Za mnoge od nas, psi su sami po sebi terapijski. Međutim, većina nas je svjesna da ipak postoje psi koji se, mogli bismo reći, profesionalno bave terapijskim radom, odnosno pomažu ljudskim stručnjacima u istom.
Unatoč tome, pojedinci često nisu upoznati s ulogom i funkcijom terapijskog psa, a mnogima je prva i jedina asocijacija na to pas vodič, koji predstavlja drugu vrstu psa iz iste nadređene kategorije - kategorije pasa pomagača.
Iz tog smo razloga u goste pozvali kolegicu Josipu Nišandžić i terapijskog psa Rika, koji su nam u opuštenoj atmosferi prezentirali svoj rad.
Kako se utvrđuje da je pas terapijski?
Pas pomagač školovani je, odnosno dresirani, pas koji je prošao specifičnu obuku i pomaže ljudima kojima je to potrebno ili asistira stručnjacima u pomagačkom radu. Ovisno o svojim preferencijama i sposobnostima utvrđenim specifičnom procjenom, pas postaje terapijski, rehabilitacijski ili pas vodič.
U Hrvatskoj poznati primjer ustanove za obuku pasa pomagača predstavlja Centar za rehabilitaciju Silver, iz kojeg je i naš zlaćani gost Riko. Josipa nam je objasnila da Silver uzgaja svoje pse (specifično, labradore) te da oni prolaze prvu procjenu nedugo nakon što su okoćeni. Mladi psi procjenjuju se u više aspekata važnih za odluku o mogućnosti rada i njegovoj kategoriji, primjerice po temperamentu, razini zanimanja za ljude i slično. Od početka imaju specifičan odgoj (uz asistenciju starijih "profesionalnih" pasa), koji ih priprema za kasniju obuku.
Pas zatim odlazi u socijalizacijsku obitelj volontera, gdje provodi nekoliko mjeseci navikavajući se na život u domu, učeći poželjna ponašanja i socijalizirajući se s drugim psima, nakon čega se ponovno vraća u Silver. Po povratku pas prolazi procjenu kojom se utvrđuje može li biti pas pomagač ili će ljudima praviti društvo (samo) kao kućni ljubimac.
Pas koji se procijeni kvalificiranim prolazi daljnju obuku te mu se određuje prikladna kategorija pomagačkog rada i dodijeljuje stručni voditelj, koji i sam mora proći specifičnu obuku sastavljenu od stvaranja veze sa psom i učenja načina njegovog uključivanja u svoj rad. Po završetku obuke pas počinje živjeti sa stručnim voditeljem i asistirati mu u svakodnevnom radu te oni nakon određenog perioda zajedničkog života i rada polažu završni ispit.
Tko može biti stručni voditelj?
Stručni voditelj može biti bilo koja osoba koja za to ima želju i može na određeni način uključivati terapijskog psa u svoj rad. To su obično radni terapeuti, logopedi, rehabilitatori i, naravno, psiholozi. Stručni voditelji također prolaze procjenu na početku obuke, a presudna je ljubav prema psima i spremnost za brigu o njima, kao i za pridržavanje pravila njihove krovne institucije pri njihovom odgoju i radu.
Što rade Josipa i Riko?
Josipa radi kao psiholog u Centru za rehabilitaciju Stančić, gdje Rika uključuje u individualni i grupni rad na socioemocionalnom i kognitivnom razvoju, motorici, senzomotorici te komunikacijskim vještinama djece s poteškoćama u razvoju. Navedeno većinom čini kroz igru, kroz koju djeca vježbaju razne vještine, primjerice komunikacijske i socijalne. Riko je često i motivator djeci pri izvršavanju određenih zadataka te na njih djeluje umirujuće i potiče kod njih ugodne emocije. Time pomaže i Josipi u uspostavi kontakta s djecom, s obzirom na to da ju ona povezuju s ugodnim emocijama koje u njima budi Riko.
Dvije važne poruke za kraj
Prvo, važno je naglasiti da psu pomagaču s oznakom na javnom mjestu ne bismo smjeli prilaziti i s njim ulaziti u kontakt kako ga ne bismo omeli u radu. Iako nam je možda prirodan poriv zazvati i dodirnuti psa, pri čemu nemamo loše namjere, važno je imati na umu prioritetnu važnost neometanog rada psa i odoljeti porivima, koliko god snažni oni bili.
Za kraj, iako su ljudi danas sve svjesniji postojanja ovakve vrste terapije, želimo naglasiti da terapija potpomognuta životinjama, nažalost, još uvijek nije dovoljno zastupljena. U želji informiranja šire javnosti o njezinim neporecivim prednostima, ostavljamo vas s videom intervjua.