Bira li majmunčić žičanu majku koja ga hrani ili krpenu majku koja ga ne hrani, ali s kojom se mazi?
Bihevioralna teorija privrženosti kaže da se privrženost novorođenčadi razvija sa skrbnikom koji daje hranu i time zadovoljava osnovne psihološke potrebe djeteta. Međutim, Harry Harlow je u svom eksperimentu iz 1958. pokazao da se privrženost kod majmunčića razvija s obzirom na taktilnu ugodu i emocionalnu sigurnost koju skrbnik pruža, a ne s obzirom na pružanje hrane.
Zanimljivo je kako su majmunčići izabrali otići do žičane majke koja nudi hranu samo kada su bili gladni, a zatim bi dotrčali krpenoj majci i s njom proveli ostatak vremena.
Osim što ovi rezultati vrijede za majmune, pokazalo se i da su vrijedni za razumijevanje razvoja odnosa novorođenčeta i majki, odnosno da je važno znati kako se privrženost razvija ne samo zbog zadovoljenja osnovnih psiholoških potreba, nego i zbog zadovoljenja emocionalnih potreba.
Etika ovog istraživanja, kao i mnogih drugih klasičnih istraživanja, jako je kritizirana te se pokazalo kako su majmunčići čak i u zreloj dobi trpili negativne anksiozne posljedice. Danas, s obzirom na strogi etički kodeks u psihologiji, ovakvo istraživanje zasigurno ne bi moglo biti provedeno.
Detaljnije kako je izgledao eksperiment možete pogledati u videu s izvornim snimkama.
Izvor:
H. F. Harlow i R. R. Zimmermann (1958). The Development of Affectional Responses in Infant Monkeys. Proceedings of the American Philosophical Society. 102, 5, 501-509.
