Zamislimo li suicidalnu osobu, u glavi nam je vjerojatno izrazito depresivna osoba koja se osjeća bezvrijedno i vjeruje da život nema smisla. Nije začuđujuće da većina ljudi suicidalnu osobu zamišlja ovakvom jer je upravo veliki depresivni poremećaj snažan prediktor suicidalnih misli i pokušaja suicida. Oko 60% ljudi koji su počinili samoubojstvo imali su neku vrstu poremećaja raspoloženja (veliki depresivni poremećaj, bipolarni afektivni poremećaj ili distimiju). Gledajući životni vijek osoba s velikom depresijom, oko 4% njih (7% muškaraca i 1% žena) će počiniti samoubojstvo nekad tijekom života. S druge strane, kod osobe izvučene iz generalne populacije postoji samo 1% rizika da će počiniti samoubojstvo.
Iako postoji visoka poveznica između depresije i suicida, mnogo ljudi misli da si isključivo depresivni ljudi oduzimaju život, no to nije slučaj. U jednom starijem istraživanju Hubbarda i McIntosha (1992; prema Lilienfeld, Lynn, Ruscio i Beyerstein, 2011) među 331 studentom preddiplomskog studija psihologije čak 43% njih je vjerovalo u istinitost tvrdnje „Svakom pojedincu koji je počinio samoubojstvo bila bi (ili je) dijagnosticirana depresija od strane psihijatra.“ Nešto recentnije istraživanje MacDonald (2007; prema Lilienfeld i sur., 2011) pokazuje manji, ali i dalje zabrinjavajući broj studenata koji vjeruju u navedenu tvrdnju – 25%.
Vjerovanje da si samo klinički depresivni pojedinci oduzimaju život potencijalno može biti opasno jer obitelj ili ostali bliski ljudi nekog pojedinca mogu pomisliti da je on 'siguran od suicida' i stoga mu nije potrebna neposredna pažnja. Studije pokazuju da između 13% i 41% (ovisno o istraživanju) ljudi koji su počinili suicid nisu zadovoljavali kriterije za dijagnozu velike depresije. Otprilike 10% pojedinaca imalo je dijagnosticiranu shizofreniju ili ovisnost o opojnim sredstvima (najčešće alkoholu). Ostali poremećaji koji su također povezani sa suicidom su panični poremećaj, socijalna fobija, granični poremećaj ličnosti, antisocijalni poremećaj ličnosti te poremećaji hranjenja.
Ipak, povlače se pitanja oko stvarne povezanosti navedenih poremećaja i suicidalnih ideacija i ponašanja, s obzirom na to da se neki od njih učestalo javljaju u komorbiditetu (zajedno) s velikim depresivnim poremećajem. No, mnogi istraživači, nakon kontroliranja depresivnih simptoma, i dalje pronalaze da barem neki od navedenih poremećaja mogu predvidjeti suicidalna ponašanja. Primjerice, za pojedince s graničnim poremećajem ličnosti (bio on u komorbiditetu s depresijom ili ne) je dva puta vjerojatnije da će pokušati počiniti suicid nego pojedinac bez dijagnoze.
Postoji i 5-10% pojedinaca koji počine samoubojstvo, a koji ne zadovoljavaju ni jedan dijagnostički kriterij. Moguće je da neki od tih ljudi imaju simptome koji taman graniče s dijagnozom nekog ili nekih psihičkih poremećaja. Dok, s druge strane, neodređen broj pojedinaca počini takozvani „racionalni suicid“, odnosno realiziraju duboko promišljenu odluku o tome da si oduzmu život uslijed terminalne bolesti ili snažne i neizlječive bolesti.
Još je nekoliko razloga zašto ne bismo trebali vjerovati da je depresija jedini prediktor suicidalnog ponašanja. Primjerice, u nekim starijim istraživanjima se pokazuje da je osjećaj beznađa snažniji prediktor suicida nego sama depresija. Nadalje, depresija ima tendenciju smanjivanja u starijoj dobi, dok se broj samoubojstava povećava i to pogotovo kod muškaraca.
Osim vjerovanja da samo depresivni ljudi počine suicid, postoji uvjerenje da se vjerojatnost suicida povećava s jačinom depresivnih simptoma. Ovo je također jedan od mitova. Naime, nalazi govore da se ponekad rizik za suicid povećava sa smanjenjem simptoma depresije. Čini se da im se tada povrati malo energije koja je prethodno bila u potpunom deficitu. U tom periodu oni i dalje mogu biti depresivni, ali imaju dovoljno snage za počiniti suicid koji su prethodno planirali.
Ipak, nije uvijek slučaj da poboljšanje raspoloženja uzrokuje povećanje rizičnosti za suicid, ali nikad ne smijemo pomisliti da je osoba u potpunosti sigurna kada joj se simptomi depresije počnu smanjivati.
Ako i sami prolazite kroz krizno razdoblje, imate suicidalne misli i potrebna Vam je pomoć, javite se na neki od navedenih kontakata:
- Hrvatski crveni križ: 0800 1188
- Centar za krizna stanja i prevenciju suicida (KBC Rebro): 01/2376 470
Izvori:
