Imam svijest o svojim emocijama, ali ne osjećam ništa.
Osjećam se odvojeno od drugih osoba i svijeta oko sebe.
Ništa se ne čini stvarnim - uključujući mene.
Ne osjećam se dijelom ičega što mi se događa.
Osjećam se kao da nisam u dodiru sa sobom.
Osjećam se paralizirano, nesposobno raditi išta.

Ako ste imali iskustvo jednog ili više opisanih doživljaja, velika je vjerojatnost da ste već upoznati s pojmom disocijacije. Međutim, disocijacija je vrlo kompleksan i višeslojan psihološki koncept, a njezino određenje je, kao i s njome povezani doživljaji, poprilično maglovito. U nastavku zato nastojimo što više povezati ključne odlike ovog pojma koji u najjednostavnijim crtama označava nepovezanost.

Što sve obuhvaća disocijacija?

Disocijacija je u priručniku DSM-5 (2013) definirana kao prekid i/ili diskontinuitet normalne integracije svijesti, pamćenja, emocija, percepcije, predodžbe tijela, motoričke kontrole i ponašanja, praćena gubitcima kontinuiteta u subjektivnim iskustvima (npr. fragmentacija identiteta, depersonalizacija i derealizacija) i/ili nesposobnosti pristupa informacijama ili kontrole mentalnih funkcija koje su standardno pristupačne i kontrolabilne (npr. amnezija). Ovo objašnjenje dosta je kompleksno i samostalno daje više pitanja nego odgovora, što potencijalno pridonosi raširenom shvaćanju disocijacije kao pojma koji je isključivo patološki.

Međutim, disocijacija ne predstavlja isključivo osnovu psihičkog poremećaja razvijenog nakon proživljene traume (čitaj: plot twist svakog drugog psihološkog trilera), već dezintegraciju mentalnih procesa (uključujući emocije, percepciju, volju, pamćenje i identitet) i razlomljenu svijest koja se javlja na spektru od nepatoloških do patoloških manifestacija (Cavicchioli i sur., 2021). Drugim riječima, prisutnost disocijacije ne znači nužno prisutnost psihičkog poremećaja – ona uključuje raspon od blažih oblika promijenjene svijesti kao što su sanjarenje i zadubljenost u određeni podražaj (npr. u film), sve do patoloških oblika prepoznatih u disocijativnim i drugim poremećajima.

Određeni autori (primjerice Allen, 2001; Holmes i sur., 2005) u konceptualizaciju disocijacije dodatno su uključili dva ključna procesa u podlozi disocijativnih iskustava:

  • Odvojenost (engl. detachment), odnosno osjećaj odvojenosti od vlastitog tijela, emocionalnih iskustava, doživljaja sebe i/ili svijeta oko sebe;
  • Kompartmentalizaciju (engl. compartmentalisation), odnosno nesposobnost dovođenja standardno dostupnih informacija u polje svijesti. Proces kompartmentalizacije se u većoj mjeri veže uz psihopatološke fenomene, uključujući disocijativne poremećaje.

Disocijativni poremećaji

Disocijacija u psihopatološkom smislu većinom se objašnjava kao način nošenja s proživljenim traumatskim iskustvom, pri čemu DSM-5-TR (2022) razlikuje sljedeće specifične disocijativne poremećaje:

  • Disocijativni poremećaj identiteta (engl. Dissociative identity disorder; DID), čije je glavno obilježlje "suživot" dvije ili više različitih ličnosti unutar pojedinca;
  • Disocijativna amnezija (engl. Dissociative amnesia), koja se odnosi na nemogućnost dosjećanja autobiografskih informacija povezanih sa stresnim, odnosno traumatskim događajem, a može biti lokalizirana (nemogućnost dosjećanja specifičnog događaja ili vremenskog perioda), selektivna (nemogućnost dosjećanja specifičnih aspekata jednog ili više događaja u određenom vremenskom periodu) i generalizirana (podrazumijeva gubitak svih autobiografskih sjećanja i čitavog identiteta);
  • Poremećaj depersonalizacije/derealizacije (engl. Depersonalization/derealization disorder) odnosi se na kontinuirano ili ponavljano iskustvo depersonalizacije (doživljaja nepovezanosti s vlastitim psihičkim, emocionalnim i/ili fizičkim aspektima; primjerice, doživljaj vlastite nestvarnosti, perceptivne promjene, distorziran osjećaj za vrijeme, emocionalna i/ili fizička otupjelost) i/ili derealizacije (doživljaja nestvarnosti okolnog svijeta i nepovezanosti s bićima, stvarima i događajima u vlastitoj okolini; primjerice, doživljaj pojedinaca i/ili objekata kao nestvarnih, maglovitih, beživotnih, vizualno distorziranih), pri čemu je osoba svjesna realiteta i neobičnosti vlastitih doživljaja.

Ako ste već počeli mozgati o tome koja od navedenih dijagnoza je vaša, nastavite čitati. Odgovor je vjerojatno – nijedna. Puno je izglednije da doživljavate fenomen koji opisujemo u nastavku.

Disocijacija kao subjektivni osjećaj anomalije

Da pojam disocijacije postane manje "mutan" pobrinuli su se Černis i suradnici (2020), koji su u kvalitativnoj studiji intervjuiranjem 12 pojedinaca s dijagnozom psihoze i komorbiditetnim disocijativnim iskustvima ustanovili da je disocijacija obično doživljena kao subjektivno iskustvo osjećaja da je nešto krivo, neobično ili na neki način neprirodno. Navedeno disocijativno iskustvo nazvali su Felt sense of anomaly (FSA), odnosno, u odsustvu boljeg hrvatskog prijevoda – subjektivni osjećaj anomalije. Faktorskom analizom FSA, obilježja ovog fenomena podijeljena su u 7 skupina prema načinu manifestacije disocijativnog iskustva: neprirodna iskustva sebe, vlastitog tijela i emocija te izmijenjen doživljaj poznatosti, povezanosti, djelovanja i stvarnosti.

FSA matrica na temelju koje je razvijena skala ČEFSA
Tablica 1. FSA matrica na temelju koje je razvijena skala ČEFSA

Ključan nalaz jest da se predloženi model ne odnosi samo na populaciju pojedinaca s dijagnozom psihoze, već i na opću populaciju. Drugim riječima, daje nam do sada najbolji opis doživljaja disocijacije, koji ne mora za sobom povlačiti psihopatološke fenomene. Kao nova mjera disocijativnih iskustava, odnosno FSA, razvijena je i ČEFSA (Černis Felt Sense of Anomaly) scale, koja je jednostavna za ispunjavanje i samostalnu interpretaciju. Skala je pokazala i zadovoljavajuća psihometrijska obilježja, a o njezinom razvoju više možete pročitati u članku.

Pjesma-dvije za kraj

Znamo da su Hrvati ipak uvijek dva koraka ispred svakoga pa vjerujemo da je ovaj fenomen već davnih dana vješto opjevala Danijela sljedećim stihovima:

Što sam ja, što si ti, moj živote – da li sreća il' obični san?

Šalu na stranu, FSA predstavlja svježi psihološki pojam čije je istraživanje još u začetku, ali vjerujemo da ćemo o ovom zanimljivom području u nadolazećim godinama postupno otkrivati sve više i više. Do tada vas ostavljamo s još jednom pjesmom koja se može interpretirati u kontekstu disocijacije – How to disappear completely benda Radiohead.

Radiohead - How to disappear completely
American Psychiatric Association. (2022). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed., text rev.). https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425787
American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.). https://doi.org/10.1176/appi.books.9780890425596
Cavicchioli, M., Scalabrini, A., Northoff, G., Mucci, C., Ogliari, A., i Maffei, C. (2021). Dissociation and emotion regulation strategies: A Meta-Analytic Review. Journal of Psychiatric Research, 143, 370–387. https://doi.org/10.1016/j.jpsychires.2021.09.011
Černis, E., Beierl, E., Molodynski, A., Ehlers, A., i Freeman, D. (2021). A new perspective and assessment measure for common dissociative experiences: ‘Felt sense of anomaly.’ PLOS ONE, 16(2). https://doi.org/10.1371/journal.pone.0247037
Černis, E., Freeman, D., i Ehlers, A. (2020). Describing the indescribable: A qualitative study of dissociative experiences in psychosis. PLOS ONE, 15(2). https://doi.org/10.1371/journal.pone.0229091
Horn, M., Fovet, T., Vaiva, G., Thomas, P., Amad, A., i D’Hondt, F. (2020). Emotional response in depersonalization: A systematic review of Electrodermal Activity Studies. Journal of Affective Disorders, 276, 877–882. https://doi.org/10.1016/j.jad.2020.07.064