Zašto ljudi imaju djecu? Iako će se neki čitatelji (opravdano) pozvati na evolucijske mehanizme, kroz istraživanja vidimo da se pojedinci prema svojoj motivaciji ulaska u svijet roditeljstva međusobno razlikuju. Jedan od modela motivacije za roditeljstvom razvio je Rabin (1965) te se ona dijeli na četiri različite vrste motivacije. Altruistička motivacija uključuje motive kao što su ljubav prema djeci, potreba za odgajanjem i brigom, želja da se djeci pruži ljubav i zaštita... Instrumentalno motivirani ljudi kroz djecu žele postići neke specifične ciljeve kao što su nasljedstvo, pomoć u starosti i sl. te se dijeli na samopotvrđivanje, nastavak obiteljske linije, "čuvanje" braka i patriotizam. Fatalističko motivirani pojedinci smatraju da je reprodukcija neizbježna odnosno da su ljudi predodređeni za imanje djece te to smatraju Božjom voljom. S druge strane, narcističko motivirani roditelji smatraju da će njihovi potomci biti dokaz njihove maskulinosti odnosno femininosti te da će djeca povećati njihovu vrijednost.
Kako je motivacija za roditeljstvom povezana s nizom drugih stavova i vrijednosti, skupina studenata predvođena izvanrednom profesoricom dr.sc. Sanjom Smojver Ažić (2020) provela je istraživanje čiji je cilj bio ispitati motivaciju za roditeljstvom kod studenata te istražiti povezanost motivacije s religioznošću odnosno stavovima prema seksualnosti. U istraživanju je sudjelovalo 514 ispitanika u dobi od 18 do 45 godina (M=22.29; SD=2.85).
Rezultati i implikacije
Kod ispitanih sudionika najizraženiji aspekt motivacije za roditeljstvom je altruistička motivacija. Ovakvi rezultati su u skladu s nekim već postojećim nalazima na domaćim uzorcima sudionika (vidi Petani i Babačić, 2010). Ovakvi rezultati mogu biti i odraz činjenice da su 85% uzorka činile ispitanice, a raniji nalazi upućuju na to da je femininost pozitivno povezana s altruističnom motivacijom za roditeljstvom. Također, postoji vjerojatnost da je altruistička motivacija više socijalno poželjna od drugih komponenata motivacije za roditeljstvom.
Drugi važni nalaz jest da je religioznost općenito pozitivno povezana s motivacijom za roditeljstvo, sukladno ranijim rezultatima istraživanja na hrvatskim studentima. Kod svih vrsta motivacije za roditeljstvom povezanosti s religioznošću su bile niske do umjerene, osim fatalističke motivacije gdje su se one pokazale čak umjereno visokima. Ovaj nalaz ide u prilog gledanja religije kao sustava vrijednosti koji je usmjeren moralu i važnim pitanjima vjernika poput roditeljstva. Ispitujući razlike među osobama koje su nisko religiozne, religiozne te visoko religiozne, čini se da visoko religiozne osobe imaju najizraženiju fatalističku motivaciju za roditeljstvom. Na temelju rezultata može se reći da se ovakav obrazac razlika javlja i kod ostalih tipova motivacije za roditeljstvom, ali su te razlike nešto manje izražene. Spomenuti obrazac razlika može se objasniti njihovom konceptualnom povezanosti. Naime, autori Reić-Ercegovac i Kardum (2012) fatalističku motivaciju opisuju kroz shvaćanje roditeljstva kao nečega što je prirodno i neizbježno, pri čemu je ono u isto vrijeme i smisao života.
Osim odnosa s roditeljstvom, stavovi o seksualnosti su također u fokusu ovog istraživanja. Stavovi prema seksualnosti su podijeljeni na: seksualnu permisivnost, stavove o kontracepciji, seksualnom odnosu kao vidu zajedništva te instrumentalnosti seksualne aktivnosti. Rezultati pokazuju kako svi stavovi osim stavova o seksualnom odnosu kao vidu zajedništva pokazuju nisku do umjerenu negativnu povezanost s motivacijom za roditeljstvo. Niska pozitivna povezanost motivacije za roditeljstvom i stava o seksualnom odnosu kao vidu zajedništva mogla bi se dijelom objasniti načinom na koji shvaćamo ove pojmove, ističu autori. Uzajamna ljubav, osjećaj ispunjenosti i privrženost su vrijednosti koje se povezuju s različitim vrstama zajedništva, pa i roditeljstvom.
"Ovi konstrukti bi trebali biti povezani, to je jasno. Pitanje je bilo kako i zašto. Na pitanje "kako" smo donekle odgovorili. "Zašto" zahtijeva još malo rada i propitivanja odnosa s nekim drugim konstruktima. Sve u svemu, pokušali smo doći do odgovora na pitanja koja se dosad nisu baš postavljala na ovaj način. Neka buduća saznanja sigurno će pomoći da u ovom kontekstu bolje razumijemo ponašanja i razmišljanja mladih ljudi." izjavila je za Nepopularnu psihologiju jedna od autorica istraživanja, Edita Krizmanić.
Izvori:
Smojver Ažić, S., Domitrović, M., Krizmanić, E., Kutnjak, K., Kutnjak P., Tarle, I. i Vršić, M. (2020). Odnos religioznosti i stavova prema seksualnosti s motivacijom za roditeljstvo. Sveučilište u Rijeci: Filozofski fakultet - Odsjek za psihologiju.
