijem istraživanju autori McGee i Shevlin su (2009) ispitali su procjene privlačnosti osoba koje bi opisali sudionicima, uz variranje opisanog smisla za humor. Kroz ispitivanje 90 sudionika i 90 sudionica željeli su otkriti hoće li pojedinci opisani kao osobe s boljim smislom za humor biti ujedno procijenjeni i kao više fizički privlačni, a zatim i hoće li smisao za humor djelovati na privlačnost osobe kao potencijalnog partnera za dugoročni romantični odnos. Opisi osoba bili su jednaki, izuzev informacije da osoba nema smisla za humor, da ima prosječan smisao za humor ili da ima natprosječan smisao za humor.

Rezultati su prilično jasni - osobe opisane kao one koje imaju dobar (natprosječan) smisao za humor bile su procijenjene fizički privlačnijima i kao više odgovarajući/a partner/ica za dugoročnu vezu. Također, važan rezultat je i to da je ovaj efekt značajan kako za žene, tako i za muškarce. Uzorak je, valja napomenuti, uključivao samo heteroseksualne pojedince.

Drugo istraživanje, koje je donijelo potvrdu ovih nalaza, bilo je smješteno u stvarnoj situaciji i zauzelo je više eksperimentalni pristup pitanju utječe li humor na privlačnost pojedinca. Bez interakcija sa sudionicima istraživači su ocjenjivali privlačnost sudionika prema njihovim fotografijama. Nakon toga su sudionici išli na brze spojeve (engl. speed dating) i procjenjivali privlačnost osobe preko puta njih, kao i njihov smisao za humor. Sudionici s dobrim smislom za humor imali su i veće ocjene privlačnosti u odnosu na one ocjene koje su dobili od istraživača.

Zanimljivo je kako su sudionici koji su imali loš smisao za humor dobili niže procjene privlačnosti od onih koje su im istraživači dali. Kako je to autor studije Doerksen jednostavno sročio: "Ako niste smiješni, bili ste procijenjeni manje privlačnima."  Za razliku od prošle studije, ovdje je efekt bio više izražen za žene nego za muškarce. To jest, dobar smisao za humor muškaraca napravio je veću razliku u procjenama njihove privlačnosti. Ovaj je efekt značajan i za muškarce i za žene.

S obzirom na to da se radi o istraživanju u pripremi objavljivanja, valja pričekati s finalnom ocjenom istraživačkog nacrta te je potrebno više istraživanja u eksperimentalnim uvjetima.

Zašto je humor važan?

Teorija kovarijance nalaže da je moguć razlog važnosti humora to što implicira prisutnost drugih pozitivnih karakteristika. Dakle, ako smatrate da netko ima jako dobre dosjetke, možete, primjerice, pretpostaviti da je i inteligentan ili verbalno kreativan. Autori Cann i Calhoun (2001) pronašli su da su pojedinci opisani kao osobe natprosječanog smisla za humor procijenjeni kao manje neurotični i više ugodni od onih s prosječnim ili ispodprosječnim smislom za humor.  

Evolucijski psiholozi poput Bussa (2013) pretpostavljaju da je humor mogući pokazatelj dobrih gena. U tom smislu dobar smisao za humor signalizira kreativnost i odlično funkcioniranje složenih kognitivnih sposobnosti koje nisu narušene nepoželjnim mutacijama.

Šaljivi muškarci i žene koje se smiju

Jedna od podjela smisla za humor dijeli ga na aktivni i pasivni. Aktivni smisao za humor predstavlja davanje duhovitih primjedbi i komentara, pričanje viceva i slično. S druge strane imamo pasivni smisao za humor koji, jednostavno rečeno, predstavlja smijanje kada je netko drugi duhovit. U zanimljivom istraživanju Bresllera i suradnika (2006) pronađeno je da žene preferiraju muškarce s aktivnim smislom za humor, dok muškarci preferiraju žene s pasivnim smislom za humor.

Točnije, i sudionici i sudionice (N=129) vrednovali su smisao za humor partnera/ice kao važan za vezu. Muškarci su stavili veći naglasak na receptivnost njihovih šala, dok su žene podjednako stavile naglasak i na produkciju šala i na receptivnost partnera na njihove šale.

Ipak, kada su morali birati samo jedno, ponuđeno im je sljedeće: imati partnera koji ima dobar smisao za humor, ali se ne smije vašim šalama, ili imati partnera koji nema neki smisao za humor, ali se smije vašim šalama. Ovdje je došlo do zanimljive razlike. Žene su preferirale partnera koji će ih nasmijati za sve vrste veza. Međutim, muškarci su preferirali žene koje će se nasmijati njihovim šalama, naročito one koje gledaju kao potencijalne seksualne partnerice (bez dugoročne veze). Moguć razlog zašto bi receptivnost na šale mogla biti važna jest to da ju možemo interpretirati kao znak zainteresiranosti partnerice. Ipak, potrebno je još istraživanja ovih rodnih razlika.

Prikaz razlika u preferencijama produkcije i receptivnosti humora za različite vrste odnosa. Viši rezultat ukazuje na preferenciju za partnera koji producira šale, dok niži ukazuje na preferenciju za partnera koji se smije našim šalama. Preuzeto iz: Bresller i sur. (2006)

Super, jer ja sam baš smiješna osoba!

Ako mislite da je ovaj članak odličan za vas jer ste preduhovita osoba, možda biste trebali dvaput razmisliti. Naime, u dva odvojena uzorka sudionika istraživanja autori Lefocourt i Martin (1986) pronašli su da preko 90% sudionika smatra da imaju prosječan ili natprosječan smisao za humor. S obzirom na to da svi znamo kako normalna distribucija izgleda, teško je povjerovati da je to blizu istine.

Ovo implicira da ste gotovo sigurno sebi duhoviti, ali obratite pozornost na (ne)verbalne reakcije drugih u vašem prisustvu. Također, valja napomenuti da svaka šala ima svoju publiku. Čak i vicevi iz novina (poput 24sata) imaju dio populacije kojima su zabavni. Možete zamisliti izlazak u kojem vam potencijalni/a partner/ica priča isključivo šale iz novina... Stoga, ne zaboravite na važnost percepcije vašeg smisla za humor iz tuđe pozicije!

Mala šala za naše čitatelje koji su stigli do kraja članka.
Izvori
Bressler, E. R., Martin, R. A., & Balshine, S. (2006). Production and appreciation of humor as sexually selected traits. Evolution and Human Behavior, 27(2), 121-130.
Buss, D. M. (2013) Evolucijska psihologija: Nova znanost o umu. Jastrebarsko: Naklada Slap
Cann, A., & Calhoun, L. G. (2001). Perceived personality associations with differences in sense of humor: Stereotypes of hypothetical others with high or low senses of humor.
Doerksen, D. (2017). Funny Guy Gets the Girl? How Humor Makes You More Attractive. American Psychological Association's annual meeting.
Hewitt, L. E. (1958). Student perceptions of traits desired in themselves as dating and marriage partners. Marriage and Family Living, 20(4), 344-349.
Lefcourt, H. M., & Martin, R. A. (1986). Sense of humor and coping with physical disability. In Humor and life stress (pp. 110-122). Springer, New York, NY.
McGee, E., & Shevlin, M. (2009). Effect of humor on interpersonal attraction and mate selection. The Journal of psychology, 143(1), 67-77.