Koliko ste kratkih videa pogledali jučer?
Odgovor na ovo pitanje većini je ljudi jako teško dati. Poanta, i privlačnost, ovog formata leži upravo u sklonosti našeg mozga prema novim sadržajima, naročito ako su po "našem" algoritmu. Da je tomu tako, pokazuje i podatak da je TikTok, od svog prvog pojavljivanja na tržištu, u manje od tri godine došao na dvije milijarde instalacija aplikacije. Govorimo o brojci koja predstavlja gotovo četvrtinu svjetske populacije.
Ovaj format postao je toliko popularan da su sve društvene mreže brzo odgovorile svojom inačicom istog. Instagram je uskoro dobio Instagram Reels, Youtube svoje Youtube Shorts, a Facebook (čiji se softver jako slabo održava) nije mogao proći bez da napravi svoj format kratkih videa koje vam stric šalje u čudno doba noći.
Nažalost, moralo je proći nešto vremena da posljedice ovih praksi postanu vidljive. U tom vremenu postalo je normalno da netko izjavi "idem malo doom scrollati" ili da priča s vama i paralelno pogleda osamdeset kratkih videa na mobitelu. Iako stručnjaci postaju sve glasniji glede opreza kod upotrebe mobilnih telefona općenito, zanimljivo je vidjeti što istraživanja kažu specifično o konzumiranju kratkog video sadržaja.
Feed, emocije i fokus
Kako bismo izvukli što manje dvosmislenih zaključaka upitne valjanosti, najbolje se okrenuti metaanalizama kad god one postoje. Metaanalize promatraju veći broj studija usmjerenih na isti ili sličan problem te sintetiziraju njihove nalaze putem statističkih metoda. Jednu takvu analizu su napravili Nguyen i suradnici (2025) te su njome obuhvatili 70 istraživanja i ukupno 98 299 sudionika. Cilj autora bio je obuhvatiti studije koje su promatrale povezanost korištenja, odnosno ovisnosti o SFV (short-form videos) i kognicije te mentalnog zdravlja.
Pronađena je negativna korelacija između gledanja kratkih video sadržaja i kognitivnog funkcioniranja općenito (r = −.34, p < .001). Drugim riječima, što je netko više vremena provodio gledajući kratke video sadržaje, to je (u prosjeku) imao slabije kognitivno funkcioniranje. Korelacije su varirale ovisno o domeni kognitivnog funkcioniranja. Tako je najsnažnija korelacija (-.41) pronađena kod inhibitorne kontrole. To znači da je više kozumacije videa povezano sa smanjenom sposobnosti svjesnog suzbijanja automatskih, impulzivnih reakcija, što otežava ponašanje usmjereno prema cilju. Također, slična korelacija je dobivena za pažnju (r = −.38), koju promatramo kao sposobnost selektivnog usmjeravanja i održavanja mentalnih resursa na relevantnom podražaju kroz dulje vremensko razdoblje. Slabije, ali statistički značajne korelacije, pronađene su za radno pamćenje (r = −.21), jezik (r = −.16) i pamćenje (r = −.14).
Ako si mislite - a dobro to je kod adolescenata veći problem nego kod mene, razvijene odrasle osobe - valja reći kako dobna skupina nije bila značajan moderator. To jest, korelacije su bile usporedive za mlade i odrasle.
Kada govorimo o mjerama mentalnog zdravlja, situacija nažalost nije ništa bolja. Najsnažnije korelacije pronađene su za stres (r = −.34) te anksioznost (r = −.33). Nešto niže, ali značajne korelacije pronađene su za depresiju (r = −.23), zahvaćenu kroz simptome anhedonije, depresivnog raspoloženja i kognitivnih promjena, te usamljenost (r = −.23). Značajna povezanost je dobivena i kod kvalitete sna (r = −.22), te opće dobrobiti (wellbeing) (r = −.14).
Odakle ovi nalazi
Kognitivne teškoće povezane s gledanjem kratkih video sadržaja mogu se interpretirati kroz prizmu teorije habituacije i povećane senzacije (eng. dual theory of habituation and sensitization) Grovesa i Thompsona (1970). Prema ovoj teoriji, ponavljana izloženost visoko stimulativnom i brzom sadržaju postupno dovodi do navikavanja, čime gubimo "osjetljivost" za sporije, kognitivno zahtjevnije aktivnosti poput čitanja, rješavanja problema ili dubokog učenja.
Istovremeno, platforme kratkih video sadržaja mogu povećati senzacije nudeći algoritmički skrojenu nagradu koja učvršćuje impulzivno ponašanje. U prijevodu, stalna mogućnost prelaska na novi, uzbudljiv sadržaj potiče brzo odustajanje od podražaja koji ne nude neposrednu novost ili stimulaciju. Učestali korisnici kratkih video sadržaja mogu pokazivati smanjenu kontrolu pažnje i reduciran kapacitet za dugotrajni kognitivni angažman. To se može pripisati postupnom preusmjeravanju neurokognitivnih procesa prema kratkim, visoko nagrađujućim interakcijama, nauštrb prolongiranih, cilju usmjerenih zadataka.
Dok je opisana teorija više povezana s kognitivnim ishodima, za ishode mentalnog zdravlja važno je učestalo otpuštanje dopamina koje začarani krug u kojemu korisnici postaju sve manje osjetljivi na svakodnevne izvore nagrade. Posljedično, raste podložnost anksioznosti i depresiji. Još jedan važan faktor je poremećaj sna. Ovakav sadržaj nas fiziološki pobuđuje prije spavanja, algoritam zadržava budnima dulje nego što smo planirali, a plavo svjetlo ekrana inhibira lučenje melatonina. Teško je prenaglasiti važnost kvalitetnog sna za emocionalno i psihičko funkcioniranje.
Ovo su samo neka od objašnjenja dobivenih nalaza. Neka objašenjenja smo spomenuli i u našem članku o povezanosti Instagrama i mentalnog zdravlja.
Korelacija nije uzročnost, ali...
Valja skrenuti pozornost na to da ovdje govorimo o korelacijama, a ne uzročno-posljedičnim vezama, što ste i sami možda primijetili. Možemo li onda reći da konzumacija ovih sadržaja vodi do ovih ishoda, ili se možda ljudi koji su već depresivniji ili imaju slabiji fokus više upuštaju u ovakva ponašanja?
OK, fer je reći da govorimo o korelacijama, ali kada ljude stavimo u programe koji im ograničavaju upotrebu društvenih mreža, dolazi do smanjenja simptoma narušenog mentalnog zdravlja. Eksperimentalno istraživanje Hunta i suradnika (2018) na 143 sudionika pokazalo je kako nakon ograničenja korištenja društvenih mreža na 10 min dnevno po društvenoj mreži nastaju značajne promjene. Nakon tri tjedna, sudionici su pokazali značajno smanjenje usamljenosti i simptoma depresije u usporedbi s kontrolnom skupinom.
Slično istraživanje su proveli Reed, Fowkes i Khela (2023). Skupina koja je reducirala upotrebu društvenih mreža pokazala je značajna poboljšanja u općem zdravlju, imunološkom funkcioniranju, usamljenosti i depresiji u usporedbi s kontrolnom skupinom. Zanimljivo je kako je ovdje promjena u vremenu provedenom na društvenim mrežama (intervencija) bila manje drastična od prošlog istraživanja.
Sve ovo nam sugerira da ovi efekti itekako povezani s korištenjem mobilnih uređaja, no isto tako da je (bar dio) ishoda reverzibilan te da smo mi ti koji sjedimo na vozačevom sjedalu. Ako se pitate što vam je činiti, za početak možete pogledati svoj screen time po aplikacijama, te vidjeti gdje postoji prostor za smanjenje istog. Također, postoje aplikacije koje ograničavaju korištenje određenih aplikacija nakon vremena koje ste sami odredili. Nemojmo zaboraviti, male promjene u ponašanju mogu imati dugoročno važne ishode!
Izvori
Groves, P. M., & Thompson, R. F. (1970). Habituation: A dual-process theory. Psychological Review, 77(5), 419–450Hunt MG, Xu E, Fogelson A, Rubens J. (2023). Follow Friends One Hour a Day: Limiting Time on Social Media and Muting Strangers Improves Well-Being. Journal of Social and Clinical Psychology, 42(3), 187–213.
Nguyen, L., Walters, J., Paul, S., Monreal Ijurco, S., Rainey, G. E., Parekh, N., ... & Darrah, M. (2025). Feeds, feelings, and focus: A systematic review and meta-analysis examining the cognitive and mental health correlates of short-form video use. Psychological bulletin, 151(9), 1125.
Reed, P., Fowkes, T., & Khela, M. (2023). Reduction in social media usage produces improvements in physical health and wellbeing: An RCT. Journal of Technology in Behavioral Science, 8(2), 140-147.
