Nedavno je završila ljetna psihologijska škola Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. O čemu se točno radi, kakvi su rezultati provedenog istraživanja, ali i kakav je bio "vibe" - otkrili su nam asistent Nikola Erceg iz pozicije mentora te studentica diplomskog studija Fedra Britvić iz perspektive sudionika škole.
Ljetna psihologijska škola je kolegij koji se svake godine održava u ljetnom semestru na Odsjeku za psihologiju FFZG-a. Studenti koji upišu kolegij tijekom semestra rade na upoznavanju s određenom istraživačkom temom kroz čitanje literature, a zatim i na osmišljavanju i provođenju istraživanja na tu temu. Kolegij završava samom ljetnom školom koja traje otprilike tjedan dana i na kojoj se obrađuju podaci prikupljeni u istraživanju, a nastavno na to piše se publikacija ili znanstveni rad o dobivenim rezultatima istraživanja.
"Svake godine ljetna škola ima druge voditelje koji su uvijek nastavnici na Odsjeku za psihologiju i, shodno tome, drugu temu. Ove godine, voditelji smo bili mi, ekipa s Katedre za psihologiju rada."
Ovu zanimljivu "ekipu" koju Nikola spominje čine kolega prof. dr. sc. Zvonimir Galić, kojeg često rado slušamo u medijskom prostoru, kolega dr. sc. Mitja Ružojčić s kojim smo surađivali ranije, doc. dr. sc. Maja Parmač Kovačić i kolega Antun Palanović. Ove su se godine studenti i mentori družili od 3. do 10. listopada na obali Istre u mjestu Banjole.
Tema ovogodišnje ljetne škole bila je razvijanje i testiranje učinkovitosti dviju online intervencija, interaktivnog modula i ozbiljne računalne igre, u razvijanju aktivnog otvorenog mišljenja (AOM).
Što je AOM i kako je izgledalo istraživanje?
U nastavku nam je Nikola ispričao nešto više o aktivnom otvorenom mišljenju i konceptu istraživanja. Bogata znanstvena literatura iz područja psihologije prosuđivanja i odlučivanja pokazala je da je AOM način razmišljanja koji dovodi do kvalitetnijih prosudbi i odluka. Drugim riječima, ljudi koji su skloni razmišljati na aktivno otvoren način rade znatno manje kognitivnih pogrešaka u zaključivanju, prosuđivanju i donošenju odluka, manje su skloni neutemeljenim vjerovanjima poput vjerovanja u različite teorije zavjera, paranormalne pojave, praznovjerja ili alternativne metode liječenja, sposobniji su razlikovati dezinformacije i “fake news” od pravih kvalitetnih vijesti, itd. Jednostavnim rječnikom - ljudi koji razmišljaju na AOM način generalno su racionalniji od onih manje sklonih takvom načinu razmišljanja.
Međutim, iako su gornje tvrdnje višekratno potvrđene u literaturi, još uvijek je otvoreno pitanje može li se sklonost ovakvom načinu razmišljanja mijenjati kod ljudi i, ako može, može li to rezultirati boljim prosudbama i odlukama. Kako bi to ispitali, u sklopu ove ljetne škole razvili su dvije intervencije za podučavanje aktivnom otvorenom mišljenju – interaktivni online modul i tzv. “ozbiljnu igricu”- i proveli istraživanje s ciljem provjere učinkovitosti ovih intervencija u podizanju sklonosti aktivnom otvorenom mišljenu te podizanju kvalitete prosudbi kod ljudi. Sastavili su upitnike i testove koji su mjerili ove ishode i dali ih ljudima na rješavanje u tri vremenske točke: prije intervencija, neposredno nakon intervencija (nakon što su riješili modul ili odigrali igricu) i nekih mjesec dana nakon intervencija kako bi vidjeli koliko su efekti stabilni u vremenu.
Kako bi sve bilo po najvišim metodološkim standardima, imali su i kontrolnu skupinu sudionika koja je samo rješavala testove i upitnike u tri točke mjerenja, ali nije rješavala modul ni igrala igricu.
Na kraju su sa svojim podacima otišli na tjedan dana u Istru, gdje su se dobro zabavili, ali usput i obradili podatke te pripremili rukopis znanstvenog rada u kojem izvještavaju o rezultatima - i koji planiraju objaviti u kvalitetnom međunarodnom časopisu.
Može li malo više informacija o ovoj "ozbiljnoj igrici"?
Razvili su igru koja je imala cilj da igrače upozna s jednom od najčešćih i najozbiljnijih kognitivnih pogrešaka – pristranošću potvrđivanja (eng. confirmation bias) - i nauči ih AOM načinu razmišljanja pomoću kojeg se mogu oduprijeti ovoj pogrešci i donijeti bolje zaključke i odluke.
Igrač je u igri stavljen u ulogu detektiva koji dolazi na mjesto zločina (ubojstvo) gdje zatekne tijelo, mnoštvo dokaza i pet sumnjivaca. Na samom početku igre igrača se udesi (eng. priming) na jednog od osumnjičenika, međutim, on zapravo nije krivac. Igrač zatim kreće s pretragom i pregledavanjem dokaza s ciljem da što prije riješi slučaj.
Ako se igrač previše koncentrira na prikupljanje i pregledavanje dokaza koji su vezani za osumnjičenika na kojeg je inicijalno "udešen" (drugim riječima, ako želi samo potvrditi svoje prethodno uvjerenje odnosno confirmation bias), igrač dobiva feedback o tome da je podlegao pristranosti potvrđivanja, pri čemu mu se objasni što je to i kako bi trebao razmišljati i ponašati se kako bi se suprotstavio ovoj tendenciji.
Igrač nauči što je to AOM i kako ga može primijeniti te nastavlja s pretragom dokaza, ovaj put sa znanjem da se ne smije preusko fokusirati i samo pokušavati potvrditi prethodno uvjerenje. Igra završava kad igrač, nakon što je proširio pretragu, ispravno identificira dva glavna osumnjičenika na koje dokazi upućuju i, konačno, kroz ispitivanje stvarnog krivca.
Kroz igru igrač kontinuirano dobiva feedback o svojem ponašanju i inpute o tome što su najčešće pogreške i pristranosti, što je AOM i kako ga se može upotrijebiti u kontekstu pretrage dokaza.
Što kažu rezultati istraživanja?
Rezultati su, kako to često biva, nejednoznačni. Ukratko, intervencije su donekle uspjele u tome da ljudi nakon njih bolje prepoznaju kako bi se u različitim životnim situacijama trebalo ponašati i razmišljati na AOM način (mjeren testom situacijske prosudbe za AOM koji su također razvili). Također, bili su bolje kalibrirani, u smislu da im se smanjilo pretjerano samopouzdanje – nakon intervencije bili su sigurni u svoje odgovore prikladno svojoj točnosti, a ranije im je sigurnost bila veća od točnosti. Uz to, postali su otvoreniji prema argumentima i dokazima suprotnim njihovim stavovima.
Ove stvari dugoročno bi trebale dovesti do kvalitetnijeg promišljanja i boljih odluka. S druge strane, intervencijama, primjerice, nisu uspjeli poboljšati razlikovanje stvarnih vijesti od tzv. "fake news". Generalno, modul je polučio nešto snažnije efekte od igre, što nije iznenađujuće jer je bio dugotrajniji i detaljniji (cca sat vremena) od igre (cca 15 min), ali s obzirom na kratkoću i jednokratnu prirodu intervencija, zadovoljni su i nastavljaju dalje raditi na njima.
Kako je terenska nastava izgledala iz perspektive studenata?
Terenska nastava uvijek je drugačija od učenja u predavaonici - koja se razlika najviše ističe tebi kao sudionici?
- Zapravo, ovu Ljetnu školu uopće nisam osjetila kao nastavu. U tipičnoj nastavi u predavaonici naglasak je na prijenosu informacija od strane profesora, dok je razina interaktivnosti i studentskog doprinosa ograničena. Naš raspored na Ljetnoj školi uključivao je predavanja skoro svaki dan, a ostatak vremena radili smo u timovima ili samostalno. Najveći smo doprinos ostvarili na timskim razinama i mislim da je tu situacija terenske nastave imala ulogu. Iako smo dobili početne smjernice od profesora, dalje smo radili prilično samostalno. Moje cure i ja bavile smo se istraživanjem i sistematiziranjem literature o aktivnom otvorenom mišljenju. Iako smo preko dana uglavnom radile, a navečer bismo se uvijek družili svi zajedno, posebno mi je u sjećanju ostalo kako smo se jednu večer toliko udubile u to što smo radile i krenule u rasprave mnogo šire nego što je naš zadatak zahtijevao, da smo do kasno ostale u tim razgovorima i smijale se same sebi i svom stanju flowa. Mislim da je za to bila zaslužna upravo ta neka kućno-istraživačka atmosfera. Inače su jasnije granice između nastave i ostalih aktivnosti, a u ovom slučaju je AOM bio skroz normalna tema uz jutarnju kavicu.
- Sudjelovali smo u istraživanju literature vezane za teme koje je naše istraživanje obuhvatilo, prevodili smo upitnike i modul za AOM te smo prikupljali sudionike. Na samoj Ljetnoj školi radili smo u tri tima koja su se bavila područjima AOM-a, ozbiljnih igara i obradom podataka.
Kako bi ocijenila atmosferu iliti "vibe"?
- Vibe je bio odličan! Iako smo radili tijekom semestra, najviše smo se radovali provođenju tih tjedan dana negdje svi zajedno. Dijelom zato što mislim da je istraživanje koje smo napravili bilo jako ambiciozno i da smo svi nestrpljivo čekali da saznamo rezultate, a to je bilo rezervirano za tih tjedan dana. Osim toga, veselili smo se i putovanju i druženju. Banjole su bile odlična lokacija da nam ispuni sve što smo trebali - od uvjeta za rad do atmosfere za druženje. Mislim da nam je trebalo jako malo vremena da se opustimo i uhodamo u raspored koji smo imali za tih tjedan dana.
Svakako bih preporučila odlazak na Ljetnu školu! Meni je to bilo divno iskustvo koje je povezalo istraživačke interese, priliku za učenjem izvan okvira fakultetskog programa i okruženja, dobru zabavu i opuštenu atmosferu.
Ovim putem zahvaljujemo Fedri i Nikoli na dijeljenju svojih dojmova i informacija o temi istraživanja. Nadamo se da su nekima od čitatelja otkrili zanimljiv konstrukt za proučavanje, ali i da su studenti među vama dobili malo bolji uvid u to što jedna ljetna škola može ponuditi kao iskustvo.
